FELJTON Jugoslavenski nacionalisti i HDZ BiH (5): JNA – KOS-ova mreža trgovine naoružanjem

10. veljače 1994. godine u Tomislavgradu je održana koordinacija – sastanak na kojem su nazočili: Mate Boban, Jozo Marić, Branko Kvesić, Jadranko Topić, Mijo Tokić, Bruno Stojić, Milan Lovrić, Božo Raić, Valentin Ćorić i dr.

ISTRAŽIVAČKI TIM PORTALA MEGAMEDIA

Razlog sastanka bila je aktualna politička situacija nakon Sabora u Livnu, “odjeci” Sabora, neslaganje s promjenom političkog kursa HR-HB, negodovanje zbog apsolutnog “uplitanja Zagreba” u rješavanju krize u BiH, osporavanje legalnosti pojedinim političkim dužnosnicima i priskrbljivanje ekskluzivnog monopola na političko usmjeravanje događaja u HR-HB (otvoreno izneseno da su isti zatočenici i jedini izvorni predstavnici i branitelji utemeljitelja HR-HB). Istovremeno u Mostaru vrlo je ažurirana aktivnost HDZ upravo preko “ucviljenih i razvlašćenih” pojedinaca.

Naime, Jadranko Topić, Petar Zelenika, Branko Kvesić, Rade Bošnjak i dr., rade na instaliranju svojih kadrova kroz temeljne ogranke HDZ-a, pa je s tim u vezi, primjer za predsjednika temeljnog ogranka “Rondo” postavljen Mile Leventić, “Podhum” Gordan Miličević , u politiku HDZ-a tada na mala vrata  ulazi i Jugoslaven Dragan Čović , kao kadar Brane Kvesića (sekretar SDB BiH) .

Zanimljiv detalj , dana 20.02.1994. godine bio je najavljen skup Muslimana i djela Hrvata na gradskom stadionu, gdje bi izrazili nepovjerenje  vlasti Mostara i tražili zaštitu od HVO-a, a u nemogućnosti iste, omogućavanje odlaska u treće zemlje. Nakon Sabora Hrvata Bosanske Posavine, Hrvata Tuzle, Kaknja, i Zenice u Zenici, zatim Sabora u Livnu uz djelovanje MOS-a značajno je utjecalo na stanje cijelog područja Lašvanske doline. Netrpeljivost između Daria Kordića, Ignaca Koštomana i Ante Puljića s jedne strane i predsjednika općina HVO Travnik, N.Travnik, Vitez i Busovača na drugoj strani, koji su bili kod Tuđmana na razgovoru, na kojemu su Dario Kordić i Marinko Marelja optuženi za pad djela Novog Travnika odnosno tvornice oružja “BNT” tijekom 1992 godine (19.06 i 19.10.1992.godine) kada je krajnje nespremno i neorganizirano akcijom rukovodio Dario Kordić i Marinko Marelja, optužen su i  za sva događanja oko Ahmića, sukob s muslimanima od 16.04.1993.godine, bez plana i dogovora s načelnicima  i predsjednika HVO u Vitezu, što za posljedicu ima  gubitak : Mahale, Kubera, Pintra i dr.

Stukture JNA – HVO – Armija BiH, u sektorima opskrbe, nabave  i proizvodnje čine bivši oficiri JNA. Za primjer isporuka materijalnih sredstava iz Sektora opskrbe, nabave i proizvodnje HVO-a,dana 14 .04.1994. godine fakturira III. Korpusu Armije BiH 5,6 Milijuna maraka ukupne vrijednosti isporučene robe. Fakturu je ispisao pomoćnik ministra obrane pukovnik Ante Jelavić. IZM HVO Kiseljak , bivša OG-2, pod zapovjedništvom je Ivice Rajića, bivši kapetan prve klase JNA, kontrolira Kiseljačko – Kreševsko-Fojničku bojišnicu, zalažući se prekidu sukoba s Armijom BiH, na štetu srpske strane, u tome mu pomaže Viktor Andrić. Zadaća  KOS-a,  je bila poticanje rata , trgovina oružjem i ljudima. Voditelj odjela vojnog programa proizvodnje HVO-a u Mostaru je Dragan Čović, bivši voditelj Vojne industrije JNA Soko Mostar,postavljen  7- 8 mjesec 1993 godine, uz asistenciju Jadranka Prlića preDsjednika HVO HZ-HB.

