Franko Vidović (SDP), i Josipa Rimac (HDZ) zaigrali na krivu kartu: Izdali ih prijatelji, ali još vode rat

0

Izdali me prijatelji, izdao me brat, izgubila sve sam bitke, al’ još vodim rat. Nema stihova koji bi bolje od ovog starog narodnjačkog šlagera “pasali” uz sadašnju političku sudbinu Franka Vidovića.

Krenut ćemo najprije od onog “Izdali ga prijatelji”. Kao što je poznato, Franko se uzdao u SDSS, zbog njih nije u Kistanjama istaknuo ni stranačku listu, iako je tamo SDP bio jak, zbog čega su Slobodan Rončević i dio članova i napustili stranku, odnosno bolje reći, rasturio ju je. Još u nedjelju navečer, shvatio je da je prevaren jer je glasove SDSS-a dobio jedino u Kistanjama, pa je jutro poslije razočaran izjavio da gospoda iz SDSS-a s kojima je razgovarao nisu održala svoju riječ. I to ne samo da je nisu održala nego su, izgleda odigrala za protivnike. – Opet su stali uz one koji su im sutra u Jasenovcu spremni postaviti novu ploču “Za dom spremni” – kazao je razočarano. Uostalom, ako je HDZ-ov župan Goran Pauk dobio u Kninu sedamstotinjak glasova više od liste HDZ-a u Kninu, nije teško izračunati tko je odigrao za njega – otprilike toliko glasova,770 – imala je i lista SDSS-a u Kninu na izborima za Županijsku skupštinu. Ajmo dalje. Izdao ga je i brat, Klarin. Mišlju, riječju, djelom ili propustom? Svejedno. U Tisnom, u općini u kojoj je njegov socijaldemokratski brat načelnik osvojio 60 posto glasova, i ponovno postao poteštat već u prvom krugu, Vidović je osvojio manje glasova nego što ih je osvojio njegov protukandidat Goran Pauk, čiju je “paučinu” naumio skinuti. U Tisnom je Spiderman osvojio 629 ili 33,7 posto glasova, a Frankiša 596 ili 31,77 posto. Ako nije mogao pobijediti u jedinom socijaldemokratskom “Zmajevom gnijezdu” u županiji, a gdje će onda? U Unešiću? No, Franko i pored svih bitaka koje je izgubio, još vodi rat, jer ako prizna poraz, onda je gotov. Izgubit će “majku svih bitaka” koja samo što nije počela, a to je bitka za SDP. Svi su ovi porazi – i njegov za župana, i Živkovićev i Dobrin za gradonačelnika Šibenika – bili lako predvidljivi i već unaprijed ukalkulirani. Dapače, već samu činjenicu što nisu izgubili u prvom krugu, on predstavlja kao respekta vrijednu činjenicu:
– Neuspjeh bi bio da nisam ušao u drugi krug. Rezultati SDP-a nigdje u Dalmaciji nisu sjajni i stranka je opterećena svojim unutrašnjim problemima – kazao je. Oće reći, pogledajte druge. Ja sam još i dobar. Odbio je ponovno sve insinuacije, pa i otvorene optužbe, kako je pobjegao u županiju, jer to “nitko pametan” ne bi učinio s obzirom da HDZ na županijskoj razini ima 48 posto. – Kad je Ivan Klarin prije četiri mjeseca podnio ostavku na dužnost šefa ŽO SDP-a, podmetnuo sam leđa, a ne eskivirao, i preuzeo odgovornost na sebe – tvrdi Vidović, preuzimajući i odgovornost za grad, jer “ja sam predložio Josipa Živkovića za gradonačelnika i stojim iza svake njegove odluke”, rekao je, suzdržavajući se od komentiranja rezultata u gradu koji su povijesno najlošiji za SDP. U Gradskom vijeću ova stranka ima tek dva vijećnika a toliko ih je dobila i u Županijskoj skupštini. Svi drugi pripadaju koalicijskim partnerima – seljacima, umirovljenicima, nezavisnima poput Dobre… Vidović se, dakle, ne namjerava predati bez borbe. Ni svojima, a ni neprijatelju. On kao ni Rade Končar, milosti ne traži, niti bi ju je dao. A spominjanje Jasenovca, ZDS-a, odnosno starih dobrih tema, ustaša i partizana, moglo bi posvjedočiti kako je opet, kao i prije četiri godine spreman ponovno potpiriti stare ideološke vatre – kako je ovo izbor između “svjetla i tame”, između “nas i njih”, seljaka i građana, gusala i bog te pitaj čega sve ne, s kojima je već gotovo izgubljenu bitku za grad Šibenik između dva doktora – Burića i Županovića – dotjerao skoro u “egal”‘. Iako, vremena je puno manje, a s druge mu strane više nisu ni Ante Kulušić ni Tomislav Karamarko, ni Milijan Vaso Brkić. Nego Željko Burić i Goran Pauk, te Andrej Plenković koji uz ta dva uglancana “doma kulture” figurira kao – vodoskok. A što se narodnjaka tiče, davno je bilo i kad je Josipa Rimac uživala uz “Čik, čik, čik pogodi, što mi treba, što mi godi.” Danas se malo tko trudi da pogodi što joj (u)godi. I nju su, izgleda, izdali “isti prijatelji”‘ kao i Franka, jer ni ona nije mogla zbrojiti njihove glasove koji su očito otišli njezinu protukandidatu dr. Marku Jeliću. No, što se tiče “brata”, zasad se ne može potužiti ni na Nediljka Dujića ni na Gorana Pauka, jer su obojica pohrlila već u ponedjeljak u Knin, zajedno s kandidatima za dožupane, da joj daju podršku pred drugi krug. U prvom je lista HDZ-a za Županijsku skupštinu osvojila oko 400 glasova više, a Pauk za župana – s Nikolom Blaževićem i Darijom Puljić – čak tisuću glasova više od Josipe u Kninu – 3507 prema 2443 glasa. Ali, poznato je da “rat nije nikome brat” – pogotovo izgubljeni – pa Josipa ima još nešto malo vremena da nakon izgubljene bitke dobije “rat za Knin” kako zna i umije. Izgubi li u drugom krugu, bit će to njezin definitivni pad. A tu ne stoji baš dobro. Jer, pored značajne prednosti koju je dr. Jelić pokazao u prvom krugu – 3016 prema 2443 glasa – značajan broj glasova skupio je i treći kandidat, SDP-ovac Mirko Antunović, čak 520 ili više od osam posto. U drugom krugu po “defaultu”‘, Jelić može računati na dobar broj tih glasova, što bi mu, ukoliko zadrži dosadašnje, trebalo biti dovoljno za pobjedu. (Slobodna Dalmacija)

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime