Stanovnici uz Jadransku magistralu, od Omiša do Makarske često, kad je ljepše vrijeme (tijekom cijele godine), po parajućem zvuku jurećih motocikala, imaju dojam da žive uz Grobničku stazu. Motociklistima je to idealna dionica, posebice od Ruskamena, do Dubaca, za neometanoj Obijesnoj vožnji, jurnjavi, u svrhu uživanja i dokazivanja u brzoj vožnji, bez imalo straha da bi za to mogli biti kažnjeni
To su, posebice tijekom vikenda, kad je sunčano vrijeme (cijele godine), postali svojevrsni, nelegalni “moto-eventi”, u kojima je već bio niz tragičnih nesreća. Srećom, osim stradavanja neobuzdanih motociklista, dosad nije bilo žrtava među drugih sudionicima u prometu, niti građanima. No to je samo pitanje statistike. Po zakonu velikih brojeva to će se neminovno dogoditi, ako se uskoro nešto bitno ne poduzme.
Motociklisti imaju poznata okupljališta gdje se hvale i razmjenjuju moto-iskustva. Najveće brzine postižu se iza Ruskamena u pravcu Makarske, (220+ km/h) te od Mimica do Piska, uzbrdo na ravnici kroz selo Marušići (200+ km/h), gdje je ograničenje 60 km/h te na istočnom dijelu kroz uvalu Vruja (Dubci), od ulaznog, istočnog lijevog zavoja (Alinjača) do lijevog zavoja pred veliki uspon (210+ km/h). Ultimativno “postignuće” je od Omiša do Makarske (36,5 km) stići za manje od 15 minuta, što je često “lovačka priča”, jer je nužna prosječna brzina 146 km/h!
Nerijetko je riječ o pravoj utrci, gdje je cilj sustići i prestići motociklista ispred sebe. To je nedavno i snimljeno na pravcu kroz mjesto Marušići, gdje je ograničenje brzine 60 km/h. Nizbrdo su, motociklima s viškom snage, pričem je prianjanje na asfalt jedini brzinski limit, moguće niže brzine, nego uzbrdo, kad prianjanju guma na asfalt prianjanju pomaže povećana vučna sila nužna zbog svladavanja uspona.
Temeljem 3. Newtonovog zakona gibanja pri vožnji uzbrdo ostvaruje se dodatna sila trenja, odnosno povećan promjer Kruga trenja, za iznos prirasta vučne sile (za svladavanje uspona) pomnožen sa sinusom kuta uspona i koeficijentom trenja između gume i asfalta. Zbog toga su nizbrdo moguće nešto niže brzine, kao na sljedećem videu, snimljenom 29. travnja 2024. u poslijepodnevnim satima, na državnoj cesti D8 kroz mjesto Marušići, gdje je ograničenje 60 km/h.
Riječ je, očito, o utrkivanju dvaju motociklista kroz naseljeno mjesto! Prvi nalijeće brzinom od oko 150 km/h, ali drugi, koji ga sustiže, juri i 170 km/h. To je horror za sve sudionike u prometu, posebice osobe koje hodaju uz rub državne ceste (nije izgrađen nogostup), mještane koji prelaze cestu i one koji se automobilima, iz jedne od pet nerazvrstanih i jedne razvrstane seste (priključak u selo), uključuju na državnu cestu D8 (Jadransku magistralu)
Zamislite scenarij: iz ukošenog odvojka trebate se uključiti nasuprotno prema Makarskoj, svladati tut od 300 stupnjeva i, preko isprekidane linije dijelom putanje prijeći na suprotnu stranu ceste. Treba minimum tri sekunde. Ako svi voze po propisu dovoljno je za siguran manevar, jer je s obje strane vidljivost po stotinjak metara, a pri 60 km/h u 3 sekunde vozilo prijeđe 50 metara.
Ali, ako se upustite u manevar uključivanja u skretanje u smjer nasuprotni ukošenosti cestovnog priključka, uz dobar pogled lijevo i desno uzduž Jadranske magistrale, preporučljivo se pomoliti Bogu. Jer ako u tom trenutku, iz nevidljivog područja, doleti “kamikaza” motociklom brzinom 150 km/h ili većom (kao na videu), pričem u 3 sekunde prelazi 125 metara i više, nastaje pogibeljna situacija!
Apsurd je da bi tada, po važećem Zakonu o sigurnosti prometa, primarni krivac bio vozač automobila, jer se “neoprezno uključivao na cestu s prvenstvom prometa” i pritom “oduzeo prednost” sumanuto jurećem motociklu?!
Problem je što se ovakve jurnjave motociklima, od Omiša do Makarske, događaju neprestano, već godinama za lijepa vremena, čak i zimi, a pogotovo ljeti. To je, očito, svima poznato, osim prometnoj policiji. Mještani, radi rješavanja situacije su se javljali i gradu Omišu, i policiji, ali bez uspjeha i rezultata. Apeliraju na postavljanje radarskih kamera i usporivača pred pješačke prelaze koje tek treba postaviti te češće izravne kontrole.
Osobno su me tražili intervenirati, što objavom ovog teksta s videom, i činim. Ova opasna i neodrživa situacija potvrđuje ono na što ukazujem često – mala izvjesnost kažnjavanja za prometne prekršaje glavni je razlog što su naše cestovne prometnice među najopasnijim i najsmrtonosnijim u EU.
Generalno, dakle, prioritet je povećanje izvjesnosti kažnjavanja za prometne prekršaje. A konkretno, za rješavanje problema jurnjave motociklista, čak i kroz naseljena mjesta, nužne su su sljedeće mjere:
1. Pravo prvenstva prolaza oduzima se vozaču motocikla koji počini prekršaj po Zakonu o sigurnosti prometa na cestama čl. 54. st. 2 ili kazneno djelo Obijesna vožnja, Kazneni zakon, čl. 226.
2. Za motocikliste do 24 godine treba uvesti odredbu Mladi vozač, s ograničenjem snage motora na 20 kW (27 KS), privremenom vozačkom dozvolom (trajna bi se izdavala nakon 24. godine ako ne bi skupili 6 kaznenih bodova) i nultu toleranciju na alkohol.
3. Za razdoblje od 15. studenoga do 15 travnja uvesti dodatnu osiguravateljsku premiju za svaku regiju, ovisno o povećanju rizika prometne nesreće te progresivnu sa snagom motora.
4. Intenzivirati kontrole brzine motocikala, postavljanjem radarskih kamera i policijskih patrola sa specijaliziranom opremom i postupcima za hvatanje i zaustavljanje prebrzih motociklista.
5. Za skrivanje ili uklanjanje tablice, u svrhu onemogućavanja njenog snimanja policijskim uređajima kažnjavati oduzimanjem motocikla, bez obzira tko je vlasnik i oduzimanjem vozačke dozvole (Autoportal)