Izvješća Sigurnosne službe od 01.03.1994. godine detalje opisuju KOS-ovu mrežu u BiH, koju čine strukture, oficiri – časnici: HVO – VRS – MOS-a. ICTY-dokumentacija izuzeta u  beogradskom stanu u   u ulici Blagoja Parovića broj 117. stana vlasništvo  23 .veljače 2010 godine u stanu sina Ratka Mladića i supruge Bosiljke, žene Ratka.  Izvještaji od 31. oktobra 1993 godine ubitstva i ratni zločin Ivice Rajića, trgovina oružjem ( načelnik štaba kompletan izvještaj).

Politički, planirano radi se Uništavanje razvojnog odjela tvornice BNT, pučističko preuzimanje vlasti kroz HVO, odlukama Predsjednika HVO-HZ-HB, zamrzavanju  rada HDZ-a, kroz famoznih 17 točaka. Zanimljiv podatak iz 1994 godine u kojem komandant “Igmanske brigade”, pukovnik Spasoje Čojić uspostavlja suradnju  tako da dana 25.02.1994 godine (danom stupanja na snagu primirja između HVO-a i MOS-a te razgovora između muslimanske i hrvatske strane pod nadležnosti UNPROFOR-a u Kiseljaku) u poslijepodnevnim satima u zapovjedništvo IZM Kiseljak došlo je pet srpskih oficira koji su informirani o novim momentima  u odnosu Muslimana i Hrvata, kao i s namjerom da izvrše uvid na iznajmljeno oružje HVO-u. Zapovjedništvo IZM Kiseljak držao je Viktor Andrić i Ivica Raić. Grupu srpskih oficira činili su; Pukovnik  Zdenko Tupajić načelnik bezbjednosti Igmanske Brigade VRS, Ljubiša Beara zamjenik načelnika bezbjednosti Vojske Republike Srpske , Savo Stajić zamjenik Tupajića, izvjesni Željko načelnik topništva u Igmanskoj brigade. Igmanska brigade VRS imala je izvrsnu suradnju s Emilom Hararom zapovjednikom brigade “Bobovac” iz Vareša, za kojega su ultimativno tražili njegov povratak na zapovjedničko mjesto ili će prekinuti suradnju sa brigadom Bobovac, naknadno se ispostavilo da je bio “srpski čovjek”. Prekidom vatre između MOS-a i HVO-a , došlo je do prekida suradnje s VRS, tako da su srbi povukli svoje teško naoružanje koje su iznajmljivali HVO-u. Zabranjen je i prolaz konvoja HVO-a , preko srpskih položaja u Hercegovini. Saznanja iz Viteza, Kiseljaka, Novog Travnika, Busovače, od predsjednika Vlade, zabrinula su politički vrh Hrvata. U tom period 1994 godine u Mostaru eskaliraju sukobi protjerivanja, pljački i ubojstava građana Mostara. Postrojba “Benko Penavić” ordinira u naselju Penjavina, pripadnici Ćapićeve grupe dolaze do izražaja. Stradavaju ugledne obitelji; prof.dr. Mensura Serdarevića, obitelj doktora Džemala Kurta, obitelj Šetke Obradovića…Porast svih vrsta kriminala uz ne/odobravanje jednoga broj političkih dužnosnika na čelu s Petrom Zelenikom, bivši načelnik Operativne zone JIH, Radom Bošnjakom, predstojnikom Ureda obrane , Ilijom Vrljićem bivšim zapovjednikom bojne  HVO-a, Jadrankom Topićem zv. Ćela, bivšim predsjednikom Vlade HVO Mostar. Period njihove vladavine bilježi podatak stambenog zbrinjavanja Rade Bošnjaka i Maria Salavarda, koji preuzimaju ključeve stanova u ulici Ante Zuanića od gospode, uglednih građana Mostara kojima su oni pripremili putovanje pod nazivom “Put za Jugoslaviju”. Djelatnici Vojne Policije Mostar, MCK,  evidentirali su stambeno zbrinjavanje uglednih HDZ ovaca 1994 godine od kojih je Rade Bošnjak danas predsjednik Utemeljitelja HDZ BiH,  bivši saborski zastupnik RH, suradnik Jugoslavena Dragana Čovića, koji nije otišao  na organizirano putovanje Petra Zelenike i Rade Bošnjaka koje je nazvano “Put za Jugoslaviju”, preko stolačkih minskih polja. Na put su otišli samo probrani, od tadašnjih vladara života i smrti, koji su se vremenom pučem distancirali od politike Zagreba, prihvativši za lidera HDZ-a, Jugoslavena Dragana Čovića.(NASTAVLJA SE…)