Ana Pedišić (36), prvostupnica sestrinstva zaposlena na puno radno vremena u Zavodu za hitnu medicinu Zadarske županije još od 2011.godine, posljednje dvije godine proživljava brojne neugodnosti na poslu
Kao samohrana majka djeteta koje treba povećanu medicinsku skrb, Ana Pedišić radila je na pola radnog vremena kako ju zakonski i pripada. Dosada je obavljala administrativne poslove, ali je, kaže, bivši ravnatelj rekao da je to protuzakonito, a sada to obavlja druga kolegica koja također ima bolesno dijete radi kojeg radi 4 sata. – Za tu kolegicu je to u skladu sa Zakonom, a meni je određeno da radim u kolima, kaže nam Ana Pedišić. Nedavno joj je, kako kaže, ponuđen posao voditeljice saniteta.
– Žrtva sam podmetanja, laži manjeg dijela zaposlenika bliskih aktualnom ravnatelju Ivici Erliću, započinje priču Ana Pedišić koja je već neko vrijeme na bolovanju. Polovična plaća koju je dosad primala, na bolovanju je još i manja te joj je egzistencija ugrožena, a na posao se, kaže, iz straha ne vraća. O specifičnoj situaciji na poslu obavijestila je mnoge nadležne institucije, a podnijela je i kaznenu prijavu protiv aktualnog ravnatelja Ivice Erlića kao i još nekoliko zaposlenika Zavoda za hitnu medicinu. Teško je nabrojati sve događaje zbog kojih je Ana Pedišić danas na svojevrsnom ledu, no spomenimo barem dio. Prema navodima iz kaznene prijave, jedna od djelatnica Zavoda za hitnu medicinu je potkraj ožujka nasrnula na Anu Pedišić čemu su svjedočili brojne kolegice i kolege. Bilo je tu i vrijeđanja, ponižavanja, zlostavljanja, navodi se u kaznenoj prijavi. Tada je pozvana i policija, o događaju postoji i službena dokumentacija.
Polovicom travnja prošle godine, ista djelatnica ponovno ulazi u konflikt sa Anom Pedišić optužujući ju za da govori neistine o nekim kolegama pritom je stavivši na razglas kako bi što više kolega čulo razgovor. Uznemirena događajima, Ana Pedišić o svemu informira Upravu, posebno tadašnjeg zamjenika ravnatelja Vlatka Grgovića, no bez rezultata.
Opisana dva događaja samo su kulminacija i povod kaznenoj prijavi, no određena uznemiravanja na poslu, krenula su još 2018.godine. Primjerice, u srpnju 2019. godine doživljava vrlo neugodan napad od strane jednog od vozača Hitne medicinske pomoći. Prijetnje, vrijeđanje, mobbing tako su postali svakodnevica za protagonisticu naše priče. Ana Pedišić detaljno opisuje kako je jedna od kolegica otuđila njezinu radnu odjeću iz ormarića u studenom 2019.godine, ali svjedoči i o neravnopravnom položaju naspram nekih drugih radnih kolega.
U kolovozu 2019. godine je od Uprave zatražila plaćanje školarine za diplomski studij sestrinstva kako su to tražili prethodno i neki drugi, no biva odbijena bez valjanog obrazloženja. Tako je kolegici koju je Ana Pedišić zbog fizičkog napada i vrijeđanja, kazneno prijavila, odobreno plaćanje magisterija?! Mogli bismo ovako nabrajati unedogled. Iako iz priče Ane Pedišić koju potkrjepljuje brojnim dokumentima, proizlazi kako u Zavodu za hitnu medicinu Zadarske županije postoji određen krug ljudi koji su složni u tome da ju diskriminira i diskreditira, Općinsko državno odvjetništvo u Zadru odbacilo je kaznenu prijavu za zlostavljanje na radu.
Njezine pritužbe nisu naišle na plodno tlo ni kod povjerenice za zaštitu i dostojanstvo pri ovom Zavodu kao ni u brojnim drugim institucijama. U međuvremenu je Ana Pedišić „zaradila“ etikete neuračunjive, psihički nestabilne i sl. iako medicinska dokumentacija svjedoči suprotno. – Podnijela sam privatnu tužbu protiv svih aktera u Zavodu za hitnu medicinu Zadarske županije i nemam namjeru odustati dok se ne dokažu sve moje tvrdnje. Ja govorim istinu i mojim navodima idu u prilog snimke nadzornih kamera, brojni svjedoci, SMS poruke, službena dokumentacija. To što je Općinsko državno odvjetništvo odbacilo kaznenu prijavu samo mi je dalo novi vjetar u leđa, kazala nam je Ana Pedišić.
Stupili smo u kontakt i sa Ivicom Erlićem, ravnateljem Zavoda. – Sve prijave navedenih tijela od strane imenovane radnice Zavoda su odbačene odnosno inspekcijskim nadzorom nisu utvrđene nikakve povrede ili nepravilnosti kojima su zakinuta njezina prava kao što je utvrđeno i u više navrata na sjednicama Upravnog vijeća Zavoda gdje je ista upućivala razne zahtjeve. Obavljanje poslova temeljem važećeg ugovora o radu joj je omogućeno u svakom trenutku i to nije sporno. Izneseni navodi su trivijalni i s očitim ciljem vršenja pritiska u svrhu zauzimanja bolje pozicije, zaključuje Ivica Erlić.
