Najgore je kad “prometna struka” ne radi po strukovnim načelima nego se uvijek priklanja mišljenju politike ili naručitelja ili namjerno promiče pogrešna rješenja kako bi profitirala na upitnim prometnim rješenjima…
Upravo je objavljen početak izgradnje autoceste od Metkovića do Dubrovnika i to je jedan od najvažnijih hrvatskih infrastrukturnih projekata. Taj sam prometni projekt, jedan od najvažnijih za hrvatske nacionalne interese, kao neovisni prometni stručnjak aktivno podržavao od 2012. Nažalost ne bez (velikih) problema u prometnoj akademskoj zajednici. Zbog toga mi je ova vijest velika satisfakcija i potvrda da aktualno Ministarstvo prometa vodi ispravnu prometnu politiku.
Tako je bilo i u slučaju izgradnje Pelješkog mosta, čemu su se izrazito protivili te je neshvatljivo kako čelnici i istaknuti “stručnjaci” naše, formalno krovne stručno/znanstvene prometne institucije, ne mogu sustavno promišljati prednosti i mane određenog prometnog rješenja. Pelješki most, sa spojnim cestama preko Pelješca jest skuplje, ali sustavno daleko isplativije rješenje od spojnice kroz Bosnu i Hercegovinu, odnosno kroz Neum. Neusporedivo te bi spojnica kroz BiH umjesto izgradnje Pelješkog mosta bilo teško kompromitiranja nacionalnih interesa. Bila bi to jedna od najštetnijih gospodarskih odluka u hrvatskoj povijesti.
Naime, prolazak kroz BiH trebali bismo, posredno, platiti ustupcima i koncesijama u luci Ploče, nepovoljnim kopnenim i morskim razgraničenjima, a čak i uvjetovanjem prava BiH na pomorski gospodarski pojas! Prometna akademska zajednica ipak je, sustavno i stručno neutemeljeno, nelogično, podupirala trasu kroz BiH te se snažno protivila izgradnji Pelješkog mosta. Kasnije, kad je politički doneseno ispravno prometno rješenje te je krenula izgradnja Pelješkog mosta (nakon velikih problema s BIH blokadama, što potencira moguće rizike i goleme štete koridora preko Neuma) pravdala se da je takav stav bio uvjetovan čekanjem subvencija EU. To je nelogično, jer je prvo rješenje trebalo izvesti većinskim ulaganjem u infrastrukturu druge države, a subvencije, odnosno potporu EU-a, za Pelješki most mogli smo dobiti i naknadno.
Drugo “prometno rješenje” koje je, u suglasnosti s tadašnjom političkom vlašću (Milanović – Hajdaš-Dončić) zagovarala prometna akademska zajednica, bilo je odmicanje trase autoceste, u sklopu Jadransko-Jonskog koridora, iz zaleđa Dubrovnika u teritorij BiH (Popovo Polje). Bilo bi to pogubno za hrvatske nacionalne interese, jer bi produžilo prometnu vezu s Dubrovnikom te vitalne prometne tokove iz Hrvatske izmjestilo u susjednu državu.
Bio bi to višestruko štetno za Hrvatsku, udaljilo Dubrovnik od Hrvatske i naših turističkih izvorišta, trasa bi bila na tuđim teritorijem, koji nije u EU (i tko zna kad će biti), što je povezano si nepredvidivim geopolitičkim rizicima. To nam ni u kojem slučaju ne treba. Izostanak izravne autoceste na liniji Metković – Dubrovnik usto bi pogoršao prometna sigurnost na lokalnoj poveznici Metković-Dubrovnik.
Nažalost, 2014. je održan i skup regionalnih čelnika država, pod pokroviteljstvom Njemačke, gdje su tadašnji premijer Milanović i ministar prometa Hajdaš-Dončić, a potporu su im dali i tadašnji gradonačelnik Dubrovnika, te, naravno čelnici prometne akademske zajednice…
Javno sam se protivio takvim nacionalno štetnim prometnim projektima, sudjelovao na javnim tribinama i skupovima, uzaludno pokušavao dokazati koliko je produžetak buduće Jadransko-Jonske autoceste sve do Osojnika kod Dubrovnika važan za hrvatske prometne i nacionalne interese. Nažalost, zbog toga sam imao velike i nezamislive probleme u prometnoj akademskoj zajednici…
KONKRETNO…
… prometni stručnjak Željko Marušić se također protivi odustajanju od autoceste kroz Dubrovnik, a alternativnu brzu cestu smatra znatno nepovoljnijom varijantom s aspekta sigurnosti prometa. Uvjeren je da Vlada takvom politikom radi protiv nacionalnih, a pogoduje interesima velikih sila i susjednih zemalja.
Potpuno suprotno smatra Marušićev kolega, također prometni stručnjak Ivan Dadić, koji kaže kako Hrvatska neće ništa izgubiti ako se dio Jadransko-jonske autoceste izgradi preko Popovog polja u BiH, a ne kroz Dubrovačko-neretvansku županiju.
“To je, dugoročno gledano, dobro rješenje”, kazao je Dadić Hini napominjući kako taj projekt neće biti realiziran tako skoro, a kada bude gotov i BiH i Crna Gora bit će u EU.
“Ako se Dubrovnik i šire dubrovačko područje dobro povežu s tri priključka na autocestu, to će biti dobro rješenje i za Dubrovnik i za BiH. Dubrovnik neće time ništa izgubiti, a cesta će biti puno jeftinija jer ide boljim područjem”, ističe Dadić.
Smatra da bi Hrvatska pretrpjela veliku štetu ako bi se autocesta gradila uz obalu, jer bi izgubila najkvalitetniji prostor na tom uskom teritoriju, a i prostor bi bio posve devastiran.
Članak objavljen 2014. u Jutarnjem listu, jasno pokazuje kako se službena “prometna struka” promicala sasvim drugo prometno rješenje od onog koje je upravo ustrojeno, a koje sada podržava (!), jer je tako ispravno odredila Vlada RH, odnosno ministarstvo prometa. Srećom! No, to pokazuje puno veće probleme naše službene “prometne struke”… (Autoportal)
