Jedna od najposjećenijih stranica na fejsu ‘Ćaća se vraća’ svakodnevno nas nasmijava živopisnim dosjetkama i usporedbama bivšeg premijera s akterima političke scene, ponajprije s njegovim nasljednicima u vrhu HDZ-a.
Da bi ironija bila veća, članovi HDZ-a sve glasnije žale što su izabrali Karamarka za predsjednika, a neki su i prilično očajni pa sve češće zazivaju i Sanadera. Doduše, Karamarka i nisu birali članovi, već njihovi delegati, jer se u HDZ-u izbori za predsjednika ne provode po principu ‘jedan član, jedan glas’, nego se pojedincima delegira mandat za glasovanje u ime članova. No dobro, ali zašto se HDZ-ovci žale na svog šefa u finishu kampanje iako je pod vodstvom Karamarka taj isti HDZ ostvario dvije pobjede, prvo na euro-parlamentarnim, a zatim na predsjedničkim izborima?
Krenimo redom.
Izbori za EU parlament su održani u trenutku kada je vlada imala loše rezultate, ministri su djelovali pomalo izgubljeno, a premijer se rijetko pojavljivao u javnosti i sve skupa je ostavljalo dojam broda bez kormilara. Lista SDP-a izlazi na izbore pod utjecajem toga, dok s druge strane listu Karamarkovog HDZ-a nosi Andrej Plenković, jedan od najboljih kadrova na našoj političkoj sceni uopće. Na listi je i magnet za euro-skeptike Ruža Tomašić koju uglađeni Plenković uspješno amortizira i pegla njene ispade u kampanji. Uz ukupno malu izlaznost sve ostalo teče glatko. Kasnije na predsjedničkim izborima Karamarkov HDZ opet na teren izbacuje najbolje što ima u svojim redovima – Kolindu Grabar-Kitarović. Bogato iskustvo u diplomaciji osigurava joj vjerodostojnost u startu, a zatim u kampanji igra na kombinaciju “lijepa i pametna”, a stranačka infrastruktura odrađuje ostatak posla. S druge strane, tada aktualni predsjednik Josipović i kandidat SDP-a ulazi u kampanju na vrhuncu sukoba s vodstvom SDP-a. Pobjeda na izborima bi mu donjela prevagu u stranci, a prema anketama ona nije bila upitna. Kako god, jednostavno nije uspio, izgubio je već dobivene izbore i izgubio je sve, do te mjere da se, kako kažu neki, još uvijek nije oporavio. Karamarko je slavio, Kolinda Grabar-Kitarović se upisala u povijest kao prva hrvatska predsjednica, a Milijan Brkić pobrao sve zasluge. Sada konačno na red dolaze parlamentarni izbori. Nakon Plenkovića i Kolinde na teren izlazi Karamarko koji je do sada bio u pozadini. Ali finalni dvoboj ne može izbjeći i tu leži odgovor na pitanje iz početka zašto su članovi HDZ-a nezadovoljni i u panici. Negodovanje članova HDZ -a je utemeljeno na spoznaji da su parlamentarni izbori upravo oni od kojih bi mogli imati nekakve koristi. Što nije slučaj sa EU izborima, a još manje sa predsjedničkim. Sada je došao njihov trenutak, a njihov glavni igrač Karamarko nema hrabrosti istrčati na teren. Zakazao je do te mjere da ne može pamtiti jednostavne stvari, kao da je u nekom stanju paralize. On je sada u ulozi kakvu je imao Josipović na predsjedničkim izborima, ako izgubi izbore izgubio je sve. Ulog je velik i njegova koža je u pitanju, ne Kolindine ili Plenkovića. Očekivanja na terenu su velika i očito se s tim teško nosi. S druge pak strane, Milanović u punoj formi, brilijantan u nastupima i pun želje za pobjedom. 
Njegova vlada sada ostvaruje rast i konkretne rezultate i s time maše Karamarku pred nosom. Maše i zastavama. Njegovi ministri se dižu na ljestvici popularnosti. Lalovac vrlo konkretnim mjerama ulijeva povjerenje građana, Kotromanović je u ovom mandatu posložio vojsku, te donacijama SAD opremio HV kao nitko prije njega, Ostojić na terenu doslovno radi danonoćno, a vukovarski heroj Fred Matić ima respektabilnu potporu braniteljske populacije i šire javnosti zbog svoje dosljednosti. Ni koalicijski partner HNS ne zaostaje, Mrak-Taritaš je napravila lavovski posao u svom resoru graditeljstva, a Vrdoljak je u sporu ili bolje rečeno sukobu s MOL-om pokazao Orbanu što je slavonski inat. Ukratko, situacija se promjenila od one s početka priče. Zato premijer Milanović jednostavno dominira političkom scenom u zemlji i prema inozemstvu. Zato je Karamarko u blokadi. A od kada je svijeta i vijeka nije se dogodilo da netko nepripremljen i smeten pobjedi bolje pripremljenog i hrabrijeg suparnika.
David Lekaj, osnivač Euro-Asian Business Association¸4
