Tko dva desetljeća kontinuirano ruši temelje Hrvatske države?!
Koja je uloga kadrova DORH-a u tome?
Tko špijunira?
Ovo su tri pitanja koja bi uredništvo portala www.mega-media.hr postavilo kada su u pitanju nacionalni interesi i suverenitet Republike Hrvatske nastale na Domovinskom ratu i lucidnošću ideja i postupaka prvog predsjednika Republike Hrvatske, jedinog i neponovljivog dr. Franje Tuđmana. Dr. Franjo Tuđman, dragovoljci Domovinskog rata i Utemeljitelji HDZ-a udarili su temelje Hrvatske države, kao nezavisne, samostalne i suverene države. Hrvatski branitelji dali su potporu dragovoljcima Domovinskog rata, obranili se od Velikosrpske agresije i pobijedili Velikosrpsku politiku i JNA. Jedan broj onih koji nije želio i nije volio Hrvatsku državu, sklonio se i zaštitio u institucijama Republike Hrvatske. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nukleus je onih koji su bili protiv stvaranja neovisne i suverene Hrvatske. Poznati čuvari Jugoslavije i danas su viđeni u Gajevoj ulici u Zagrebu, Markovom Trgu i Zrinjevcu. Rijetke su institucije Republike Hrvatske u kojima nema jugonostalgičara, koji smišljeno i danas 2018. godine urušavaju temelje Hrvatske države. Svoj identitet Jugoslavena, komunista zamijenili su dužnostima, funkcijama na kojim „ko fol“ promiču ljudska prava, demokraciju, društvenu odgovornost i slične vrijednosti. Danas možemo vidjeti, primijetiti predstavnika Vlade RH, koji javnim istupom tvrdi kako je hrvatski nacionalizam u ekspanziji. Izjava je potaknuta najavom vukovarskog gradonačelnika glede prosvjeda o nečinjenju predstavnika DORH-a, u kaznenom progonu ratnih zločina i žrtava “Ovčare” u Vukovaru. Dakle nakon 27 godina neprocesuiranja ratnog zločina u Vukovaru pripadnika JNA, predstavnik Vlade čini medijski spin tvrdeći kako je ekspanzija hrvatskog nacionalizma, gora i veća nego devedesetih godina. Hrvatski građani sve nijemo promatraju, prateći istup hrvatskoga Srbina na HTV-u, kao predstavnika vladajuće većine Andrea Plenkovića. Temelj Hrvatske države podrazumijeva poginule, nestale, ranjene, branitelje i civile Vukovara. Nije prvi put u povijesti kako slučajni generali Hrvatske vojske, HVIDRA-e i lako potkupljivi čelnici raznoraznih udruga bježe od odgovornosti. Nije stratište Hrvata samo Ovčara, sjetimo se povijesti Križnoga puta. Medijski istup predstavnika kvazi Generalskoga zbora, udruge građana koju predstavlja šaroliko društvo, većinom prepoznatljivo iz zagrebačkih podruma kako vinskih tako i sklonišnih, a koji tvrde kako oni ne podržavaju Vukovarski prosvjed. Predstavnici te šačice slučajnih generala prepoznatljivi su iz 2000. godine kada su prvi potrčali u zagrljaj krivokletniku Stjepanu Mesiću, koji je lažno svjedočio protiv generala HV-a, u procesima na Međunarodnom tribunalu u DEN HAAGU. Taj jad i bijeda dijela Generalskog zbora prepoznatljiva je i po suradnji s bivšim predsjednikom kojem se pričinjaju Ustaške zmije, prepoznatljivi su po nizu nečasnih radnji koje čine desetljećima, na štetu hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata, branitelja, časnika, dočasnika Hrvatske vojske i pripadnika Hrvatskog vijeća obrane. Danas nekoliko dana pred Vukovarske prosvjede hrvatski narod zabavljen je aferom “SMS”. Glavni glumac u aferi je Mladen Bajić kojemu je u DORH-u nestao spis. Glavni državni odvjetnik danas tvrdi kako će rekonstruirati spis. Dakle temeljem iskaza pojedinaca i istražitelja rekonstruirati će se spis iz 2011. godine. Ovakvim radnjama ne ruše se temelji Hrvatske države, ali se ruše temelji moralnog identiteta pojedinaca, čija se imena vežu za aferu. Je li vrijeme da DORH rekonstruira predmet i radnje od 28.04.2003. godine, radi kontinuiteta urušavanja temelja Hrvatske države. Da se prisjetimo kako Kazneni zakon Republike Hrvatske propisuje i kazneno djelo, Špijunaža Članak 348. stavak 1. Tko tajne podatke koji su mu povjereni ili do kojih je došao na protupravan način, učini dostupnim stranoj državi, stranoj organizaciji, stranoj pravnoj osobi ili osobi koja za njih radi, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina. Ovo je samo dio opisa kaznenog djela špijunaže i sankcija po Kaznenom zakonu RH. Medijski istupi Ranka Ostojića oko afere “SMS” svakako ga trebaju podsjetiti na njegove radnje koje bi DORH bio u obvezi rekonstruirati.
Dana 28.04.2003. godine, Ranko Ostojić tadašnji Ravnatelj policije i Mladen Bajić tadašnji Glavni državni odvjetnik podnijeli su “izvješće” američkom diplomatu Robert Silbersteinu. Silberstein je napravio bilješku o tom izvješću, klasificirao ga i poslao u Washington kao povjerljivo. To izvješće je objavljeno na Wikileaksu i nedvojbeno utvrđuje dosadašnja saznanja o protuzakonitim aktivnostima Ranka Ostojića, predsjednika Saborskog odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost i Mladena Bajića bivšeg Glavnog, a sada zamjenika Glavnog državnog odvjetnika. Iz dokumenta je razvidno kako je Ranko Ostojić kao Ravnatelj policije u Vladi pokojnog Ivice Račana osnovao tajnu parapolicijsku skupinu. Rezultate takozvanih istraga te skupine, kako prenosi sam Ranko Ostojić službeniku stranog veleposlanstva u Zagrebu, ne dijeli s drugim službama u okviru sustava nacionalne sigurnosti Hrvatske. U njih Ostojić nema povjerenja pa „povjerljive informacije“ dijeli s djelatnicima američkog veleposlanstva. U izvješću Silberstein navodi kako su mu Mladen Bajić i Ranko Ostojić dali tajno izvješće upućeno predsjedniku Tuđmanu, koje je sastavila vojna kontraobavještajna služba SIS. Izvješće je potpisao general Markica Rebić, za koje Silberstein vjeruje da je u izvornom obliku. U tom izvješću od dvadeset i dvije (22) stranice, poslanom 04.06.1998. predsjedniku Tuđmanu, general Markica Rebić obavještava predsjednika o aktivnostima i činjenicama koje poduzima obavještajna zajednica na zaštiti interesa Republike Hrvatske pred Međunarodnim kaznenim sudom u Den Haagu i obrani optuženih i osumnjičenih Hrvata. Amerikanac u izvješću navodi kako je dobio i podatke o tajnim operacijama Hrvatske izvještajne službe (HIS-a) po kojima se vidi kako HIS pokušava prikupiti podatke o istragama Međunarodnog kaznenog suda u Den Haagu. Dostavljanjem ovih podataka svaki bi „obični“ građanin počinio čin izdaje, ali kad su u pitanju Mesići i Bajići onda tomu nije tako. Kako je moguće da to rade Glavni državni odvjetnik i Ravnatelj policije, a da im punih deset godina Tomislav Karamarko, koji je u to doba bio savjetnik predsjednika RH za nacionalnu sigurnost i predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost, a nakon toga ravnatelj Protuobavještajne agencije, ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) i ministar unutarnjih poslova, ne postavi niti jedno pitanje?
Mladen Bajić i Ranko Ostojić nisu se zaustavili samo na „transferu“ zaštićene dokumentacije od interesa za nacionalnu sigurnost stranoj sili, nego su išli i korak dalje. Oni su Rebićevo izvješće predsjedniku Republike Hrvatske o potpuno zakonitom djelovanju na zaštiti nacionalnih interesa predstavili Amerikancu kao krunski dokaz kako je HDZ-ova Vlada za vrijeme predsjednika Tuđmana napravila sustav za zaštitu „zločinaca“ iz domovinskog rata, te im osigurala „sigurne kuće“ i financijska sredstva.
Bajić, Ostojić i njima slični, u ključnim trenucima za završetak procesa uspostavljanja državne samostalnosti i očuvanja političke neovisnosti, svojim su djelovanjem podredili čitavu državu stranim interesima, a preko njih i osobnim. Svojim hodočašćima po veleposlanstvima diktirali su dinamiku odnosa s Haškim sudom i otežavali položaj Hrvatske pri pregovorima sa Europskom unijom. Plasirajući lažne informacije u korumpiranim medijima, uvijek u ključnim političkim trenutcima, dovodili su državu na rub međunarodne izolacije, a onda za to optuživali ostatke „Tuđmanova režima“. U tom stvaranju protutuđmanovske atmosfere nije posrijedi bilo samo izvršavanje stranih naloga, jer nitko od njih nije eksplicitno tražio takav angažman na razbijanju svih državnih simbola i nacionalnog ponosa, od pokušaja kriminalizacije predsjednika Franje Tuđmana, do nastojanja kompromitacije pobjedničke Hrvatske vojske. To je bio izraz autentične političke doktrine kadrova koji su se na odlučujući način stvarali u klimi izdaje, preko vojske vlastitih poltronskih poslušnika u državnom sustavu. Zadaća je bila osvojiti osobne pozicije moći stvarajući pretpostavke za „balans snaga u regionu“.
