U svom iskazu u Hagu ratni zločinac-izvršitelj genocida Ratko Mladić, kad govori u svoju obranu, posebno naglašava podvelešku epizodu:“ muslimanska delegacija iz Mostara u kojoj je bio i neki Sajo/Safa, molila je da topnički djelujem po dijelovima grada, koji su bili naseljeni Hrvatima, sa sobom su donijeli novac da plate… Ničim izazvan, stojeći u stavu mirno,taj Safa/Sajo, kako li ga već zovu, zamoli da mi se obrati, riječima:generale Mladić, najžalije mi je što se u ovom ratu ne borimo na istoj strani…Saginjući se, pokušavao je da mi poljubi čizme…Moja pratnja je odmah reagirala: Turčine odmiči od đenerala“…
Piše: Hrvatin Tomašević
Za ovo ljetno-vrelo doba godine relativno osvježavajuća ćaršijska priča, izvrsno će sjesti nepopravljivim mostarskim ovisnicima o tračevima. Sjajan izgovor da u ljetnoj šetnji Feića ulicom, susrećući brbljave Mostarčane, priupitam ima li razlike u ova dva lika: mimar kriminala i gradonačelnik s čarapom na glavi? Pogotovo sada, kad su javno objavljeni datumi izbora za Mostar, pojedine tv-kuće-uglavnom sarajevske natječu se tko će ponuditi više likova za komentar o istim. Nije više nikakva tajna, da svatko tko napravi „show“ ili izrekne bilo kakvu glupost na račun „ustaša“, dobije svojih 5 minuta tv-slave! Pa se tako i likovi iz moje priče, dohvatili čarobne kutije, pokušavajući napraviti predstavu za televiziju! Iako, kako bi to Mostarčani rekli: ni jedan ni drugi nisu tko zna što, svatko bi to znao i umio…
Prilazim Mehi, kojeg su znali kao glas zdravog razuma, te ga upitah: zna li bar jednog od dvojca s naslova…“Želja za društvenim priznanjem, jer su ti bolan, u mostarskim sokacima, drug moj, uličari bili glavni frajeri, je ovog s čarapom na glavi-odvela u Foču u zatvor, tamo ti je postao the bitch-grupi mladomuslimana… Jel’ primio Islam…priupitah…Alaha mi, ja ti ne znam“… Kako je korzo u Feićevoj prepun, prilazi Isma i propituje o čemu mi to… „Aaaa znam i ja ovoga s čarapom na glavi, kazati ću Vam, pošli mi preko bulevara, taman rat stao, pozvo nas taj, taj s čarapom na glavi, rekavši da se bacimo kamenom na ustaše, na Hrvate, na Zapad, nismo mi ni prešli bulevar, okrenem ja glavu preko ramena da pogledam gdje je on…Ni u zadnjim redovima ga ne vidjeh“! Već se kupi svijeta oko nas, malo po malo, svak’ zna bar jednog… Uzima riječ Oma, znaju ga kao kralja dokolice…“E ja znam ovog mimara, sjećam se tako jednom, tamo 80-desetih, šetao je Feićevom u društvu nekog mangaša iz Begiša i predstavljao ga kao Arkana, sjećam se i da mu je nakvu veliku sliku kupio odma’ tu u galeriji“…Nije Oma ni završio, uleti s pričom Esa, znam jednog mimara bio je šofer u HVO-uredu za posebne namjene, čak je za te vožnje dobio i putovnicu od samog Bobana…Mate, da se razumijemo…I tako puče bruka po Feićevoj, saznade se tko je i gradonačelnik s čarapom na glavi i tko je mimar kriminala, koji bi sad vodio rat za mir…
Neobično, sad, nakon što prođete Feića ulicom u Mostaru, tematski određene pojedine emisije, gube svaki smisao, pogotovo nakon nastupa njihovih glavnih talenata: mimara kriminala i gradonačelnika s čarapom na glavi! Čak ni titani uređivačke politike tih televizija, ne uspijevaju od glave do pete transformirati dvojac s naslova! Čudi me, kako se ni sveprisutna safavizija, nije uspjela „safizijati“ po mostarskim sokacima…Nije je ponijela Neretva, već je odnijela ovrha…
