U nedjelju 13. listopada 2019.g. u Poljskoj su održani parlamentarni izbori, na kojima su stranka Pravo i pravda (PiS) i njezin lider Jaroslav Kaczynski bili favoriti za veliku te političkostrateški prijelomnu pobjedu koja bi omogućila ustavnopravnu i druge reforme
Politički cilj bio im je osvajanje dvotrećinske zastupničke parlamentarne većine u Sejmu da bi mogli mijenjati ustav, te zadržavanje dotadašnje apsolutne većine u gornjem domu parlamenta Senatu koji je nadležan i da može izmijeniti ili odgoditi primjenu zakonâ koje je usvojio Sejm, kao i blokirati promjenu ustava. No, te izborne projekcije, želje i očekivanja nisu se ostvarili jer je PiS s osvojenih 43,59 posto glasova i 235 zastupničkih mjesta ostao daleko ispod dvotrećinske većine od 308 zastupnika, a izgubili su i dotadašnju apsolutnu zastupničku većinu u Senatu! Kako i zašto su izborni rezultati takvi kakvi jesu, suprotni političkim planovima, željama i izbornim očekivanjima PiS-a te njezina vođe i ideologa Jaroslava Kaczynskog?
U Poljskoj je nakon sloma komunističke diktature 1989.g. provedena lustracija pa je ona danas stvarno demokratska država što znači da u njoj postoje i pluralizam, sloboda i nezavisni mediji. I upravo zahvaljujući tome birači su pravodobno bili obaviješteni o dvostrukoj ulozi i manipulaciji PiS-a i Jaroslava Kaczynskog u proceduri izbora kandidatkinje Ursule von der Leyen (dalje UvdL) u Europskom parlamentu za predsjednicu Europske komisije (dalje EK). Naime, postizborni koalicijski partner Europske pučke stranke – kršćanskih demokrata (EPP-KD), Progresivni savez socijalista i demokrata (S&D) podijelio se glede političke potpore i glasovanja za UvdL kao kandidatkinju za predsjednicu EK, zbog čega EPP-KD i zajedno s Macronovom Obnovimo Europu (RE) te Zelenima/EFA nisu imali potrebnu većinu svih zastupnika za izbor UvdL. No, suprotno izbornom programu, retorici i danim obećanjima biračima u izbornoj kampanji, Pravo i pravda i Jaroslav Kaczynski pridružili su se EPP-KD, RE, Zelenima /EFA i podijeljenim S&D te svojim glasovima u Europskom parlamentu presudno omogućili da se kandidatkinja Angele Merkel antisuverenistica i globalistica Ursula von der Leyen izabere za predsjednicu Europske komisije! Bila je to izravna, otvorena i drska izdaja političkog povjerenja, potpore i glasova birača; na što su birači kao obaviješteni i politički zreli subjekti s odgovarajućom demokratskom i nacionalnom kulturom i odgovornošću primjereno odgovorili na upravo održanim parlamentarnim izborima te uskratili svoju potporu i glasove PiS-u i Jaroslavu Kaczynskom, te ih tako kaznili za prijevaru u Europskom parlamentu pri izboru UvdL za predsjednicu EK; te sudjelovanje kao koalicijskog partnera i njihovog Kluba europskih konzervativaca i reformista (ECR) u antisuverenističkoj i globalističkoj Europskoj komisiji u kojoj je predsjednica Ursula von der Leyen predstavnika PiS-a Janusza Wojciechowskog kandidiral za povjerenika za poljoprivredu!
No, za razliku od Poljske u Hrvatskoj nakon 1990.g. demokratske promjene komunističke diktature bile su samo parcijalne tako da nije provedena lustracija pa među inim ne postoje i pluralizam, sloboda i nezavisni mediji; te posljedično velika većina birača koji su na izborima za Europski parlament 26. svibnja 2019.g. glasovali za Ružu Tomašić i „Hrvatske suvereniste“ još i danas ne znaju kojoj i kakvoj političkoj grupaciji/klubu zastupnika oni pripadaju, koga politički podupiru i za koga glasuju u Europskom parlamentu! Za ono što su biračima izbornim programom i retorikom u kampanji obećali, ili suprotno od toga?
U izbornom programu za izbore za Europski parlament (dalje EU-parlament) koji su održani u svibnju 2019.g. glavna tema kandidatkinje Ruže Tomašić i političke platforme „Hrvatski suverenisti“ koju su činili HRAST, HKS, HSP AS i UHD bili su suverenizam kao politički koncept i suverena država, nasuprot antisuverenizmu i nadnacionalnoj državi te globalizmu; čime su privukli odgovarajuću političku potporu i glasove birača pa je nositeljica liste Ruža Tomašić izabrana u Europski parlament. U Europskom parlamentu Hrvatska konzervativna stranka (dalje HKS) i zastupnica Ruža Tomašić te posredno i politička platforma „Hrvatski suverenisti“ članovi su Kluba Europskih konzervativaca i reformista (ECR). Kandidatkinja pak za predsjednicu Europske komisije Ursula von der Leyen politički je kadar kancelarke Angele Merkel koja je uz Emmanuela Macrona kreator i autor antisuverenističkog političkog projekta Europske unije kao federacije i nadnacionalne države. No, unatoč toj svima jasnoj i neprijepornoj političkoj činjenici, Klub europskih konzervativaca i reformista u Europskom parlamentu kojem pripadaju HKS, Ruža Tomašić i „Hrvatski suverenisti“; glasovao je za kandidatkinju UvdL i tako glasovima svojih zastupnika omogućio da Merkeličina antisuverenistica i globalistica Ursula von der Leyen bude izabrana za predsjednicu Europske komisije! Što znači da su birači Ruže Tomašić i „Hrvatskih suverenista“ svoj glas i političku potporu na izborima za Europski parlament dali političkom programu suverenizma i suverene države odnosno Europskoj uniji kao savezu suverenih država, a navedenim glasovanjem Kluba europskih konzervativaca i reformista i izborom UvdL za predsjednicu Europske komisije poduprli su antisuverenistički i globalistički politički program Angele Merkel i Emmanuela Macrona o Europskoj uniji kao federaciji i nadnacionalnoj državi!
Uistinu nema ikakve sumnje i prijepora da je to perfidna, drska i cinična izborna obmana i prijevara birača; te da ti isti birači i domoljubna politička javnost moraju to trajno pamtiti kao opomenu i poduku kome više nikada ne smiju dati svoje ljudsko i političko povjerenje, potporu i glas na izborima!
LAŽNI DEMOKRŠĆANI I SUVERENISTI U EU-PARLAMENTU
Andrej Plenković je pojavni odnosno manifestacijski ili folklorni katolik, praktični nevjernik i lažni demokršćanin. Autoritarni manipulator i okrutni tiranin koji je bez stvarnog demokratskog izbornog legitimiteta što znači protiv političke volje velike većine birača nametnuo Istanbulsku konvenciju i rodnu ideologiju i time skršio demokratska načela i političku volju katolika-birača. Kršćanska antropologija taj sukus i katoličke vjere time je obezvrijeđena i prezrena, nenaravno je zauzelo mjesto naravnog, božanskog i kršćanskog; a katolički vjernici su ismijani, povrijeđeni i poniženi! Tako drsko, oholo i agresivno protiv katoličke vjere i vjernika kao predsjednik HDZ-a i Vlade RH Andrej Plenković, nisu nastupali i djelovali ni najveći komunistički bogohulnici odnosno borbeni ateisti u totalitarnom sustavu. No taj janusovski farizej i licemjer navukao je na sebe janjeću kožu i fizički sakrio svoje militantno ateističko lice pa se pojavljuje na euharistijskim slavljima, procesijama „Za Križen“ na Hvaru, u Sinju za blagdan Velike Gospe i Solinu za blagdan Male Gospe, u crkvi Svetog Marka i Zagrebačkoj katedrali, na misnom slavlju u Vukovaru itd.; a što se jedino može nazvati onako kako je to značenjem i primjereno tj. – blasfemijom! Sve se čini i ne biraju se načini i sredstva da se za uzastopne izborne poraze Plenkovićeva HDZ-a i masovni gubitak i povjerenja i potpore birača, izostanak bilo kakvih pozitivnih reformi, dogovornu i antitržišnu ekonomiju, neuspješnu ekonomsku politiku, masovni egzodus radno aktivnog stanovništva, demografski slom, dogovornu demokraciju i formalno višestranačje, umjesto demokracije kompetitivni autoritarizam (Bieber F. The Rise of Authoritarianism in the Western Balkans; Palgrave, 2019.), nasilje nad demokracijom poništavanjem dviju referendumskih inicijativa i političke volje naroda, kršenje ljudskih i građanskih prava i sloboda što je kazneno djelo koje nikako ne bi smjelo zastarjevati, neizravno i prikriveno s Milanom Bandićem rušenje najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske – demokratskog višestranačkog sustava