Svakoga dana, a osobito vikendom, na makarsku rivijeru pristižu autobusi s jednodnevnim izletnicima iz Bosne i Hercegovine. Radnim danima riječ je o jednom do dva autobusa, dok ih vikendom dolazi znatno više. Gosti stižu iz Zenice, Bugojna i drugih gradova, na put kreću već u tri sata ujutro, a kući se vraćaju oko 21 sat
Na prvi pogled riječ je o još jednom obliku turističkog prometa. No, iza te slike otvara se niz pitanja na koja zasad nema jasnih odgovora.
Tko organizira ove izlete? Jesu li organizatori registrirani i posluju li u skladu sa zakonima? Plaćaju li poreze i sve propisane obveze? Tko kontrolira njihov rad?
Još važnije, kakvu korist od ovakvih jednodnevnih dolazaka imaju Makarska i hrvatski proračun? Budući da gosti ne ostvaruju noćenja, ne plaća se boravišna pristojba, a ostaje otvoreno pitanje koliki dio njihove potrošnje uopće završava kod lokalnih ugostitelja, poduzetnika. Također se postavlja pitanje evidentiraju li se ovakvi organizirani dolasci na odgovarajući način pri prelasku državne granice i provodi li se nadzor nad organizatorima prijevoza i putovanja.
Posebnu pozornost privlači činjenica da se pojedini autobusi parkiraju na prostoru Veprica, dok putnici dan provode na plažama makarske rivijere. Na autobusima se često mogu vidjeti vjerska obilježja, što kod dijela javnosti stvara dojam da je riječ o hodočasničkim putovanjima, iako je njihov stvarni cilj jednodnevni boravak na moru. Razgovarali smo s nekima od njih, pitali ih idu li u Međugorje. – Ma jok, kakvo Međugorje, došli smo se bolan okupati u Makarskoj i večeras odlazimo, kazali su nam Enver i Merima, jednodnevni gosti iz BiH, jedni od mnogih koji organizirano svakodnevno stižu na Makarsku rivijeru.
Sve navedeno otvara legitimna pitanja za nadležne institucije – od Carinske uprave i policije do turističke inspekcije i Porezne uprave. Građani imaju pravo znati odvija li se ovakav oblik organiziranog prijevoza i turističkih izleta u skladu sa zakonom te ostvaruju li država i lokalna zajednica od njega odgovarajuću gospodarsku korist.
Bez odgovora nadležnih ostaje dojam da najveću korist ostvaruju organizatori jednodnevnih izleta, dok je pitanje koliko od toga ostaje lokalnom gospodarstvu i državnom proračunu.
