Izbacivanjem dugogodišnjeg i utjecajnog člana Hrvatske demokratske zajednice Darka Milinovića, premijer Andrej Plenković imao je samo jedan cilj: utjerivanje straha u kosti svim članovima HDZ-a, ali i slanje poruke svim građanima Republike Hrvatske: Država – to sam ja, i nitko mi ne može ništa, sve ću vas zgaziti da bih ostvario svoj europski politički cilj
Piše: Antun Babić
Nama starijima, a naročito onima koji su nekoliko desetljeća proveli u političkoj emigraciji, jako je dobro poznato takvo ponašanje hrvatskih političara iz najgoreg vremena komunizma u Titovoj Jugoslaviji. I tada su ljudi letjeli van iz Partije (današnji HDZ) već za najmanje neslaganje s politikom «bratstva i jedinstva» (današnjeg Plenkovićeva europejstva). One koji su zbog neslaganja s politikom KPJ i KPH – posebice s ugnjetavanjem hrvatskog naroda u to vrijeme – uspjeli pobjeći u inozemstvo, kao što su na primjer Bruno Bušić i Stjepan Đureković, Udba je ubila na najokrutniji način.
Slobodno možemo povući paralelu između današnjeg izbacivanja Darka Milinovića iz članstva HDZ-a i ubojstava hrvatskih političkih emigranata u inozemstvu. Nikako ne zbog toga što bi Darko Milinović predstavljao nekakvog hrvatskog i domoljubnog disidenta u HDZ-u i današnjoj Hrvatskoj. Ne, u tom kontekstu Darko Milinović kao političar potpuno je nevažan jer je i sam do danas provodio politiku HDZ-a u uništavanju Hrvatske i hrvatskog naroda. Milinović je poslužio samo kao jasna poruka Davoru Ivi Stieru, dr. Miri Kovaču, pa čak i samom Milijanu Brkiću što će im se dogoditi ako se usude bilo na koji način ponovno suprotstaviti Plenkoviću i kao političaru i kao osobi. Svima nama mora postati jasno da Plenković u sebi ima porive najrigidnijeg autokrata, pa i diktatora, koji bi u drugim političkim uvjetima bio sposoban svoje političke protivnike ne samo slati u zatvor, nego i osuditi na smrtnu kaznu.
Poruka Hrvatskoj hrvatskih političkih organizacija u Australiji iz lipnja 1989.
Hrvatske političke organizacije u Australiji sastale su se u 25. lipnja 1989. na javnoj tribini u Adelaideu. Bila je to u onom vremenu još jedna snažna poruka potpore hrvatskom pomirenju i suradnji između hrvatskih političkih organizacija u Australiji i cijelom svijetu. Na tribini su govorili predstavnici Hrvatskog oslobodilačkog pokreta, Hrvatske seljačke stranke, Hrvatske republikanske stranke, Hrvatskog državotvornog pokreta, Hrvatskog narodnog otpora, Ujedinjenih Hrvata itd.
«Hrvatska se mora osloboditi straha»
Kao jedan od koordinatora javnih tribina u Australiji, na tom sam skupu govorio i ja, i to kao predstavnik Hrvatske seljačke stranke. Bio je to malo duži govor, koji će biti objavljen u mojoj knjizi, pa ću ovom prigodom, kao odgovor Andreju Plenkoviću na njegovo sijanje straha u Hrvatskoj, objaviti samo onaj dio koji se odnosi na poruku tadašnjoj Hrvatskoj da se mora osloboditi straha. Citiram taj dio govora:
«Dozvolite mi da na kraju ovog govora iznesem još nekoliko misli koje su povezane za današnji položaj hrvatskog naroda. Europa i cijeli svijet ulaze u novo poglavlje čovječanstva. Mi Hrvati moramo iskoristiti to poglavlje da u što kraćem razdoblju dođe do sveopćeg pomirenja među nama Hrvatima. Prvi korak do tog pomirenja mogu učiniti predsjednici hrvatskih političkih organizacija u iseljeništvu (emigraciji). Njihova je dužnost služiti hrvatskom narodu i slušati ono što narod traži i želi. Onaj koji je danas protiv pomirenja među Hrvatima, taj je i protiv hrvatske države, jer Hrvatske bez pomirenja među Hrvatima neće biti.
