Pljačka društvene imovine već viđena je stvar kod komunista 1980. godine, sjetimo se predmeta Stjepana Đurekovića INA-e, kada komunisti progone i ubijaju i njega i njegovog sina Damira
ISTRAŽIVAČKI TIM PORTALA MEGAMEDIA
Knjiga uglednog kroničara -pisca Bože Vukušića pod naslovom „Zločin komunističke mafije“ detaljno obrazlaže, opisuje događanja od slučaja Đureković do slučaja Perković. Niz knjiga detaljno opisuju kako je Jugoslavija funkcionirala – propadala osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, nakon smrti diktatora Josipa Broza- Tita. Nestašice roba široke potrošnje, početak raspada Jugoslavije osamdesetih godina utjecala je na živote mladih inženjera , Jugoslavena kao što je bio Dragan Čović, današnji lider Hrvata BiH. Poučen komunističkom – ekonomskom krizom osamdesetih godina Dragan Čović devedesetih godina točno 1986. kreće u politiku, s ciljem da postane gradonačelnik Mostara.
Financijska sredstva za kampanju Dragan Čović je osigurao pljačkom državnih poduzeća Vazduhoplovne industrije JNA – Soko Mostar. Posredno preko Frankfurtskih (njemačkih) poduzeća: Euro Copter i Dassault, iz 1992. godine. Poduzeća su registrirali i osmislili oficiri KOS-a i djelatnici, menadžeri JNA Soko Mostar: Novica Đurica, Nurija Čelik i Dragan Čović. Vlasnički udjeli kretali su se u omjeru 60:40% , posredno preko HCH Soko Mostar. Posao povrata alata Ruskoj federaciji preko poduzeća HCH Mostar, za zrakoplove IIilušin koji su se nalazili u Soko Mostar, osigurali su uspostavljanje kontinuiteta suradnje KOS ovih oficira, s ruskom federacijom. Uz posredništvo HCH Soko Mostar, koji kontrolira i upravlja Dragan Čović kreće u novi oblik krim biznisa, uvoza cigareta i drugih visokotarifnih roba na području BiH i RH. Marijan Primorac, Jadranko Prlić i Dragan Čović osmišljavaju i realiziraju politički uspon Dragana Čovića.
Gubitak izbora za gradonačelnika Mostara Dragan Čović, Jadranko Prlić, Neven Tomić, Mijo Brajković, Božo Rajić, Vladimir Šoljić, Ivan Bender, Valentin Ćorić, Ivica Primorac i dr. osmišljavaju angažman Dragana Čovića za predsjednika HDZ BiH. Točno 21. ožujka 1998. godine u 10 sati, u Zagrebu u uredu predsjednika RH dr. Franje Tuđmana provodi se anketa koju su osmislili Ivić Pašalić i Jadranko Prlić, s ciljem da Dragana Čovića promoviraju kao kandidata za predsjednika HDZ BiH. Peti sabor HDZ BiH bio je predviđen 16 . svibnja 1998. godine.
Sukob oko kandidata, vodstva HDZ BiH, nastao je nezakonitim – netransparentnim trošenjem novaca koji dolaze u BiH kao pomoć. Krešimir Zubak tražio je transparentniji utrošak novca preko HDZ BiH, a Božo Rajić uz asistenciju bivših oficira JNA, nije dozvoljavao. Radilo se o novčanim sredstvima koji su mjesečno pristizali za plaće HVO-a, pomoć obitelji poginulih, nestalih , invalida i izgradnji infrastrukture, općina i gradova. Mjesečni priliv prelazio je 20 milijuna maraka. Novčana sredstva – pomoć raspoređivana su preko Ministarstva obrane, poduzeća RH Alan, u kojemu su tada najveći utjecaj imali Gojko Šušak i Vladimir Zagorec. Bolešću i smrću Gojka Šuška za plijen se bore Ivić Pašalić i Ante Jelavić, tada aktualni ministar obrane FBiH. Nastanak Hercegovačke banke i Hercegovina holding, neriješena vlasnička struktura , izvora financiranja, doprinijela je urušavanju cijeloga sustava, uz pomoć predstavnika međunarodne zajednice koja je cijeli taj konzorcij naknadno okarakterizirala kao kriminalnu mafijašku organizaciju.
