Slučaj INA–MOL nije samo pravosudna kronika o padu najmoćnijeg hrvatskog premijera. To je studija slučaja o tome kako kratkoročni politički interesi, netransparentno donošenje odluka i visoka korupcija mogu trajno ugroziti stratešku imovinu države
Kroz više od dva desetljeća privatizacije, tajnih pregovora i međunarodnih arbitraža, Hrvatska je izgubila upravljačka prava nad svojom ključnom energetskom kompanijom, dok su računi za izgubljene sporove nastavili stizati na naplatu poreznim obveznicima.
Od strateškog partnerstva do tihe predaje upravljanja
Proces privatizacije hrvatske nacionalne naftne kompanije započeo je 2003. godine, kada je koalicijska vlada Ivice Račana prodala prvih 25 posto plus jednu dionicu mađarskom MOL-u za 505 milijuna američkih dolara. Tadašnji ugovor bio je koncipiran tako da MOL bude strateški partner koji će pomoći u modernizaciji, dok je Republika Hrvatska zadržala jasnu kontrolu i upravljačku prevlast.
Međutim, ključni preokret dogodio se tijekom vladavine HDZ-a na čelu s Ivom Sanaderom. Kroz javnu ponudu dionica građanima, prijenos sedam posto dionica u Fond hrvatskih branitelja te kasniju prodaju tog paketa MOL-u, mađarska je kompanija postupno povećavala svoj udio. Do kraja 2008. godine MOL je dosegnuo 47,15 posto dionica i postao najveći pojedinačni dioničar, no i dalje nije imao natpolovičnu većinu (50 posto plus jednu dionicu) koja bi mu zakonski jamčila potpunu kontrolu nad kompanijom.
Upravo u tom trenutku dolazi do spornih izmjena dioničarskog ugovora u siječnju 2009. godine. Unatoč tome što nije posjedovao većinski paket dionica, MOL je tim izmjenama dobio prevladavajući upravljački utjecaj u INA-i. Istodobno je dogovoreno izdvajanje neprofitabilnog plinskog poslovanja iz INA-e i njegovo prebacivanje na teret hrvatske države, čime je kompanija očišćena od gubitaka u korist novog upravljača, a na štetu državnog proračuna.
Uloga Ive Sanadera i politička odgovornost vrha HDZ-a
Hrvatsko pravosuđe godinama je rasvjetljavalo pozadinu ovog ugovornog zaokreta. Prema pravomoćnoj presudi koju je u listopadu 2021. godine potvrdio Vrhovni sud Republike Hrvatske, bivši premijer Ivo Sanader osuđen je na šest godina zatvora zbog primanja mita od predsjednika uprave MOL-a Zsolta Hernádija, kojemu je u odsutnosti potvrđena kazna od dvije godine zatvora.
Sud je utvrdio da je Sanader s Hernádijem dogovorio isplatu 10 milijuna eura mita – od čega je polovica bila uplaćena na račun tvrtke poduzetnika i krunskog svjedoka Roberta Ježića – kako bi zauzvrat osigurao zaključenje neosnovanih izmjena dioničarskog ugovora. Iako novac nikada nije vraćen u državni proračun, presuda je nedvojbeno potvrdila da je predaja upravljačkih prava bila rezultat koruptivnog dogovora na najvišoj razini vlasti.
Ipak, odgovornost za ovakav ishod nije bila isključivo individualna. Politička arhitektura tadašnjeg HDZ-a počivala je na strogoj hijerarhiji i bezuvjetnoj poslušnosti stranačkom vrhu. Članovi Predsjedništva HDZ-a i tadašnje Vlade – uključujući resorne ministre i potpredsjednike Vlade – izglasali su sporne izmjene ugovora bez dubinske analize njihovih dugoročnih posljedica. Naknadna svjedočenja aktera na sudu pokazala su zabrinjavajuću razinu neodgovornosti u upravljanju državom, pri čemu su se odluke o najvrjednijoj nacionalnoj imovini donosile na temelju političkih prezentacija, bez stvarnog uvida u pravne i financijske zamke ugovora.