Stoga koristimo ovu prigodu da se javno zahvalimo dr. Srećku Pšeničniku, dr. Ivi Korskom, Nikoli Štedulu i Marinu Sopti za njihovu potporu suradnji hrvatskih političkih organizacija u iseljeništvu. Zadnji je trenutak da se dr. Mate Meštrović (HNV) i dr. Josip Torbar (HSS) javno priključe pokretu za hrvatski razgovor i dogovor.
Hrvatska danas mora reći NE svakoj Jugoslaviji
Što se pak domovine tiče stvar je puno teža i složenija, pa će i žrtve biti veće. No Hrvatska mora danas zauzeti odlučan stav i reći NE svakoj Jugoslaviji. Hrvatska se mora osloboditi straha i svakog jugoslavenstva. Hrvati u domovini moraju srušiti današnje vlastodršce i na njihovo mjesto dovesti ljude koji će dati podršku Slovencima i Albancima. Ljude koji će zagovarati demokraciju Hrvatske, a ne Jugoslavije. Ljude koji će povezati Hrvate u Domovini i iseljeništvu. Ljude koji će imati hrabrosti reći Srbijancima: Dosta nam je Jugoslavije, idemo sjesti za stol i napravimo dogovor o mirnom razlazu.
Hrvatska ne smije vjerovati ni Zapadu ni Istoku
Hrvatska to stajalište mora donijeti prije dolazećeg Kongresa CK SKJ, na kojem će Srbija pokušati progurati ustavne i druge promjene, koje će omogućiti Miloševićevu vlast u cijeloj Jugoslaviji. Hrvatska ne smije vjerovati ni Zapadu ni Istoku, ni njihovim obećanjima o demokratizaciji Jugoslavije. U svojim javnim nastupima, Vojislav Šešelj u Australiji i Dobrica Ćosić u Crnoj Gori su nam otkrili kako oni zamišljaju demokratsku Jugoslaviju. To je ta demokratizacija Jugoslavije protiv koje smo se mi borili, i na koju smo upozoravali u zadnjih nekoliko godina.
Najbolja prilika u ovom stoljeću
Mi Hrvati nismo nikada u ovom stoljeću (20. stoljeću) imali bolju priliku da sami odlučimo o svojoj sudbini. Danas nema rata u Europi, niti ima stranih vojnika u Hrvatskoj, osim srbijanskih. Hrvatska se mora odlučiti za slobodu. Hrvatska mora krenuti putem Hrvatske demokratske zajednice, koja je došla do spoznaje da se mora boriti, ako želi postojati i djelovati.» (kraj citata).
U zaključku ovog komentara valja istaknuti kako se mi Hrvati danas ponovno nalazimo pred povijesnim odlukama. Moramo odlučiti između Plenkovića, koji nas želi odvući u jedinstvenu europsku državu u kojoj neće postojati samostalna Hrvatska, i toga da ponovno kao narod ustanemo i izborimo se za svoju državnu i biološku budućnost.
Nismo se bojali Tita, pa se ne bojimo ni briselskog službenika Andreja Plenkovića
Hrvatska braćo i sestre, mi u političkoj emigraciji nismo se bojali ni Tita ni njegovih ubojica. I hrvatski narod u domovini pokazao je od 1990. do 1995. da je spreman podnijeti velike žrtve za uspostavu svoje samostalne države. Tada smo protiv sebe imali četvrtu najsnažniju vojsku u Europi, koja je imala potporu cijeloga svijeta. Zahvaljujući odlučnosti hrvatskog naroda i u povijesti nezabilježenoj hrabrosti hrvatskih dragovoljaca i branitelja Hrvatska se obranila, a Jugoslavija je nestala i završila na smetlištu povijesti, jednako kao kao i «drug Tito».
Vjerujte mi, na tom istom smetlištu povijesti završit će i Plenković i HDZ kakav je danas. Neće to biti ni u kakvoj revoluciji ili nasilju. Kad se probudi i osvijesti uspavali hrvatski div – hrvatski narod, Plenković će pobjeći u Bruxelles, mnogo prije i mnogo brže nego što je to namjeravao i pokušao njegov uzor dr. Ivo Sanader.