Prethodno prije sastanka u Zagrebu Ivić Pašalić pozvao je birane predstavnike HDZ BiH, (preko ureda Bože Rajića) koji trebaju biti na sastanku u Zagrebu kod predsjednika. Na sastanku 21. ožujka 1998. godine u 10:00 sati, dr. Franjo Tuđman daje riječ svim pridošlim predstavnicima HDZ BiH, ograničeno dvije minute, ukratko omogućava da svatko iznese svoje mišljenje o budućnosti HDZ BiH. Jadranko Prlić i Ivić Pašalić osmislili su scenarij, mogućnost anketiranja svih prisutnih, i ukoliko većina predloži jednoga kandidata za predsjednika da taj prođe kao kandidat. Predsjednik Mladeži HDZ BiH, Zdenko Lučić u svom izlaganju od dvije minute moli predsjednika Tuđmana da odredi kriterije kojima bi birali kandidata za predsjednika HDZ BiH. Tuđman je zatražio od Zdenka Lučića da obrazloži kriterije. Lučić je istakao da budućnost HDZ BiH, ovisi o kriterijima i da predlaže da prvi kriterij bude da je budući predsjednik HDZ BiH, Hrvat, drugi kriterij da je utemeljitelj HDZ BiH, treći kriterij da je aktivni sudionik obrane hrvatskih prostora od Velikosrpske agresije i četvrti kriterij da je budući predsjednik HDZ BiH intelektualac. Zdenko Lučić pojasnio je da kandidat kojega nominiraju prisutni za anketu (pokazujući rukom na Dragana Čovića) nije ništa od navedenoga. Za riječ se javio Jadranko Prlić koji je pokušao skrenuti pozornost Tuđmanu, nakon Prlića, stigao je red na Dragana Čovića, koji je istaknuo kako je on ponosan na svoj životni put. Nakon par sekundi što je počeo izlaganje Dragan Čović, dr. Frano Tuđman prekinuo je izlaganje i rekao Čoviću da mu je isteklo vrijeme, nije dozvolio Čoviću govoriti. Naknadno uvidom u životopis Dragana Čovića i dosje Mašinskog fakulteta Mostar, upisnica br.2222., iz kojih je razvidno da se Dragan Čović izjašnjavao Jugoslavenom i potpisivao ćirilicom, dr. Franjo Tuđman zabranio je da se Dragan Čović politički angažira u HDZ BiH. Dragan Čović je odustao od kandidature za predsjednika HDZ BiH.
Ivić Pašalić i Jadranko Prlić kompromitirani su u svojoj ideji nominiranja Dragana Čovića za lidera Hrvata BiH. Nakon toga kreće specijalni rat sigurnosnih službi i medija (koje je kontrolirao Ivić Pašalić) s ciljem preuzimanja kontrole nad HDZ BiH. Ivić Pašalić dana 29.03.1998. godine piše pismo dr. Franji Tuđmanu, pravdajući svoju ulogu u aferi Dubrovačka banka u kojoj je optužen da je Peti ortak (veliki dioničar Dubrovačke banke d.d.,skupa s Miroslavom Kutlom, Nevenom Baraćom i dr.), iznoseći niz neistina i laži o braći Lučić. Navodeći da su Lučići radili ono što je stvarno radio Dragan Čović, Jadranko Prlić i niz oficira JNA-KOS-a, involviranih u HVO. Predlažući dr. Franji Tuđmanu da Ivicu Lučića smijeni s mjesta pomoćnika ravnatelja Hrvatske izvještajne službe, birajući vodstvo HDZ BiH , nikoga iz Lučićeve sfere utjecaja! Dalje Ivić Pašalić predlaže dr. Franji Tuđmanu da Ivicu Lučića smjeni s mjesta pomoćnika ravnatelja HIS-a i da ga možda negdje unaprijedi . Medijski linč nad Lučićima , osmislio je Ivić Pašalić s svojim suradnicima iz sigurnosnih službi, posredno preko medijskog konzorcija i tiskovina Miroslava Kutle.