masovnim koruptivnim „preletanjem“ zastupnika tzv. žetončića što je izdaja političke volje birača te poništavanje rezultata izbora i delegitimizacija aktualnog saziva Hrvatskog sabora; nepostojanje pluralizma, slobode i nezavisnih medija te vladavine prava; nepotizam, klijentelizam, korupcija i korupcija utjecajem; lijevo-liberalno ideologizirana reforma obrazovanja, raznim trikovima, manipulacijama, grafitima, dogovorenim i režiranim provokacijama i incidentima s Miloradom Pupovcem i planski organiziranim fizičkim napadima na Srbe te odgovarajućim namještenim i režiranim politikantskim „cirkusom“ s HVIDR-om i njezinim predsjednikom a Plenkovićevim namjesnikom Josipom Đakićem, smjenom pet ministara koji su stvarno bili tek samo puki izvršitelji Plenkovićeve politike i samo formalnom rekonstrukcijom Vlade, dogovorene provokacije s Plenkovićevim EPP-„KD“ stranačkim drugom i prijateljom Antonijem Tajanijem ad hoc iredentističkim izjavama te naručenim i insceniranim revivalom D`Annunzija u Rijeci, izručenje Hrvatske trgovinskoj, financijskoj i energetskoj ovisnosti i prevlasti Rusije, antiamerička i anti-NATO te promerkeličina i proruska geopolitička strategija; ingoriranje i prikrivanje činjenice da bez neizravne i izravne diplomatske, političke i ine potpore i pomoći SAD-a ne bi bilo oslobodilačke „Oluje“, oslobađajuće presude Gotovini i Markaču u Haagu, obnove samostalne i demokratske hrvatske države, prijama Hrvatske u NATO i EU itd.; nekrofilna manipulacija obilježavanjem dana sjećanja i pijeteta vukowarskim žrtvama; i tako dalje te sličnim psihološko-propagandnim i medijskim manipulacijama, obmanama i opsjenama okrive drugi i time pozornost javnosti i odgovornost odmakne od glavnog i jedinog krivca Andreja Plenkovića te „izglanca“ njegov politički neuspjeh i autoritarna i antidemokratska politika i predstavi ga se kao kredibilnog kandidata na izborima 2020.g. za predsjednika HDZ-a te za Hrvatski sabor i tako obmane i prevari članove HDZ-a, domoljubne birače i katoličke vjernike!
Andrej Plenković pokušava misnim slavljima te procesijama (re)afirmirati u javnosti svoj lik kršćanina i člana Europske pučke stranke – kršćanskih demokrata, koji su stvarno kao i on lažni kršćani i lažni kršćanski demokrati! A to najzornije i najobjektivnije pokazuje i potvrđuje činjenica da se 2001.g. nisu dostatno politički zauzeli da u prijedlog Ustava Europske unije i iz njega kasnije proistekli Lisabonski sporazum, bude unijet povijesni društveni i kulturološki fakat da Europa ima i kršćanske korijene premda su imali relativno najviše zastupnika u Europskom parlamentu! Dakle, koja i kolika prijetvornost, podlost i dvoličnost – sebe nazivaju „kršćanskim demokratima“, a oholo su i s prijezirom odbacili kršćansku društvenu, kulturnu i civilizacijsku sastavnicu Europe!
No, nisu to i sve obmane, laži i prijevare Europske pučke stranke – tzv. „kršćanskih demokrata“ kojih je Andrej Plenković istaknuti član, a član im je i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i njegova Srpska napredna stranka. Naime, opće je poznato da je parlamentarna skupština Vijeća Europe 2006.g. donijela Rezoluciju 1481 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima. Ali kao „preporuku o potrebi“ a ne obvezu jer Rezolucija 1481 nije dobila potrebnu dvotrećinsku većinu zastupnika u parlamentarnoj skupštini! A zašto se nije mogla formirati dvotrećinska zastupnička većina koja bi tu Rezoluciju usvojila kao obvezujuće dokument? Zbog toga jer su protiv bile nasljednice komunističkih partija i veliki dio socijaldemokrata. Ali i zato što se pučani-kršćanski demokrati nisu politički dostatno zauzeli da svog stalnog, dugogodišnjeg i sada se gotovo može reći i trajnog koalicijskog partnera socijaldemokrate motiviraju da glasuju u tolikom broju koji bi bio dostatan za dvotrećinsku većinu zastupnika! A upravo bi to omogućilo da se Rezolucija 1481 ne donese tek kao puka preporuka samo o potrebi, nego kao o obvezi osude zločina totalitarnih komunističkih režima i time bila trajna razdjelnica svijetle i humane demokratske od mračne i protučovječne totalitarne prošlosti, sadašnjosti i moguće budućnosti! Što znači, da kršćanski demokrati nisu držali politički, društveno, kulturno i moralno potrebnim da se Rezolucija 1481 u Europskom parlamentu usvoji kao obvezujuća!
