Bio je to jedan od onih dana, kad i dan rođenja želite zaboraviti! Zanimljivo! Taman kad sam pomislio kako je sve otišlo k vragu, frižider prazan, a ono malo zaleđene hrane, što je ostalo još od prošle godine, neće izdržati ni dva dan, kao i što će mi isključiti struju, jer se grijem na klimu, pa ću morati u prošnju ili krađu!
Piše: Hrvatin Tomašević
Naime, budući da nema naznaka, da će itko uplatiti kakvu lovu-producentski honorar, plaće svakako nemam-nisam na budžetu, jer kao freelancer zavisim od državne kulturne politike, koja je trenutno zabavljena-zakidanjem institucijama kulture (zvonike i minarete, skupa sa spomenicima, rušili su u ratu pa im to više nije in, a sad ulažu u pokretnu spomeničku baštinu i umjetnost-šlepere)!
Kad ono, ko’ iz vedra neba, pojaviše se na ulaznim vratima Tri Kralja: poduzetnik, dr-urolog i odvjetnik. Jamiše me pod ruke, samo što me ne iznesoše, sprtljaše me u, po njihovoj mjeri, luksuznog Mercedesa, te fino odvezoše u rezidencijalni stan, te me, napenališe, na stolicu za stolom u blagovaonici. Prihvatiše se postavljanja stola, za manje od po’ sata, stol je bio pun delicija. Bakalar-prvoklasni norveški, kako mi rekoše, zabranjena mu je prodaja u Norveškoj, ne zbog cijene, nego je to njihov ekskluzivni izvozni-domaći proizvod za svjetsko tržište! Skuhan na bijelo: u vrhunskom hladno prešanom maslinovu ulju, s malo bijelog vina-Pošipa, dodan kuhani krumpir-poslagan ko’ pod konac u slojevima, i nekako fino dodani i spravljeni ostali dodaci.
Aperitiv mi je isto ponuđen, znaju da ne počinjem jelo bez da popijem Campari! Tijekom i poslije večere, častili smo se ludo dobrim vinom i crvenim i bijelim, koje je bilo više hrana-nego piće. Kazaše mi da je Frejino! Bijaše ga pet litara-dok sam uspio brojati, i nije ostalo ni kapi. A moždane misli nimalo nam ne pomuti! Lijepog i ljudskog razgovora nije falilo, rasprave i priče bez fasade i ustručavanja. Tako saznadoh, da iako sam sa Titova mosta skočio samo jednom i to kad sam završio osnovnu školu, s tim skokom ipak ne postadoh-neki znameniti Mostarac!
Nekako opet, Tri Kralja donesoše važnu odluku-da će mi oni iz svojih skromnih prihoda financirati sahranu i spomenik, što me raduje, jer je skupa sahrana kod Sopte, a ja, iako su neki očekivali, da izginem u ratu, nemam love za velike zaslužne komemoracije! Nadalje, kad me hoće, od sada Tri Kralja su suglasna, da mi se omogući nastavak moje producentske karijere, stvarajući mogućnosti za produkciju nekih mojih filmskih-koncertnih ideja i htijenja za postavljanjem kazališnih predstava! Iako, bogojavljanjem znam, da je jedan od njih, učestvovao u raspravi o potrebi da me se eliminiše!
No, Tri Kralja smatraju, da ako budu nastavili poticati moje stvaralaštvo, uspjeti će razbiti moju depresiju, jer imam novu prostatu! Da, donijeli su još cijeli niz zaključaka, koji isto tako raduju moj ego, između ostalog: da mogu pogriješiti i ideološki i politički i financijski ali modno nikako… A ja pomislio kako sam baš niškoristi! Naime, tren prije nego što će doći po mene, dozva me zvučni signal, da mi je stigao e-mail, pristigla poruka…u njoj stoji: “Jako smo zainteresirani za Vaš projekat“! Zašto ne, pomislim, projekat je od nacionalne važnosti! Vrijeme je ići dalje, k novim izazovima. Da…Za nacionalne interese se bore slabi-siromašni i nikakvi Hrvati! Na strani ideologije-politike-love su najvitalniji i najagresivniji, dobro usmjereni i odlično plaćeni stožernici! Čvrsto držim da imati nekoga, kome bi ste mogli iznijeti svoju kulturno-umjetničku ideju, puno znači, s tim da bi taj/ti morao biti netko tko me mnogo voli! Nahranili me jesu…Sad još očekivati i da me vole…Pravi prijatelji su oni, koji se ne mogu odreći-da su Vam prijatelji! Biti samokritičan, poznavati sebe samog, najteže je! Najlakše je onima-koji pljuju po Vama i meni, i oni prolaze bez ikakve kazne. Od Vas, od mene, se traži da šutim o svemu, jer kao ništa i ne znam, niti razumijem, a njima se na riječ, da sve znaju-mora vjerovati! Samo da znate, ne falim Vam ja Tri Kralja, ali uspješan poduzetnik, dr-urolog, sjajan odvjetnik, vrijedi puno više KM miliona, pa čak i u nacionalnom smislu, od onoga-koliko stožernici potroše na loše ugovore iz javne nabave! A ko’ biva svi smo pripadnici istog naroda. Onda, da li je to bogobojazan narod? Pravi veliki narodi se bore za prava svih a protiv privilegiranih!
No, vratimo se malim stvarima, poput ovog poziva na bakalar, one su danas skupe-nedostižne i za tajkune…Jer ne znaju za njih…Šta im vrijedi što imaju jako puno skupih stvari kad ne znaju na koji način upraviti s njima! Počesto ih je sramota kako žive, a drugačije živjeti ne znaju. Mnogi od njih ne znaju što misle, dok se ne čuju kad, napokon, progovore! Da bar ja i Tri mi Kralja, nemamo pameti i ukusa, da ne znamo kako treba uživati, i u malim stvarima, i živjeti u životu, bilo bi nam puno lakše. Tri Kralja: G-M-B su predvodnici bogojavljanja, to su oni koji prvi ustanu na nepravdu, to su oni koji prvi pokrenu razvoj, to su oni koji prvi udare pravac k boljem, to su oni koji se kreću po mraku, osvjetljavajući po Mostaru, to su oni koji nas čupaju iz pakla! Rekoše mi, G-M-B-Tri Kralja kako će opet doći…Pitam se da li je to prijetnja ili samo obećanje? Pred nama su teška vremena! Lakše će biti meni, koji se navikao mučiti, nego vama, koji ste tek stupili nogom na asfalt. No, ako je po Gašparu-Melkioru-Baltazaru, ima još ljudi, i to bez države! Gospođi domaćici upadoh: da odem oprati suđe…“Hrvatine, pa da bude smak svijeta“…Pametno odgovori vrijedna i ljubazna domaćica!
