Izgubljeni Plenković

Hrvatska sluganska i liberalna avangarda te hrvatska sluganska i liberalna medijska elita drži premijera Plenkovića za demokratičnu i poštenu osobu

Piše: Srećko Radović

Međutim, njegovu demokratičnost otkrivaju nam zabrana referenduma i skidanje hosovske spomen ploče sa sa pokličem ”Za dom – spremni” i njegova potpuna kontrola nad pravosuđem, kulturom i medijima dok nam njegovo  poštenje otkriva zakon o Agrokoru i njegova ”vjerodostojnost” kad su u pitanju hrvatski državni interesi.

On je počinio toliko pogrešnih političkih i državničkih poteza od kojih su neki pogubni za demokraciju, narod i državu, a zbog njih napokon će morati otići sa hrvatske političke scene. Njemu velika većina birača više ne vjeruje, a njegova vjerodostojnost ga je otkrila biračima kao programiranog ljevičarsko liberalnog manipulatora sa državom, narodom, politikom i istinom. Da bih javnost upoznala i razumjela njegov odnos prema društvu, citirat ću ulomak iz njegovog maturalnog rada:

“Izvor informacija je u svim klasnim društvima vladajuća klasa. Ona putem sredstava masovnog komuniciranja upravo želi da masama priopćava samo one informacije koje su s njene točke gledišta poželjne (radi lakšeg upokoravanja, eksploatiranja itd.) jer će mase pod tim utjecajem pružiti najmanji otpor.” 

Upravo ovako se danas ponaša hrvatski premijer Plenković. Ovaj citat nam pokazuje da je bio i ostao okorjeli komunist, a najmanje demokrat. Njegova Vlada nas danas upokorava i eksploatira, kako je naveo u tom diplomskom radu, a to najbolje pokazuju njegovi zakoni. On, očito još nije razumio demokraciju i vlada poput diktatora Tita, a mi smo očekivali da će nam on pomoći raskrinkati Jasenovac i sve komunističko partizanske zločine nad Hrvatima i podvale o hrvatskoj genocidnosti. U tomu su mu obilato pomogli komunistički aparatčiki u medijima jer puk je nasjeo na njihove laži i podvale.

Njemu smeta svaka pobuna u stranki ili javni prosvjed jer njegov glavni cilj je postići što manji otpor, a to se, kako je napisao,  postiže lažnim informacijama i obmanama čemu je vješt. Ako mu neki stranački član ugrožava stolicu pod hitno ga komunistički izbacuje iz stranke ili skida sa stranačkih funkcija. On to ne čini osobno nego preko svojih puzavaca u stranki kao i Tito. Ovakvim ponašanjem nam još jednom sebe otkriva kao komunističkog diktatora. Njegov um ne pripada njemu nego jednoumnim pokretima, a zbog njegove jednoumne inteligencije je najopasniji čovjek po hrvatsku državu i narod.

Na temelju njegovog maturalnog rada možemo zaključiti da se radi o komunističkoj svijesti koja je pripadala jugoslavenstvu. Kad je izgubio jugoslavenstvo, naklonio se europejstvu koje se ni po čemu ne razlikuje od jugoslavenstva. Negiranjem hrvatske državnosti, naroda i suverenosti on se nastoji uklopiti u nacističku  ili komunističku europsku vlast jer ovakva Europa se ni po čemu se ne razlikuje od nacističke Njemačke, boljševičke Rusije ili Titove Jugoslavije jer izvršna vlast se nalazi u rukama onih koje narod nije izabrao,  a to je zastupnička diktaura. Sve europske države i danas imaju kolonijalnu demokraciju. Prije se multi kulti sviđao Britaniji i Francuskoj, a danas su i Nijemci shvatili kako zavladati Europom bez ratova.

HDZ je izgubio podršku birača, ali se javnosti i dalje laže kako je i dalje uživa. Hrvatska je u dubokoj gospodarskoj krizi, ali hadezeovci javnosti preko medija i naredbi Plenkovića nameću lažne statističke podatke o stanju u privredi. U posljednje dvije godine nije bilo nikakvih privatnih investicija,  a broj uposlenih u privredu se smanjuje i nakon  velikog  egzodusa  Hrvata u europske države pa se javnosti prodaje laži kako je nezaposlenost pala. Hrvatska je pred bankrotom, a da bi se uhljebili članovi stranaka na vlasti, režijski nameti iz mjeseca u mjesec postaju pučanstvu sve nepodnošljiviji.

Jedina stvar koja raste su režijski nameti, koji su lihvarski,  posebice nameti na energetiku, vodu i kanalizaciju. Energetsku situacijau  je svojom grabežljivošču ”oplemenio” liberal i lihvar Vrdoljak kojeg je Plenković uzeo u koaliciju da bi mogao vladati i tako razbio jednu stranku. Danas Plenković ima većinu, međutim, njegova većina je skupa za porezne obveznike, a sa takvom većinom je ugrožena hrvatska demokracija i državna opstojnost. Njegova Vlada nije legitimna ako razumijemo demokraciju. Takvim režijskim nametima se prikupio novac za zbrinjavanje uhljeba dok obični puk upada u sve veće siromaštvo.

Za ovakvo stanje u državi i demokraciji najodgovorniji su lažni hadezeovski domoljubi jer nisu na vrijeme zatražili da se glasa o povjerenju njegovoj Vladi prije Istanbulske konvencije i koalicije sa HNS. Jedino takvim činom su mogli sačuvati hrvatski narod i državu od njegove izdajničke politike, a takve šanse više nemaju jer je na svoju stranu dobio gotovo sve esdepeovce i to preko Bandića kojega štiti od progona. Hadezeovski domoljubi će nestati iz politike, a to su i zaslužili jer su bili slijepci kad je trebalo jasno vidjeti što događa  stranki, narodu i državi.

HDZ nije više domoljubna stranka nego stranka oportunista – potomaka bivših udbaša i kosovaca –  jer oni su imali najveće privilegije u komunističkoj Hrvatskoj. Jedan od njih je i g. Plenković.  On će napustiti Hrvatsku isto kao i Šimonović čim mu se ukaže prigoda. Toliko on brine za hrvatsku državu i hrvatski narod. Plenković želi vratiti konstituivnost Srbima kao u bivšoj državi, a to nam najbolje pokazuje ponašanje Milorada Pupovca. Plenković je jedan ambciozni oportunist koji je bahat do gadljivosti i vjerodostojni jednoumnik.

Dakle, ako volimo hrvatsku državu i narod moramo Plenkoviću reći dosta jer ako mu to ne kažemo uskoro izgubit ćemo državu, a time i naš hrvatski identitet. Plenković mora otići iz HDZ-a ako želimo sačuvati Tuđmanove državničke i nacionalne  ciljeve. To najprije mogu učiniti članovi HDZ-a koji nisu uhljebi, a vjerujem da je takvih jako malo. Ako je ovo istina, onda su domoljubima preostali svakodnevni prosvjedi jer ova Vlada se nipočemu ne razlikuje od Milanovićeve. Možda je i gora.