„KRŠĆANSKI DEMOKRATI“ I SUVERENISTI ZAJEDNO
No, lažnim kršćanskim demokratima iz Europske pučke stranke (dalje EPP-“KD“) u trikovima i spinovima koje institucionalno i sustavno primjenjuju u obmanjivanju i varanju birača i javnosti nigdje i nikada kraja, o čemu je primjer i dokaz nedavni izbor njihove kandidatkinje Ursule von der Leyen za predsjednicu Europske komisije tj. „vlade“ Europske unije. EPP-„kršćanski demokrati“ i u prošlom sazivu nije imala zastupničku većinu u Europskom parlamentu, a na izborima 26. svibnja 2019.g. izgubila je još daljnjih 46 zastupnika tako da njezin parlamentarni Klub u proceduri glasovanja nema većinu bez potpore zastupnika klubova nekih drugih političkih grupacija, jer je i glavni postizborni koalicijski partner Progresivni savez socijalista i demokrata (S&D) također na izborima prošao kao „bos po trnju“ i izgubio 40 mandata! I kako su to onda izborni gubitnici EPP-„KD“ i S&D svoju kandidatkinju UvdL izabrali za predsjednicu EK? Standardno i već viđeno – političkom manipulacijom i prijevarom birača!
Današnji političari općenito pa i oni iz tzv. „EPP – kršćanski demokrati“ ne stavljaju sve svoje akcije i „jaja“ u jednu korpu, nego imaju svoje prikrivene stranke tzv. filijale odnosno stranačke klubove u EU-parlamentu tzv. „liberale“, „konzervativce“, „zelene“ itd. A te stranke odnosno klubovi imaju nešto drukčiji politički program i u parlamentu glume odnosno fingiraju opoziciju, a stvarno „ispod žita“ djeluju politički koordinirano i stvarno su glasačka pričuva koja kad je to god važno i bitno glasuje solidarno. Taj i takav gotovo da se može reći pričuvni parlamentarni klub i „peta kolona“ Europskih pučana – tzv. „kršćanskih demokrata“ , jest parlamentarna grupacija Europski konzervativci i reformisti (ECR). Politološki se klasificiraju u „meke“ euroskeptike, ne protive se daljnjim integracijskim procesima uz poštovanje suvereniteta; a kritični su spram političkog, ekonomskog i društvenog ustroja i birokratizacije te demokratskog deficita u Europskoj uniji. Uvjetno bi se a metaforički možda moglo reći da je ECR ideološki i politički neka vrsta – „drvenog željeza“. Za razliku pak od Kluba Identitet i demokracija (ID – 37 zastupnika više nego u prošlom sazivu!) Marine Le Pen i ostalih stvarnih suverenista, koji se politološki klasificira u „tvrde“ euroskeptike jer su za obranu suvereniteta po čemu su na „čistoj suverenističkoj poziciji“, protiv su integracijskih procesa, globalizacije, imigranata i multikulturalizma, te su za nacionalni identitet i Europu domovinâ/nacijâ. (Milardović A. Tri eseja o euroskepticizmu, 2012.) No neovisno o tome kako se nominalno službeno i programski politički deklariraju ili politološki klasificiraju, Klub Europskih konzervativaca i reformista u parlamentarnoj praksi izravno ili neizravno ovisno o konkretnoj situaciji i potrebi vjerno služi i podupire svoju „stariju sestru“ tzv. „EPP – kršćanske demokrate“ pri čemu se kao i oni koristi jednakim ili sličnim postupcima, trikovima i „fintama“ u zbunjivanju, varanju te u konačnici i izdaji svojih birača. A kako je to parlamentarni Klub ECR nastojao prikriti da su prevarili i izdali svoje birače? Da bi mogla biti izabrana za predsjednicu EK kandidatkinja UvdL morala je u proceduri glasovanja dobiti natpolovičnu većinu glasova svih zastupnika. Klub ECR ima 62 zastupnika (10 manje nego u prošlom sazivu!), a parlamentarna „matematika“ je pokazivala da za postizanje natpolovične većine nije potrebno da svi zastupnici Kluba ECR glasuju za kandidatkinju tzv. „stasi“-intelektualke i tzv. „gulag“-humanitarke Angele Mrkel – Ursulu von der Leyen, i time javnosti te biračima i otvoreno otkriju svoju kolaboraciju i činjenicu da su stalni i sigurni pričuvni glasovi tzv. „EPP – kršćanskih demokrata“! Znalo se da će za siguran izbor UvdL biti dostatno 3o glasova zastupnika Kluba ECR, pa su dogovorno podijelili uloge u postupku glasovanja za izbor predsjednice EK. Kako su to i na koji način podijelili uloge?
U Klubu Konzervativaca i reformista najzastupljenija je poljska Stranka prava i pravde s 30 zastupnika. Kako je to prethodno već napisano, osnovano se pretpostavljalo da će za izbor kandidatkinje UvdL biti dostatno 30 a ne svih 62 glasova Kluba ECR, pa su oni inscenirali i odglumili za javnost i birače kao da su se tobože podijelili pa je 30 zastupnika iz Stranke prava i pravde glasovalo za izbor UvdL za predsjednicu EK, a ostalih 32 zastupnika među kojima je i Ruža Tomašić iz HKS i „Hrvatskih suverenista“ su glasovali protiv ili bili suzdržani a kako je postupak glasovanja tajan to se točno i ne zna što ionako i nije bitno! Kandidatkinja UvdL dobila je devet glasova više od potrebne natpolovične većine svih zastupnika, što znači da bez tih 30 glasova zastupnika stranke Pravo i pravda nikako, ni na koji način i nikada ne bi mogla biti izabrana za predsjednicu EK! Istina, mogla je biti izabrana i sa samo 21 glasova zastupnika stranke Pravo i pravda pa je i ona poput Kluba Konzervativaca i reformista mogla fingirati da se fiktivno podijelila na 21 zastupnika „za“ i 9 zastupnika „protiv“ izbora kandidatkinje UvdL. No, valjda su shvatili da bi to i takvo dijeljenje poput „amebe“ i pljucanje u lice javnosti i birača bilo toliko degutantno te dugoročno politički kontraproduktivno, da su odustali od te dodatne karnevalizacije i maškarade izborne procedure. Logično, da im je i to bilo potrebno, sigurno je da ne bi odustali i od te drskosti i trivijalizacije izbornog postupka, jer tu o političkom i općem moralu, časti i odgovornosti prema biračima dosta nema ni – „slovca“!
LAŽNI SUVERENISTI U EUROPSKOM PARLAMENTU
Molohovska politička koncepcija kancelarke financijsko-bankarsko-gospodarske oligarhije Angele Merkel te francuskog liberoida i najvećeg gubitnika europskih izbora Emmanuela Macrona o Europskoj uniji kao federaciji odnosno nadnacionalnoj državi a ne savezu suverenih država, tako je formalno pobijedila i ustoličena u Europskoj uniji izborom Ursule von der Leyen kao njezine personifikacije, zahvaljujući političkoj potpori i glasovima njihovog pričuvnog odnosno kolaboracionističkog parlamentarnog Kluba Konzervativaca i reformista. A članovi politički i ideološki te i takve političke grupacije odnosno Kluba Konzervativaca i reformista su i HKS, Ruža Tomašić te posredno i politička platforma „Hrvatski suverenisti“!!? A drugi član sintagme odnosno njihova dvočlanog naziva „Hrvatski SUVERENISTI“ nije samo ime nego i znamen (Nomen est omen!), te glavna odrednica njihova političkog i nota bene i izbornog programa a to je Europska unija kao savez SUVERENIH država. A HKS, Ruža Tomašić i “Hrvatski suverenisti“ članovi su Kluba Konzervativaca i reformista koji u Europskom parlamentu politički podupire PROTUSUVERENISTIČKU političku koncepciju Angele Merkel i Emmanuela Macrona, i štoviše, svojim su glasovanjem i glasovima omogućili da prevlada ta protusuverenistička koncepcija o Europskoj uniji kao federaciji odnosno nadnacionalnoj državi! I kako je na to reagirala zastupnica HKS i „Hrvatskih suverenista“ Ruža Tomašić? Nakon što je UvdL izabrana za predsjednicu EK Ruža Tomašić upozorila ju je na nejednakost država-članica u proceduri odlučivanja, i prognozirala da Europska unija ima budućnost i kraj poput bivše Jugoslavije. Prigovorila je UvdL i na tome što temelj Europske unije vidi samo u grčkoj filozofiji i rimskom pravu, a kao demokršćanka ne i u kršćanstvu. No, što je to prema svom i izbornom programu „Hrvatskih suverenista“ te poglavito