Održavanjem V. sabora HDZ BiH, dana 16. svibnja 1998. godine, ne poštuju se odluke predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana, tj. njegove smjernice o održavanju V. Sabora i kandidatima za funkcije u HDZ BiH. U tom periodu Ivić Pašalić koristi smrt Gojka Šuška, pokušava se nametnuti se kao lider HDZ-a, RH, koji će u budućnosti koordinirati s HDZ BiH. Za V. Sabor HDZ BiH Pašalić je osmislio i način brojanja glasačkih listića sa strojem Lutrije BiH. Prethodno je koordinirao djelatnike SIS-a, RH, koji su angažirali veliki broj časnika HV koji su bili zaduženi za promoviranje Ante Jelavića za predsjednika HDZ BiH. Uvodnom kampanjom tjednik Nacional dana 03.09.1997. godine plasira naslovnicu u kojoj stoji “Ivo Lučić postao je gubernator Hercegovine umjesto Gojka Šuška”. Upravo ono što želi biti Ivić Pašalić. Tjednik Slobodna Bosna objavljuje naslovnicu “Novi hercegovački kralj” i Slom ideje HZHB , očekuje se ovih dana : odlaze Šušak i Rajić, Blaškić u Haag, tereti Kordića, a Slobodan Lovrenović prihvatio je da bude ključni svjedok, tekst od 30.11.1997. godine. Naknadno , nakon haških procesa uspostavilo se tko je po nalogu Pašalića i djelatnika SIS-a RH, pisao tekstove i u koju svrhu. Pašalićeva borba za smjenom Ivice Lučića s mjesta pomoćnika HIS-a nije urodila plodom. Dr. Franjo Tuđman pozvao je Ivicu Lučića na sastanak – razgovor na kojemu su razjašnjene namjere Ivića Pašalića i struktura JNA- KOS-a-SDB-a, koje je Ivić Pašalić podržavao u HDZ BiH.
Na saboru kao izaslanici V. Sabora, sudjelovali su časnici i dočasnici HVO-a, koji nisu imali nikakve veze (niti formalno niti pravno) s HDZ BiH. Detalje Puča , na V. Saboru HDZ-a, protiv dr. Franje Tuđmana i njegove politike prema BiH, opisuje u svom intervju tjedniku Globus( novinaru Gordanu Maliću) , Ljubo Ćesić – Rojs.
Puč protiv politike Franje Tuđmana u svom pismu od 21. svibnja 1998. godine (pet dana nakon V. Sabora HDZ BiH) opisuje Ljubo Ćesić – Rojs uz asistenciju Vlade Galića i drugih djelatnika SIS-Zagreb, koji su mu napisali pismo, kao vid saznanja i osobnih zapažanja. Ljubo Ćesić posebno brani kandidaturu Ante Jelavića, obrazlažući kako i na koji način je izabran za predsjednika HDZ BiH, mimo naputaka dr. Franje Tuđmana i Vlade RH. ž
Franjo Tuđman optužio je čelnike bosanskohercegovačkog HDZ BiH, Jadranka Prilića, Božu Rajića, Antu Jelavića i dr., za političku zavjeru ( Globus – naslovnica od 22. svibnja 1998. godine). Na V. saboru HDZ BiH, kao gosti bili su prisutni generali Hrvatske Vojske, koji su ujedno i general HVO-a. Veliki broj njih dolazi iz sustava SK-JNA, jedan broj generala je primao duple plaće HVO-HV i koristio duple beneficije, s lažiranim diplomama srednje i visoke škole, dakle to je samo jedan od njihovih motiva podržavanja kapetana JNA, Ante Jelavića za predsjednika HDZ BiH.
Pismo SIS-a, koje su sastavili Ivić Pašalić, Vlado Galić, a otpisao Ljubo Ćesić pokazalo se kao neistina i laž, koja je osmišljena i realizirana, s djelatnicima SIS-a, vezanih za stare strukture KOS-a, i SDS-a (Perković – Ivanković – Luburić ), koji su pokušali kompromitirati suradnike dr. Franje Tuđmana. Protekom 24 godine nakon V. sabora HDZ BiH, na vidjelo su isplivale činjenice, dokumenti, sudske presude, spisi, o pojedinim glavnim akterima V. sabora HDZ BiH. Što je bila pozadina, motiv Ivića Pašalića, Ljube Ćesića – Rojsa, Bože Rajića, Vinka Zorića, Joze Marića, Rade Bošnjaka, Tomislava Pervana, Ivana Brekala, Stanka Sopte, Marinka Ćavare, Branka Goluba, Josipa Bilića, Zorana Prskala, Slavice Josipović, Ivana Pekoča, Marka Benkovića, i svih onih koji su pisali pisma dr. Franji Tuđmanu zalažući se da prihvati izbor kapetana JNA za predsjednika HDZ BiH, u osobi Ante Jelavića. Bio je prljavi novac, koji su godinama netransparentno, nezakonito trošili u svoje privatne svrhe, radeći štetu Hrvatima BiH. Pravomoćne sudske presude protiv Ante Jelavića, Miroslava Prce, Miroslava Rupčiča, Ivana Medića i danas su tema za raspravu. Kidnapiranje člana predsjedništva BiH, kapetana JNA u ulozi predsjednika HDZ BiH, Ante Jelavića, paljenje vozila u Splitu Ivanu Mediću… samo su dijelovi posljedica, obračuna JNA struktura, nakon V. Sabora HDZ BiH. Događanja nakon V. Sabora u HDZ BiH. (NASTAVLJA SE…)
