Makarske ćakule o sveprisutnim uhljebima iz komiteta…

„Nekada općinski, danas gradski uhljebi, moji susjedi, kumovi i prijatelji“, započeo ćakulu nećak. „Dide“, veli, „znam ja i njegova ćaću i on je bio uhljeb“, a baba će na to: „E znam ja i njegovu babu i ona je bila flundra ,uhljeb“.

Kuma je stigla iz Zagore ne pozna nikoga iz povijesti makarskih uhljeba, ali zato kum pozna sve uhljebe. Kum je poštar, a kako ih ne bi poznava kada im godinama poštu nosi. Kum tvrdi da ih on pozna iz vrimena kada su poštu slali iz komiteta, ali ne bi on o tome, bilo je tu razne pošte. Tvrdi kum da se sića da je kriterij za dobivanje uhljebske pozicije bila partijska knjižica, danas je to stranačka iskaznica. Nevista tvrdi da nema kriterija, da primaju danas svakoga u stranke, a da prije nije to baš bilo tako. „Prije si mora dokazati se u revoluciji,  na radnoj akciji ili si mora dobiti preporuku od aktivnih komunista i tek onda ideš na uhljebljavanje“, viče nevista na sav glas… „Tako je nevista“,  veli dide.
„Prije ako si zapikira neko misto di ne triba neka velika pamet, drugovi te pošalju na onu večernju školu, nakon toga dobiješ diplomu i poziciju“.
„A kakva je danas razlika?“, pita se baba, danas se, kaže, ide do kakve tiskare i jeftinije prođeš. „Možeš dobiti diploma s suhim žigom za sitne pare. Ko te pita šta si i di završija, iz koje tiskare je papir, bitno je da si u suhom i da imaš stolicu na kojoj ćeš sidit!“.
Ja se slažem s babom,  javlja se nevista,  „Evo primjera u našoj općini kolko ‘oćeš. Za jednim stolom ima ih po četvero, stolice su im drvene ka i naše iz ’57 godine…“. I nastavlja: „Evo primjer naše sutkinje, žena daktilografkinja, mrdala lipo guzicam, postala sudac, neki lik iz Čapljine donija joj papir da može i sudit, a kad je je krenulo priknjiži ona pola Makarske na koga je tila!“. Dide će na to: „E nevista nisi u pravu nije naša sutkinja uhljeb, ona je biznismen, ko tebi smeta danas otić i do Mostara i donit papir da moreš sudit u Makarskoj i knjižit zemlju na koga hoćeš?“.
„Ma niko meni ne smeta dide“, veli nevista, „sve u svoje vrime“, obrazlaže nevista; „Vidiš dide ta vaša sudkinja je na vrime donila papir, nije niko provjerava i prošla, sudila radila šta je tila, nemere danas tako“.
„Šta nemere“, pita dide nevistu, „zašto nebi moglo“?
„Ma nemere“, veli nevista, „fali danas Bajić“.
„Kakav sad Bajić“, pita dide.
„Mladen“ dide, „neko je mora pokrivati tu sutkinju godinama da sudi kako oće i knjiži zemlje na koga oće, sve sa šarom“.
„E sad te razumim, veli dide, „ al’ nije uhljeb nevista, ona je danas ugledna odvjetnica“.
„Slažem se dide“ ,veli nevista. Uključi se u raspravu i  i upita: „A što vi mislite ima li tu morala i etike, ako nema uhljeba?“
„E baba i ti svašta pitas, kako nema i nemorala i kriminala, ima svega al nije uhljeb“,veli dide.
„Dobro dide, aj ti nama objasni da li tu ima nelojalne konkurencije među tim općinskim uhljebima?“.
„Nema“, veli dide, to je komitet zabranija. Bilo je u početku dok se nije otvorio goli otok, nakon otvaranja otoka nestalo je konkurencije, tako da je tradicija ostala do danas.Vidiš danas kada primjerice HDZ pruzme vlast SDP- u Makarska na funkcijama ostaju svi pročelnici kao profesionalni uhljebi.“
„A što je sa društvenom odgovornošću“, pita baba.
„Kakva odgovornost“ ,veli dide, „to stranke pravdaju javno kako HDZ  tako i SDP. Vidiš baba evo primjer kada HDZ nasipa plaže, malo se oni javno prozovu da to nije u redu i na tome završi, a kada SDP nadohrani plaže bude isto. Jedni nasipaju, drugi nadohranjuju, a u biti svi kradu“.
„A kako neće krast’ kada i jedni i drugi nasipaju i nadohranjuju državnoj odvjetnici“, veli baba.
„I tu si u pravu, al’ nisu oni uhljebi, oni samo rade određeni posa da bi im ta državna odvjetnica zagubila spise za protuslugu“,veli dide.
„A da li je ta odvjetnica uhljeb“, pita baba?
„E to ne znamo tribalo bi pitati ovu sutkinju sa šarom, kod nje je odradila vježbenički staž, a obe je nadzira Bajić za svog mandata“, veli dide.
Nećak tvrdi da ona nije uhljeb da je ona sad prišla raditi u Split, promaklo je za prikrivanje, gubljenje spisa, sad je ona pravi biznismen, u slobodno vrijeme bavi se biznisom, zna ona propilat i vrata di je spomenik kulture, zna ona upravljat  sa vilama, bazenima, disko klubovima, prati ona i noćni život.
„Šta je, je netjače, čuo sam ja da je ta svestrana, mora da je išla na više večernjih škola“, veli dide.
Baba će na to: „Ma nije ona je mlada.“.
Nećak veli da je „bila mlada, danas ona u slobodno vrime šeta do Kuka sa nekim najlonima se obavije kako bi smšavila, uvik sa sobom vodi malog bilog ćuku“.
„Čuja sam ja da ona proučava pomorsko pravo, nasipanja i nadohranjivanja, veli dide“, al’ nije uhljeb, ona je biznismen.
Svi su se složili, a kako će biti uhljeb kada se preselila u Split.