političkoj i moralnoj obvezi prema biračima koji su za nju kao deklariranu suverenisticu i glasovali, Ruža Tomašić imperativno tada bila dužna i obvezna učiniti? Pa pitati ko-predsjednike Kluba Konzervativaca i reformista Raffaela Fitta i Ryszarda Legutka zašto je gotovo polovica Kluba ECR svojim glasovanjem presudno (!) poduprla izbor UvdL za predsjednicu EK a time i političko-ustrojbenu koncepciju Europske unije kao federacije odnosno NADNACIONALNE države Angele Merkel&Emmanuela Macrona. A potom kao izraz prosvjeda protiv te i takve izdaje političke volje birača i moralne obveze prema svojim biračima koji su je svojim glasovima izabrali u Europski parlament, istupiti zajedno s HKS i „Hrvatskim suverenistima“ iz tog PROTUSUVERENISTIČKOG Kluba Konzervativaca i reformista! I što je Ruža Tomašić učinila? Ništa, jer je i dalje zajedno s HKS i „Hrvatskim suverenistima“ ostala vjerna članica Kluba Konzervativaca i reformista i time potvrdila izdaju izbornog programa i svojih birača! Sada je jasno i zašto je Ruža Tomašić kao ultimativni zahtjev za izbornu koaliciju i zajedničku listu Neovisnima za Hrvatsku (NHR) postavila sljedeći uvjet: „Zastupnici koji osvoje mandat moraju se priključiti ECR grupaciji u Europskom parlamentu“. Naime, NHR su politički surađivali s europarlamentarnom grupacijom Europa nacijâ i slobodâ (ENF) Marine Le Pen te bi da su osvojili zastupnički mandat pristupili antisuverenističkom Klubu Identitet i demokracija (ID) u Europskom parlamentu, što znači da EPP-„KD“ i Hrvatska demokratska zajednica, S&D, RE, ECR i ostali Merkel-Macronovi antisuverenisti ne bi imali taj mandat i glas kao što imaju glasove Kluba Europskih konzervativaca i reformista (ECR) među kojima i glas Ruže Tomašić! Zato je pred EU-izbore za Ružu Tomašić i bilo mjesta u tv-emisiji Aleksandra Stankovića (i duboke države) „Nedjeljom u dva“, a nije bilo mjesta za predstavnike Neovisnih za Hrvatsku. Godine koje je provela u Bruxellesu i Europskom parlamentu očito su učinile svoje pa se Ruža Tomašić potpuno suživila i identificirala sa sustavom političkih, društvenih i moralnih vrijednosti merkel-makronovske i od naroda i birača te njihovih egzistencijalnih i humanih potreba potpuno otuđene kakistokratske nomenklature. Pa kao i svi njezini pripadnici uz pomoć moćnih medija, fake newsa, „false flaga“, „pile naopako“ odnosno zamjene tezâ itd., ne samo kao načina temeljnog političkog djelovanja nego čak i svjetonazora; od izbora do izbora manipulira, obmanjuje i „vodi žedne preko vode“ svoje birače! U jesen 2020.g. su izbori zastupnika za 10. saziv Hrvatskoga sabora, pa u surječju svih u prethodnom dijelu teksta navedenih političkih i izbornih činjenica treba biti na oprezu, te očekivati i promišljati koju i kakvu izbornoprogramsku i političku potvoru, mućak i „rog za svijeću“ će tada biračima i domoljubnoj javnosti slatkorječivo pokušati podmetnuti Ruža Tomašić, Hrvatska konzervativna stranka i „Hrvatski suverenosti“ kao „produžena ruka“ svojih mentora i sponzora iz Plenkovićeva dijela HDZ-a i duboke države? Kao što je to bilo na izborima za Hrvatski sabor 2015.g., kada je izbornom koalicijom pod nazivom „Spremni“ koju su činili HKS, Hrvatske stranke prava i Obiteljska stranka Ruža Tomašić razjedinjavala desnu političku opciju i oduzimala glasove birača Domoljubnoj koaliciji! Erih Lesjak
Tko kanadskim jugoslavenima viruji, nisu mu svi kod kuće.
Stiskla zube ka da drži morski “krastavacu” u zubima,šta čekaš, idi na dektetor laži izopačena komendijašice crne laži.