Zanimljiva je činjenica kako inspekcijskim nadzorom nisu utvrđene nikakve povrede i nepravilnosti. – Hm ništa nisu utvrdili. Od 2019. godine tražim da mi se objasni opis radnog mjesta dotične nasilnice koja ima ugovor kao koordinator medicinske službe u sanitetu, a kad sam postavila pitanje bivšeg ravnatelju zašto je dotičnoj plaćen magisterij, ravnatelj mi odgovara da je dotična zaposlenica uprave i da njezina plaća nije osigurana sredstvima HZZO-a. Zar je to u skladu sa zakonom? Jesam laik, ali nisam toliko glupa da ne vidim kako stvari funkcioniraju. Ista ta osoba radi odnosno ništa ne radi… prešetava se, njeno radno mjesto ne postoji u sistematizaciji. Ali neko je gadno štiti. Ukazivala sam na to u više navrata, dođem u inspektorat, ispričam sve, oni zapišu od riječi do riječi što kaže ravnatelj i tako se vratimo u začarani krug, ali do kad tako? Ima li kraja u tom krugu? Tko je ta žena da je se toliko štiti? Dotični ravnatelj navodi kako se radi mene u više navrata sastajalo Upravno vijeće, interesantno je kako ja nikad nisam nazočila tim sastancima niti ikada od ove ustanove dobila i kakav pametan odgovor, navodi Ana Pedišić.
Komentirala je i očitovanje ravnatelja vezano uz njezine prijave. – Ravnatelj tvrdi kako se mogu normalno vratiti raditi na temelju važećeg ugovora. Ja se nemam di vratiti raditi. Koja normalna osoba bi se vratila raditi na radno mjesto gdje je kolegica verbalno, fizički zlostavlja te prijeti i ponižava pred svima, a to radi jer joj je to dopušteno od strane Ivice Erlića. Evo Vam primjer jedne njezine prijetnje na moju kućnu adresu i naravno nikom ništa, nitko nije od reagirao:
– Ravnatelj Ivica Erlić mi je sugerirao u 3. mjesecu 2020. godine da predam molbu za voditeljicu saniteta, što sam i učinila. Tražio me je sve moje papire, životopis, molbu, zamolbu, papiru o nekažnjavanju, te mi je naglasio da je radno mjesto upražnjeno te da predam papire od oca branitelja ukoliko se još neko javi jer da imam veću prednost, ali i tim više što ja radim tamo već 10 godina. Uvjetovao mi je da moram prekinuti 4 sata da ispunim sve uvjete za to radno mjesto. I nakon toga kreće atak na mene od strane kolegice. Učestali napadi pa čak i prisilno slanje na izvanredni liječnički pregled bez ikakvog objašnjenja, te opomena pred otkaz s niz laži koje mogu opovrgnuti,kaže Ana Pedišić.
Umjesto da se situacija sredi, Ana Pedišić tvrdi postaje još i gora učestala poniženja i poslovi koji nisu u opisu medicinske sestre kako bi dobila dva dana godišnjeg. Prepričava nam i događaje nakon povratka s godišnjeg odmora i navodi kako joj se prijeti „da ne zna s kim kima posla“, a dobiva i prijeteću poštu i na kućnu adresu.
– Vrhunac svega je kad smo ja i odvjetnik tražili da se na stručnom vijeću odgovori na mojih 11 pitanja. Odgovor do danas nisam dobila. 26.3.2021 sam došla osobno u upravu kod predsjednika Upravnog Vijeća Vlade Kovačevića koji je izjavio da je ravnatelj odgovoran za sve u našoj ustanovi. Otišla sam kod ravnatelja, međutim doživjela sam jako neugodno iskustvo. Dotični je galamio, prijetio mi da se ne smijem vratiti raditi, da mogu doći raditi na mjesto voditeljice jedino ako ga osobno nazove ministar Vili Beroš. Da stvar bude apsurdnija putem maila me prijavio u policiji, međutim kad su ga povratno nazvali iz PU, nije htio podnijeti kaznenu prijavu, tvrdi Ana Pedišić.
Za pomoć se obratila i županijskom pročelniku za zdravstvo i socijalne skrbi Bernardu Maruni, no tvrdi kako nije naišla na potporu.
– Na svojoj koži sam osjetila što je nepravda, život mi se okrenuo za tren. Od sretne žene koja je na posao dolazila s osmijehom na lice, sve se promijenilo. Osmijeh je nestao, a na posao sam morala ići u grču, čekajući što će mi kolegica prirediti. Veselila sam se upisu na magisterij i sve je palo u vodu. Ne vidim više izlaz iz ove situacije. Mali broj prijatelja je ostao uz mene. Kolegice sa faksa okreću glavu od mene jer mi je ugled drastično narušen, zaključuje Ana Pedišić.
