Na sljedećoj sjednici predsjedništva HSP-a, očekuje se prezentacija nacrta programske Deklaracije HSP-a koji se ujedinjuju
Inicijatori ujedinjenja pravaških stranaka su vesna Pinjuh i Stanko Primorac Ćane. Nacrt programske Deklaracije HSP-a izradili su dr. sc. Perica Bošković, dr.sc. Gordan Radić i dip.iur. Zdenko Lučić.
Odgovornost pravaša prema nacionalnom identitetu i prosperitetu temeljna je zadaća koju naglašavaju autori deklaracije. To je politika za sve slojeve društva jer je usmjerena na pravednu ravnotežu interesa različitih socijalnih grupa i društvenih subjekata, ističu. Autori Deklaracije svoju aktivnost temelje u odgovornosti pred Domovinom i u odnosu prema bližnjem. Pravo na život i dostojanstvo temeljne su vodilje pravaša. Motiv za angažman autora deklaracije je u korist pravednosti, mira i slobode. Socijalna politika – država je imperativna zadaća pravaša. Odgovornost pojedinca za vlastiti život, jednakost u šansama i socijalna ravnoteža, tema su pravednosti koju izražavaju pravaši. HSP je zagovornik snažne demokracije i snažne pravne države. Iz toga proizlazi i obveza za politiku pravaša, koja će osiguravati vanjsku i unutarnju slobodu budući da je samo u tom okviru moguće ostvariti i osobnu slobodu pojedinca.
Pravaši su za očuvanje tradicionalnih vrijednosti jer svoja gledišta i stavove temelje na tradiciji zapadnoga pozitivnog mišljenja i na povijesnom kulturnom nasljeđu hrvatskoga naroda na trinestostoljetnoj kršćanskoj tradiciji, a osobito na vrijednostima Domovinskoga rata kao temelju hrvatske slobode. Tradicija i domovina, jezik i kultura pojedincu daju sigurnost., a zajednici identitet. To je pravaška podloga za otvoreno mišljenje, za odmjereni napredak, za nužne promjene i za odgovoran gospodarski rast. Napredak nije sam sebi svrha, on mora biti u službi čovjeka i nadolazećih generacija. BiH u euroatlantske integracije može ulaziti samo kao partner koji će u tim integracijama osigurati prosperitet i sačuvati nacionalni identitet Hrvata. Iz tih razloga BiH ne može postati zemlja nekontroliranog useljavanja.
Nacionalna odgovornost Hrvata BiH nije zapreka, nego pretpostavka europske integracije, uključujući tu i NATO. Očuvanje ljudskoga života, kao prirodne osnove života jedno je od temeljnih načela pravaša. Pritom ravnoteža između ekologije i ekonomije nije iluzija, nego zadaća i šansa. Pravaši naglašavaju da je parlamentarna demokracija, jaka socijalna i pravna država, socijalno tržišna ekonomija i jedinstvena i cjelovita BiH, temeljni su elementi demokratske države i istodobno markiraju političku sredinu. Zbog toga pravaši odbijaju svaki ekstremizam i radikalizam.
Poštivanjem temeljnih vrijednosti slobode i samostalnosti, stabilnost demokracije BiH, miran suživot građana, opće blagostanje i socijalnu sigurnost ne mogu izgraditi, a ni očuvati, ekstremističke i egoističke političke grupacije, u svojoj deklaraciji naglašavaju pravaši. Jedini je pravi put za dobro države BiH, razvoj društva i pojedinaca, suradnja i suživot svih generacija, grupa i slojeva stanovništva, od žena i muškaraca, do poslodavaca, radnika, umirovljenika, od srednjeg sloja do poduzetnika, od slobodnih profesija do obrtnika, od činovnika do seljaka. Pravaši pozivaju na suradnju svakoga kome je opće dobro na srcu. Taj se apel na osobit način tiče mlade generacije jer budućnost je najvažnija vremenska dimenzija politike, a mladi je unatoč svim izazovima i teškoćama imaju pred sobom kao veliku šansu i motiv, kako ne bi napustili BiH, svoju domovinu, svoja stoljetna ognjišta.
Tko radi za pravaše, taj radi za svoj osobni i nacionalni prosperitet, za BiH državu u kojoj se treba izboriti za svoja prava, temeljem kojih će buduće generacije živjeti s vjerom, nadom i ponosom. Kršćanska, katolička i konzervativna pravaška načela svjetionik su svakoga pravaša, koji ima obvezu promicanja tih vrijednosti. Ne smijemo zaboraviti da slobodu i mir koju su izborili hrvatski vitezovi, jamstvo su nam i temelj naše slobode. Na njihovoj žrtvi mi danas gradimo slobodnu BiH. Pravaši znaju što se događalo i što se događa u BiH trenutno, i zašto pojedine komunističke elite žele dominirati kroz demokratske stranke. Pokušavaju godinama, zašto su pravaši tu da budu protuteža, da ih vremenom potisnu u povijesnu ropotarnicu komunizma, kamo i pripadaju.
Neprihvatljivo je političko i svako drugo delegitimiranje iseljenih Hrvata, naglašavaju pravaši. Potrebno je sa iseljenom BiH, Hrvatima, oblikovati nove vidove suradnje zasnovane na uzajamnoj pravaškoj solidarnosti i poticajima za povratak onih koji to žele. BiH danas je suočena s više kriza, dominira socijalna kriza, nakon nje dominira nacionalna kriza Hrvata, politika Bošnjaka okarakterizirana je kao unitaristička, separatistička, koja produbljava sukobljavanje naroda. Dugogodišnjim nerješavanjem nacionalnog pitanja Hrvata izbornim zakonom, svakim danom do izražaja dolazi ideološka netrpeljivost Hrvata i Bošnjaka. Pravaši programskom deklaracijom, gospodarskim i socijalnim programom nude rješenje krize u BiH.
Pravaši apeliraju da hrvatski narod u BiH neće moći opstati ukoliko ga ne zaštiti Hrvatska kao potpisnica mirovnog Daytonskog sporazuma. Jedan hrvatski narod spletom povijesnih okolnosti danas živi u dvije države. Neprirodne državne granice BiH i RH, između istoga naroda, većinu Hrvata iz BiH danas primora na iseljavanje zbog narušenih egzistencijalnih i temeljnih ljudskih prava.
Hrvati BiH iznijeli su teret Domovinskog rata u obrani hrvatskoga naroda, hrvatske države, tako da za posljedicu danas imaju nametnutu tezu međunarodnih čimbenika o Udruženom zločinačkom poduhvatu pripadnika HV, HVO-a, HOS-a, selektivnih optužbi, procesuiranja i suđenja hrvatskih branitelja .
Izmjenama i dopunama mirovnog Daytonskog sporazuma, pojedini međunarodni čimbenici kao da ciljano rade na majorizaciji Hrvata BiH. Hrvati BiH primorani su samostalno organizirati nacionalnu jedinicu koja će im jamčiti opstojnost u BiH, koja će potisnuti majorizaciju Hrvata. Ozbiljno narušen međunacionalni odnosi u BiH, motiviraju hrvate BiH na samoopredjeljenje u svojoj nacionalnoj jedinici, koju su već imali (HR HB) prije zaključivanja i potpisivanja Daytonskog sporazuma. Hrvatsko srpska koalicija u BiH, koja je osmišljena i realizirana od strane predstavnika bivših komunističkih struktura, udaljila je hrvatsku političku elitu, i njezine stranačke strukture u BiH od onih u Hrvatskoj. Pravaši se zalažu za čvrstu vezu s matičnom hrvatskom državom, potpisnicom Daytonskog mirovnog sporazuma, koji je jamčio mir i opstojnost naroda u BiH.
Povijesne okolnosti, Mostarski pravaški list “Osvit” u lipnju 1905. godine osudio je politiku koalicije koja se u korist Srba odriče Herceg – Bosne iz sastava hrvatskih zemalja. Povijesno tada pristaše koalicije nazivane su u Osvitu “biednicima”, “izdajnicima”, “trgovcima hrvatskim narodnim pravima”. Posljedice Hrvatsko – srpske koalicije bile su povijesno poražavajuće za Hrvate. Pravaš Ivo Pilar bio je u to vrijeme najbolji poznavatelj političkih prilika u BiH. Pilar je pokušavao hrvatskoj političkoj javnosti pojasniti značaj BiH, za ukupnu hrvatsku naciju i politiku, ali nije naišao na razumijevanje.
Danas pravaši 2018. godine pojašnjavaju bit svehrvatske koalicije, koju pojedini koalicijski partneri HDZ BiH, majoriziraju i sami zloupotrebljavaju i predstavljaju kroz HNS, kao što danas službena bošnjačka politika majorizira hrvatsku politiku u BiH. Ivo Pilar isticao je; “Nu na žalost moram konstatirati, da je Hrvatska politika vazda stajala u dijametralnoj opreci za važnošću BiH za Hrvatski Narod, koja se sada konačno uvidja. Izvanredno je bila bolna za mene, a mora biti za svakog hrvatskog patriota konstatacija, da je Hrvatska politika zadnjih 50 godina u svakom kritičnom momentu zauzela iz temelja krivo i povaljano stanovište naspram tom pitanju (Pismo pravaša Ive Pilara uredništvu zagrebačkog federalističkog dnevnika “Hrvat” 1928. godine). Povijest je učiteljica života.