DORH-MUP RH i danas su preplavljeni kadrovima iz bivšega komunističkog sustava, Okružnih i vojnih sudaca, tužitelja, milicajaca SKJ, koji su bili protiv višestranačja i stvaranja nezavisne i samostalne Republike Hrvatske. Svoj potencijal pokazali su donošenjem Zakona Lex Perković! Štiteći zločin komunista – agenata UDBA-e, iz vremena komunizma, nisu bili zainteresirani za bilo kakve rekonstrukcije.
DORH svojim dopisom broj KR-II-DO-142/10 od 29. kolovoza 2012. godine zahtjevom upućenim Hrvatskom državnom arhivu i Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru navodi: Tužiteljstvo-Tužilaštvo BiH obratilo se Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske s molbom za pretragom Državnog arhiva i to HR-HB, HVO-a. Sukladno dogovoru od 19. prosinca 2011. godine između ravnatelja Hrvatskog državnog arhiva dr.sc. Stjepana Ćosića i i zamjenika Glavnog državnog odvjetnika RH Dragana Novosela kako bi se tužitelji Tužiteljstva-Tužilaštva BiH iz Sarajeva obraćali arhivima putem DORH-a, kako bi mogli pregledati arhivsku građu. Državno odvjetništvo RH i Tužiteljstvo BiH sačinili su Protokol temeljem kojega postupaju na štetu časnika, dočasnika i vojnika Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane, s ciljem procesuiranja pojedinaca za ratni zločin.
Ovo je kronološki osvrt na dio institucionalnog ponašanja pojedinaca s ciljem progona časnika HV i HVO-a, koji se stavljaju u ropstvo i koji se kao temelji obrane i nastanka Republike Hrvatske „prodaju“. Pismo koje je uputio Dinko Cvitan (DORH) dana 28. rujna 2016. godine ministru Pravosuđa RH Anti Šprlji, dokazuje svekoliku ne/ brigu institucija RH, pravosuđa, DORH-a, Vlade RH o časnicima Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane kao hrvatskim građanima i osobama koji su živote i dijelove svojih tijela ugradili u suverenitet današnje Republike Hrvatske. Zanimljiva je i činjenica kako su zastupnici HDZ BiH u Domu naroda Parlamentarne Skupštine Bosne i Hercegovine podržali “Izvješće o radu Tužiteljstva BiH za 2016. godinu“, čime su i institucionalno dali pečat potvrde onomu što provode, a to je progon hrvatskih branitelja i časnika HVO-a, kroz montirane procese i sramne optužbe, koje u konačnici ima za cilj krivotvorenje povijesnih činjenica o Domovinskom ratu i ulozi hrvatskog naroda u njemu. Iako HDZ-u Bosne i Hercegovine pripada resor pravosuđa, progoni hrvatskih branitelja su nastavljeni, čak štoviše, jačim intenzitetom. Svakodnevno se podižu optužnice protiv najhrabrijih sinova hrvatskoga naroda. Nečinjenje na ovu temu HDZ-a BiH se ogleda u samoj strukturi uposlenika u Tužiteljstvu BiH, gdje je evidentan diskriminirajući položaj Hrvata, dok oni, koji u ime hrvatskog naroda sudjeluju u vlasti države, nisu niti pokušali otkloniti ove negativnosti, jer dolaze iz komunističkih struktura i obitelji koje nisu željele samostalnu i suverenu Republiku Hrvatsku. Kulminacija takvog ponašanja, koje je dobilo i institucionalne konture, je sramno prihvaćanje „Izvješća o radu Tužiteljstva BiH u 2016. godini“. Kroz davanje pozitivnog mišljenja na spomenuto izvješće, vidi se s koliko empatije zastupnici HDZ-a BiH gledaju na domovinski rat, HVO, odnosno na hrvatske branitelje.
Evidentno je iz svih dosadašnjih feljtona objavljenih na portalu www.mega-media.hr kako jugoslavenski kadrovi HDZ BiH i HDZ RH danas predvođeni ćiriličarem Draganom Čovićem nisu željeli raspad Jugoslavije i nastanak samostalne i suverene Hrvatske države. Međutim, nakon što su se infiltrirali u HDZ osmislili su plan kako locirati, identificirati, i procesuirati hrvatske branitelje. Za sebe i svoje komunističke drugove osmislili su i drugi plan, kako ukrasti i obogatiti se na nevinoj krvi hrvatskih branitelja iz domovinskog rata s obje strane granice gdje žive Hrvati, u Republici Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini.
Zaključiti ćemo ovo s poznatom izrekom hrvatskog političkog zatvorenika i domoljuba koji je zbog Hrvatske robijao u Zenici 8 i pol godina, dr. Ante Kovačevića:
„Hrvatsku nisu voljeli, nisu je željeli, a danas su se na nju uknjižili gruntovno jedan kroz jedan!“.
