Živimo u državi s 240 kojekakvih vrsta pomoći, dotacija i sl. U državi u kojoj roditelj svakog četvrtog osnovoškolca nema svome djetetu za sendvič
U državi u kojoj milijun ljudi živi na rubu siromaštva što spada u hvalospjev mudroga vođe. O vrtićima i jaslicama ne treba ni govoriti.
U državi koja jedina na Mediteranu ne proizvodi dostatno hrane za sebe u niti jednom segmentu, a kamoli za turiste.
U državi u kojoj nakon rata njezin predsjednik za života izjavio da imamo 360.000 branitelja, danas 30 godina nakon rata ima ih preko 500.000 i svakim danom taj broj raste.
A vrhunac svega je naša mudra suverena monetarna politika HNB-a koja brine o stranim bankama pa ih je počela financirati i to sa nešto manje od pola milijarde eura godišnje! Nije HNB tu da vodi računa o hrvatskim građanima nego o stranim bankama.
E kad bi nam Slovenci mogli suspendirati takvu monetarnu politiku kao Schengen.
Dakle svi smo pokoreni čekajući poštara svakog prvog u mjesecu, a u međuvremenu gledajući izvještaje kladionica.
Za nepokoravanje potrebno je rasuđivanje i napor za koji većina nije spremna. Ovakva jalova sendvičarska većina teško da shvati da je nepokoravanje korisnije i pravednije, a dostojanstvo?
