Zadar, čije zidine i staro središte grada neki uspoređuju i s ljepotama Dubrovnika, ponovno je postao grad slučaj. Prvo je javnost zgrozila snimka Darka Kovačevića zvanog Daruvarac, poznatog nasilnika i kriminalca, koji u jednom zadarskom kafiću premlaćuje bivšu djevojku
Zbog pritiska javnosti, a nakon intervencije samog ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića, Daruvarac je osuđen na pet godina zatvora, ali veliko je pitanje hoće li se ova presuda potvrditi i na drugostupanjskom sudu. Nasilnik ima pravo i tužiti Republiku Hrvatsku Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, što će, prema nekim najavama, i učiniti, piše Dnevno.
Svjedoci optužbe
Ovoga je tjedna Hrvatska opet u šoku. Sedmorica mladića, među kojima su i dvojica maloljetnika, optužena su da su u jednoj godini više puta grupno silovali 15-godišnju djevojčicu. Mladići je nisu samo silovali nego su taj gnjusni zločin i snimali te je godinu dana ucjenjivali kako bi od nje iznudili nove seksualne odnose, uz prijetnje da će snimke poslati njezinim roditeljima i prijateljima. Nisu stali ni na tome. Njezin ju je bivši dečko, koji je jedan od silovatelja, nekoliko puta i premlatio.
Kako doznajemo u ovom trenutku, neki od osumnjičenika bit će izuzeti od daljnjeg kaznenog progona. Umjesto da ih Državno odvjetništvo tereti u pravomoćnim optužnicama, dvojica osumnjičenika postat će svjedoci DORH-a, što će učvrstiti cijeli slučaj jer teret dokazivanja ne pada samo na žrtvu. Ovakav rasplet potvrdila je i policija koja je medije obavijestila da više nemaju sedmoricu, nego petoricu osumnjičenika za silovanje, protuzakonito snimanje, ucjenjivanje i premlaćivanje maloljetne djevojke.
Hrvatsku nije zgrozio samo nezamisliv zločin nego i odluka suca Ivana Markovića da pusti osumnjičenike da se brane sa slobode, tvrdeći da nema zakonskih osnova po kojima bi ih zadržao u pritvoru, iako su tu tvrdnju vrlo brzo pobili svi pravni eksperti. Zgroženost tom odlukom dovela je do burnih reakcija. Iz policije cure detalji istrage, uključujući i imena osumnjičenika, u znak revolta zbog sučeva poteza. Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović javno je rekao kako se nije dobro osjećao kada je pročitao da su osumnjičenici pušteni. Ta izjava ima svoju političku težinu i nadovezuje se na višegodišnje pritužbe policajaca koji se žale da sudovi i tužitelji, nemarom i neradom, uništavaju rezultate njihova rada. U organizaciji zaklade “Solidarna” i inicijative “Spasi me”, najavljeni su i prosvjedi ispred Županijskog suda u Zadru te Ministarstva pravosuđa u Zagrebu.
Utjecajni roditelji
Društvene su mreže eksplodirale. Dijele se navodne fotografije šestorice mladića koje je policija ispitivala u vezi s ovim slučajem. Na istim mrežama počelo se pisati i tko su roditelji mladića. Čini se da su neki istaknuti i ugledni članovi lokalnog HDZ-a, što dodatno potpiruje vatru i otvara mogućnost da su mladići pušteni da se brane sa slobode upravo nečijom intervencijom. Kako je riječ o vrlo maloj sredini, jednom selu u okolici Zadra, susjedi osumnjičenika brzo su se javili i ispričali kako ova skupina mladića terorizira cijeli kraj.
Vrsi se nalaze pet kilometara od Nina, ali gravitiraju prema Zadru. U ovom mjestu svatko svakoga zna. Odvjetnica jednog osumnjičenika za silovanje rekla je medijima da nitko od osumnjičenika prije nije kažnjavan. Po svemu sudeći, i u ovom sučaju je vladao zavjet šutnje, pa nas to ne treba čuditi. U sjeni virtualne i medijske hajke, roditelji osumnjičenika pripremaju svoju strategiju obrane.
Majka jednog osumnjičenika utjecajna je članica HDZ-a i ravnateljica lokalnog vrtića. Od petorice osumnjičenika, koji će najvjerojatnije biti optuženi za nekoliko kaznenih djela, uključujući i silovanje, četvorica imaju roditelje koji su članovi i funkcioneri lokalnog ogranka HDZ-a. Razvedena majka dvojice braće koji su se isto tako našli među sedmoricom ispitanih mladića godinama je u ljubavnoj vezi s ponajboljim prijateljem Darka Kovačevića zvanog Daruvarac. Taj čovjek, koji prema našim informacijama pripada zadarskom kriminalnom miljeu, preuzeo je ulogu očuha dvojice mladića. Ne znamo je li sud razmatrao ove informacije, ali odluka o puštanju osumnjičenika na slobodu zato što navodno nema opasnosti od utjecaja na svjedoke, svakako je vrlo kontroverzna i možda ne bi bilo loše da ministar Dražen Bošnjaković ponovno pošalje inspekciju na zadarski sud.
