Imperial Riviera i Valamar i ove su godine podržali natjecanje mladeži Dobrovoljnih vatrogasnih društava Splitsko-dalmatinske županije
Na ovogodišnjem 4. Kupu DVD-a Grada Makarske, okupilo se više od 200 djece u dobi od 12 do 16 godina, a vatrogasne vještine je na Gradskom Sportskom Centru Makarska prezentiralo 15 ekipa. Mladi vatrogasci su pokazali iznimnu spretnost u izvođenju raznih zadataka te snažan timski duh, a Imperial Riviera i Valamar su za sve sudionike osigurali sendviče i sokove.
„Veseli nas što je i ovogodišnji Kup DVD-a Grada Makarske okupio velik broj mladih vatrogasaca iz više hrvatskih gradova i općina. Djeca su ponovno pokazala znanje, ozbiljnost i pravi natjecateljski duh. Zahvaljujemo Imperial Rivieri i Valamaru na podršci i prepoznavanju važnosti ulaganja u mlade generacije vatrogasaca“, izjavio je Josip Baričević, zapovjednik Dobrovoljnog vatrogasnog društva Makarska.
“Ovakva natjecanja imaju važnu ulogu u poticanju mladih na aktivno sudjelovanje u zajednici te im pružaju priliku za razvoj vještina i iskustava koja će im koristiti tijekom cijelog života. Drago nam je što smo i ove godine mogli podržati ovaj događaj i mlade vatrogasce”, izjavio je Vanja Vranješ, direktor funkcije destinacijskih odnosa u Imperial Rivieri i član DVD-a Makarska.
Imperial Riviera, koja posluje u okviru Valamar grupe, aktivno je uključena u zajednicu u okviru brojnih inicijativa kojima na odgovoran i održiv način doprinosi razvoju destinacije.
Vanja Vranjes nije samo clan DVDa nego je i predsjednik DVDa tako da jedan drugog bodre! Bas slatko 😉
Nekad su hoteli u Makarskoj bili ponos grada. U njima je radilo 90% domaćih ljudi, generacije Makarana koje su držale kvalitetu, atmosferu i ime tih hotela. Danas, nakon dolaska Valamara taj broj je po mom mišljenju pao na možda 15% domaćih radnika. I to uglavnom ljudi koji su kreditno vezani, pred mirovinom ili jednostavno nemaju gdje otići.
Najveća ironija svega je što je sadašnji direktor 2020ih godina bio obični zaposlenik u upravi za zapošljavanje sezonskih radnika – kuhara, konobara, sobarica i ostalog osoblja. Ti isti godina više od pola zaposlenih bilo je nezadovoljno plaćom i uvjetima rada. Ljudi su dolazili na temelju obećanja i priča danasnjeg direktora koje su se na kraju pokazale kao laži. Nakon sezone mnogi su ostali razočarani i prevareni, dok je osoba koja ih je dovodila ubrzo završila u direktorskoj fotelji.
Prekovremeni sati ljeti obračunavali su se kao obični sati umjesto kako zakon nalaže kod preraspodjele radnog vremena. Ljudi su odrađivali ogroman posao tijekom 6., 7. i 8. mjeseca, a onda bi nakon sezone kroz smanjene dnevnice praktički izgubili ono što su pošteno zaradili. Mnogi smatraju da je upravo na račun tih izigranih radnika netko gradio svoju karijeru.
Što se samih hotela tiče, stanje je katastrofalno. Od Valamar Meteor Hotela do Valamar Dalmacija Hotela objekti su, unatoč “renovacijama”, u nekim segmentima gori nego za vrijeme komunizma. U kuhinjama curi voda, infrastruktura je raspadnuta, a problemi se godinama guraju pod tepih.
O sobama ne treba puno trošiti riječi. Kvalitetniji namještaj danas se može naći gore po komunalnom dvoristu u Kotišini nego ono što su oni stavljali u hotele s tri i četiri zvjezdice. Isto vrijedi i za ležaljke čovjek više ne zna jesu li gore ove drvene ili one crne koje je kupovala Makarska Obala. Očito isti “stručnjaci” vode nabavu. A možda i ove ponovno nakon sezone završe po privatnim kućama i skladištima po Vrgorcu.
Samo još čekam dan kad će, poput Romane, poželjeti napraviti i vlastitu privatnu plažu.
Posebno zabrinjava priča o hrani. Gosti se često žale na probavne smetnje, što uopće ne čudi kad se riba pečena dan ranije poslužuje sve dok se ne potroši ili ne počne smrditi. Kamenice koje imaju na deklaraciji upozorenje za sirovu konzumaciju poslužuju se hladne i sirove, a time se još i hvale🤣.
Za hotel Dalmaciju kružila je priča da inspektori tijekom “renovacije” nisu htjeli dati dozvolu za rad jer je u kuhinji curila voda iz bazena, a radnike je na pojedinim mjestima udarala struja. Unatoč tome, sezona je navodno odrađena bez problema jer je uprava procijenila da će im biti jeftinije platiti eventualne kazne nego zatvoriti hotel.
I sad se čovjek mora zapitati što bi bilo s nekim malim privatnikom da napravi pola od ovoga? Vjerojatno bi dobio ogromne kazne, zabranu rada ili čak ostao bez imovine. A ovdje, koliko se zna, gotovo nitko nije odgovarao ni za što.Čak su pojedinci i nagrađeni za to.
A o njihovim “velikodušnim” eko akcijama, donacijama vatrogascima i pomoći vrtićima ne treba previše trošiti riječi. Valjda je svakome jasno da se takve stvari većinom rade zbog poreznih olakšica i popravljanja imidža. Ali zato se svaka donacija izreklamira kao da bi bez njih grad propao, pa ljudi pomisle: “Što bismo mi da nema Valamara?” A istina je da je mnogima u Makarskoj bilo puno bolje dok ih nije ni bilo u našem malom mistu.
I da bude jasno ovo nema veze s austrijskim Valamarom imenom koje se koristi kao franšiza. Tko je od naših političkih moćnika upao u ovu priču s hotelima, saznat će se kad tad. Kao što će se puno toga tek saznati i o ovim našim lokalnim “moćnicima” koji godinama vedre i oblače po Makarskoj.
Najtužnije od svega je što su ti domaći ljudi dopustili to i još pomagali da se vlastiti sugrađani potisnu i zamijene jeftinom radnom snagom. Ako se ovako nastavi, uskoro će i radnici iz trećih zemalja početi zaobilaziti Valamar u širokom luku.
Zaklela se zemlja raju, da se sve tajne doznaju.