Pravni paradoks: Domaće presude nasuprot međunarodnim arbitražama
Afera INA–MOL stvorila je jedinstven pravni apsurd u kojem su domaći i međunarodni sudovi donijeli potpuno suprotne zaključke o istim činjenicama:
| Pravni postupak | Nadležno tijelo | Ključni ishod i posljedice |
|---|---|---|
| Kazneni postupak u RH | Županijski sud u Zagrebu / Vrhovni sud RH | Pravomoćno utvrđena korupcija. Sanader osuđen na 6 godina, a Hernádi na 2 godine zatvora zbog 10 milijuna eura mita. |
| Arbitraža UNCITRAL (Ženeva) | Komisija UN-a za međunarodno trgovačko pravo (2016.) | Hrvatska izgubila spor za poništenje ugovora. Arbitri ocijenili da dokazi o mitu nisu bili dostatni prema standardima međunarodnog prava. |
| Arbitraža ICSID (Washington) | Međunarodni centar za rješavanje investicijskih sporova (2022.) | Presuđeno u korist MOL-a zbog nepreuzimanja plinskog poslovanja. Hrvatskoj naložena isplata odštete. |
| Ovršni postupci u SAD-u | Okružni sud u Washingtonu (2026.) | Potvrđena izvršivost ICSID presude, čime se dug Hrvatske s kamatama popeo na 286 milijuna dolara. |
Dok su hrvatski sudovi utvrdili postojanje korupcije, međunarodni arbitražni tribunali u Ženevi i Washingtonu odbacili su hrvatske argumente, smatrajući svjedočenja u domaćem postupku nedovoljno uvjerljivima i prigovarajući načinu vođenja prvotnog suđenja. Nakon što je američki savezni sud potvrdio ovršnost arbitražne odluke, Hrvatska se suočila s izravnim financijskim udarom od gotovo tristo milijuna dolara, unatoč pokušajima da se pozove na europsko pravo koje ne priznaje bilateralne investicijske arbitraže unutar Europske unije.
Energetska ovisnost i gašenje domaće prerade
Najopipljivije posljedice gubitka kontrole nad INA-om osjetile su se u realnom sektoru i energetskoj bilanci države. Preuzimanjem upravljačkih poluga, MOL je poslovnu strategiju INA-e podredio interesima matične grupacije u Budimpešti, što je dovelo do postupne deindustrijalizacije hrvatskog naftnog sektora.
- Gašenje Rafinerije nafte Sisak. Unatoč ranijim ugovornim obvezama o modernizaciji obiju hrvatskih rafinerija, prerada sirove nafte u Sisku je ugašena, čime je Hrvatska izgubila značajan dio domaćih prerađivačkih kapaciteta, a stotine radnika ostale su bez posla. Lokacija je preusmjerena na logističke i projekte obnovljivih izvora energije.
- Pad domaće proizvodnje ugljikovodika. Ulaganja u istraživanje i eksploataciju nafte i plina u Hrvatskoj i inozemstvu godinama su stagnirala, što je rezultiralo padom vlastitih rezervi i povećanjem uvozne ovisnosti.
- Dugogodišnje kašnjenje modernizacije u Rijeci. Projekt nadogradnje Rafinerije nafte Rijeka, vrijedan gotovo 700 milijuna eura, kasnio je više od desetljeća u odnosu na prvotne planove. Tek dovršetkom postrojenja za obradu teških ostataka tijekom 2026. godine, riječka rafinerija dobiva kapacitet prerade do četiri milijuna tona nafte godišnje i mogućnost smanjenja ovisnosti o uvozu dizela.
- Ranjivost u geopolitičkim krizama. Energetska kriza izazvana ratom u Ukrajini i sankcijama na rusku naftu ogolila je ranjivost Hrvatske. Dok se mađarski MOL snažno oslanjao na jeftiniju rusku naftu putem naftovoda Družba, Hrvatska se našla u paradoksalnoj situaciji u kojoj se o sudbini opskrbe njezina tržišta i korištenju Jadranskog naftovoda (JANAF) odlučuje u skladu s poslovnim prioritetima stranog partnera.
Lekcija o cijeni institucionalne slabosti
Afera INA–MOL ostaje trajni podsjetnik na to da korupcija na vrhu države nikada nije zločin bez žrtava. Njezina se cijena ne mjeri samo u milijunima eura isplaćenog mita, već u izgubljenim arbitražama, stotinama milijuna dolara odšteta koje plaćaju građani, zatvorenim industrijskim postrojenjima i oslabljenoj energetskoj suverenosti. Sve dok model korporativnog upravljanja INA-om ostaje nepromijenjen, Hrvatska će ostati talac političkih odluka donesenih iza zatvorenih vrata prije više od petnaest godina.
