Ekonomskim krahom Jugoslavije, došlo je i do restrukturiranja poduzeća koja su bila u vlasništvu države. Političke transformacije pratile su i ekonomske.
Cibonin toranj u središtu Zagreba bio je simbol moći poduzeća Astra kojim je upravljao Franjo Gregurić. Restrukturiranjem jugoslavenske ostavštine, posebice u strukturi kapitala, simbol zagrebačke moći preuzima imotski cvijećar Ivica Todorić. Toranj ostaje u istim gabaritima, mjenja se samo znak, ne stoji Astra već Agrokor. kadrovske strukture ostaju slične, drugovi koji su čuvali Jugoslaviju do zadnjega dana devedesetih restrukturiraju svoje misli 2000. godine prema regionu. Hrvatski nacionalisti posebno pamte dvijetisućitu godinu, kada nadbiskup Josip Bozanić u svojoj propovijedi daje naglasak “Grijehu struktura”. To je bio znak restrukturiranja crkvenoga klera. Hrvatska država, tada s nepunih deset godina biva proglašena kao slučajna država, s grijehom struktura. Ukupni javni dug mlade Hrvatske tada nije prelazio osam milijardi dolara. Mesićev tajkun Raić, tih godina bilježi razne uspjehe u restrukturiranjima, kao pravni sljednici pretvorbe i privatizacije. Hrvatski mediji nas uvjeravaju kako je mlijeko iz hrvatske proizvodnje nezdravo, puno bakterija. Lagano ali sigurno pojavom strateških ino partnera, punile su se police hrvatskih lanaca s francuskim proizvodima Laktavisa. Velika restrukturiranja dovela su nam i velike tajkune. Planovi vlada bili su uvjek podržani od strane tajkuna. Strateško gašenje Slavonije, hraniteljice nekada regiona, danas Hrvatske lagano ali sigurno se gasi, zahvaljujući uvoznom lobiju koji svakodnevno za preostali broj poduzeća dobija potporu od države. Udarni mediji ovih dana daju na znanje da 15 posto gospodarstva hrvatske drži Agrokor. Vlasnik udjela koncerna daje izjavu u kojoj tvrdi da je Agrokor ušao u sve pore hrvatskoga gospodarstva. Bivši ministar Vrdoljak kao predsjednik HNS-a podržava restrukturiranja koncerna, a nama gledateljima ostala je slika stana Vrdoljaka, poznata po Ledo frižideru, škrinji koju je gospođa stavila na svoj facebook profil. Koncern Agrokor, bavio se i snimanjem filma o poznatoj imotskoj obitelji kao HSS-ovcima, a svi znamo da to nisu bili. Moć medija, svakako ne treba podcijeniti. Moć restrukturiranja i reprogramiranja također nije za zanemariti, bez obzira na tvrdnje moćnih medija. U osnovama ekonomije stoji da je osnovna razlika između restrukturiranja i reprogramiranja u tome što se prvo čini dobrovoljno na poticaj same organizacije; drugo se poduzima mnogo manje dobrovoljno, na poticaj kreditora. Danas svakom uposleniku Regiona iz sustava Agrokora ne cvatu ruže. Šezdeset tisuća djelatnika regiona ima za što brinuti. Njihova neizvjesnost je izvjesna, ukoliko poznaju minimum ekonomskih načela. Ukupni dug Agrokora nitko ne može izračunati, kao ni posljedice ukoliko dođe do neželjenih poteza kreditora. Prema kreditorima dug prelazi 3, 4 milijarde eura. Dug dobavljačima kao i porezni dug do sada je nepoznanica javnosti. Država Hrvatska, uz grijehe struktura, premijera stvorila je gospodarsko čudo koje danas upošljava 60 tisuća radnika Regiona, bivših država Jugoslavije. Zbog nelikvidnosti čudo postaje teret nacije. Grijesi struktura i moć restrukturiranja i reprogramiranja, trebat će novo čudo da opstane. Utjecaj politike na gospodarstvo u Hrvatskoj veliki je. Utjecaj crkve na politiku veliki je. Pitanje je samo dana kada će se pojaviti Kardinal i održati novu propovjed o grijehu struktura i neradnom danu nedjelje. Jamstva za Agrokorove kredite dala su poduzeća iz koncerna koja imaju najveću vrijednost. Tako za posljedicu ona se i ne mogu prodati jer su udjeli i dionice istih date kao osiguranje za kredite. Problem je nastao kada su vjerovnici od kojih su i ruska država preko Sberbank i VTB zatražile isplatu, povrat duga u gotovini. A gotovine nema ni Republika Hrvatska. Drugi veliki problem je utjecaj premijera Andreja Plenkovića prema ruskoj politici, koji nema. Nema ga iz razloga što je davao čudne izjave prilikom posjeta Ukrajini. Pitanje pitanja danas je da li ruska država, preko financijskih institucija ruši premijera Andreja Plenkovića ili ruska država zauzima strateška proizvodna poduzeća u Rebublici Hrvatskoj. Gomilanje kreditnih zaduženja koncerna Agrokor, jednako je gomilanju kreditnih zaduženja bivše Jugoslavije. Tito je umro, Jugoslavija ekonomski propala, Todorić je živ, zadužen i očajan. Menadžment koncerna Agrokor, polupimeni ekonomisti, poznat je hrvatskoj javnosti. Ključni igrač uz Todorića, bio je guverner, koji je izmislio i interni novac – bon, grupacije, koji je služio kao platežno sredstvo, istovremeno podrivajući monetarni platni sustav Republike Hrvatske. Ekspanzija se temeljila na poljoprivrednim poticajima Republike Hrvatske, tako da se Belje kupi za sto milijuna kuna, a država istovremeno odobri poticaja tristo milijuna kuna. Hrvatskoj državi kao članici Europske unije, zadnjih godina zabranjene su takve egzibicije korumpirane politike. To bi bio jedan od razloga pada Ivice Todorića.
Obitelj Todorić, je poznata po financijskim marifetlucima od jugoslavenskog vremena pa do danas. Ivica je dobro iskoristio tatin financijski delikt, i pretvorio ga u žrtvu nacionalnog opredjeljenja, kao velikog hrvata. Zbog toga mali Ivica nije mogao, živeći u kućo na Pantovčaku završiti fakultet, već je nakon sadnje tratinčica, stvorio moćni AGROKOR, po zakonu Jakše Barbića?! DObio je šta je zaslužio, uz narodnu izreku: OTETO PROKLETI.
Djete Orjunasa danas spasava hrvatski puk!