Petak je navečer, 2. srpnja. Prošlo je devet sati. Konobarice su jedine žene na privatnoj zabavi u kafiću u kvartu Testaccio u Rimu.
Kafić nema prozora, a unutrašnjost pomalo podsjeća na špilju. DJ počinje puštati glazbu, otvaraju se vrata WC-a i izlaze dva mladića u potkošuljama i vrućim hlačicama, s raskopčanim prslucima… Prolaze kroz gužvu prema podiju, započinju ples. Tijela su im mišićava, depilirana. Došli su s juga Italije kako bi bili ‘šlag na torti’ ove posebne večeri. Netko je prigušio svjetla, atmosfera se zagrijala, na podiju im se pridružio Francuz od nekih 35 godina. Izvode erotski ples u troje, Francuz je ‘u sendviču’… Tipična gay zabava? Pa, baš i ne, s obzirom na to da je glavni organizator večeri – svećenik. Točnije, Francuz ‘iz sendviča’. Dvadesetak dana prije spomenute zabave, u redakciji talijanskog tjednika Panorama zazvonio je telefon. Novinar Carmelo Abbate preuzeo je poziv. Razgovara s mladićem koji mu otkriva nevjerojatnu priču. U sauni, u samom centru Rima, gdje se okupljaju isključivo homoseksualci, upoznao je muškarca, Francuza. Ovaj mu je ponudio prijevoz kući, a nakon što su sjeli u auto, mladiću je za oko zapeo bijeli ovratnik na stražnjem sjedalu. “Da, ja sam svećenik”, priznao je Francuz i šokiranom mladiću objasnio da su mnoge njegove ‘kolege’ – upravo ih je tako nazvao – homoseksualci. Okupljaju se na razuzdanim zabavama u kafićima za homoseksualce oko Koloseuma. Francuz i mladić razmijenili su brojeve mobitela, a idućih dana i popriličan broj SMS-ova. Svećenik mladića oslovljava s ‘dragi’, ‘zlato’, piše mu o svojim planovima te mu čak najavljuje kako će se na misi u 18 sati, koju služi taj dan, pomoliti za njega. Poziva ga na zabavu 2. srpnja, no moli da ne govori nikome da su se upoznali tek prošli tjedan u sauni. Mladić pristaje i pita može li povesti još nekoga. Taj netko upravo je novinar Carmelo Abbate, koji će mladiću idućih nekoliko tjedana glumiti zaručnika i tako svjedočiti tajnoj zajednici svećenika homoseksualaca u samom srcu Katoličke crkve, u Vatikanu.”Sjedimo za stolom s dvojicom mladića, Talijana. Puni su nakita, u pripijenim majicama. Niži, kratke kose, priča s osmijehom na licu. Pita me gdje sam upoznao Francuza: “Možda na misi?”, opisuje Carmelo. Jedan od plesača prilazi Carmelu i hvata ga za kosu i genitalije svom snagom. ‘Zaručnik’ mu objašnjava pravila igre: “Ako ga ne odgurneš, znaš čemu to vodi”, kaže mladić. Carmelo se, međutim, izvlači. Tvrdi da mu je neugodno tako ispred svih. Ostali se ne srame. Mnogi nestaju u pokrajnjoj sobi. Vraćaju se dvadesetak minuta poslije, znojni, otkopčanih košulja… Subota, 3. srpnja, u Rimu je Gay Pride. Dvojica plesača od prošle noći prepričavaju svoje zabavne i uzbudljive dogodovštine s Povorke ponosa. Zabrinjava ih samo što ih je u jednom trenutku snimila kamera. Jedan od njih se nada da ga mama na Siciliji neće prepoznati. Nešto kasnije pridružuje im se i talijanski svećenik Carlo. Nabacuje se Carmelovu ‘zaručniku’. Priča mu o svom stanu s pogledom kraj Panteona. Društvo se još malo zabavlja. Razilaze se… “Najmanje 98 posto svećenika koje ja poznajem su homoseksualci. Ostali su frustrirani jer potiskuju svoju seksualnost”, priča svećenik Carlo novinaru Panorame. Carlo služi misu u crkvi nekoliko metara udaljenoj od njegova stana… Kad je novinar Carmelo Abbate objavio reportažu o razuzdanim svećenicima u Rimu, iz Vatikana su stigle optužbe kako je reportaža objavljena samo s namjerom da se napravi skandal i blati Crkva. No, novinar Abbate odgovara: “Moja priča nije o homoseksualnosti, nego o ozbiljnoj hipokriziji u Katoličkoj crkvi”. (express.hr)