Zakon jačeg
Kako nam pričaju istaknuti Zadrani, grad je to u kojem politika ima utjecaj na sve sfere života. Građani Zadra znaju komentirati kako se u Zadru ne može dobiti ni posao električara u zračnoj luci bez odobrenja Božidara Kalmete i(li) nekog drugog moćnika iz zadarskog HDZ-a. Hrvatska javnost odavno se naviknula da se neki pojedinci u državi pod stalnom političkom i institucionalnom protekcijom. Ono što Zadar izdvaja kao zaseban i eklatantan primjer dvostrukih mjerila pravosuđa jest sumnja da u ovom gradu više ili manje svatko, pa i sasvim marginalni likovi, imaju neke veze u policiji i pravosuđu. Ako ne postoji izravna veza, pronalaze posrednu. U gradu koji je desetak puta manji od Zagreba, svatko zna nekog, tko je netko i nešto. Neformalni i nerijetko tajni dogovori, postali su uobičajeni obrazac ponašanja. Kako se takve stvari događaju stalno, postoje javne tajne.
Zbog te kolektivne šutnje je i moguće da su punih godinu dana, od kolovoza 2018. do kolovoza 2019. barem petorica mladića sustavno seksualno zlostavljala, ucjenjivala i maltretirala maloljetnu djevojku. Uz ovu petoricu i samu žrtvu, minimalno su još dvojica mladića znala za ove događaje, a možemo naslutiti kako su neki detalji došli do puno šireg kruga, pa i odraslih. Svi su oni šutjeli i nitko tobože ništa čudno nije primijetio. To je moguće samo u sredini koja nema nikakvo povjerenje u institucije. Zadar i okolica žive u dubokom uvjerenju da postoji zakon iznad svih zakona, a to je zakon jačeg, bogatijeg i utjecajnijeg. Što je najgore, njihovi strahovi dobrim su dijelom opravdani.
Silovita reakcija
Vraćamo se na trenutak na Daruvarca i njegove žalbe i tužbe. Iako se zbog težine dokaza i činjenice da je priznao krivnju ne može žaliti na osuđujuću presudu, otvorena mu je mogućnost da se žali na visinu kazne, pri čemu će tvrditi da je na visinu utjecao pritisak medija i javnosti. Realno, nitko ne može osporiti da je pritisak postojao tijekom cijelog sudskog postupka, no to se moglo i očekivati jer se zbog brojnih incidenata u istrazi i suđenju na trenutak činilo da će i Daruvarac biti oslobođen.
U slučaju ovog silovanja reakcija javnosti i civilnog društva još je brža i silovitija, no to ne mora nužno biti dobra stvar. S jedne strane, takva je reakcija pozitivna jer pokazuje da se razvijamo u smjeru aktivističkog društva koje ne može i ne želi prihvaćati ovakve slučajeve kao nešto normalno. S druge strane, koliko god akcije javnosti mogu dovesti do pozitivnih pomaka u istrazi i optužnici, preveliki pritisak mogao bi ugroziti sudski postupak.
Zaklada “Solidarna”, koja javno ponajviše djeluje preko Facebook stranice “Spasi me”, pokrenula je gotovo odmah nakon otkrića ovog slučaja vrlo probitačnu kampanju “Pravda za djevojčice”. Ipak, neki stručnjaci vjeruju kako čelni ljudi zaklade ne razmatraju šire i dublje probleme hrvatskog pravosuđa, nego forsiraju sključive, selektivne i feminističke poruke o specifičnoj ugroženosti žena u hrvatskom društvu. Stvari nisu tako jednostavne, i premda je jasno da postoji nesklad u našem društvu, jasno je i da Hrvatska ne pripada državama u kojima žene na temelju religijskih i državnih zakona nemaju ista prava kao muškarci. Drugim riječima, Hrvatska nije Iran ili Saudijska Arabija, nego mlada država koja ima generalni problem s korupcijom i nesposobnošću pravosuđa.
Bipolarna Hrvatska
Dakle, imamo neefikasno i ozbiljno kompromitirano pravosuđe te jedan cijeli kraj Hrvatske u kojem stanovnici nemaju apsolutno nikakvo povjerenje u vlast i institucije. To je vrlo ozbiljan problem. Postoji sumnja, teško je reći koliko opravdana, da je sud donio odluku i na temelju obiteljske pozadine nekih osumnjičenika. Njihovi roditelji definitivno ne predstavljaju prvi ešalon HDZ-a i vlasti, ali su svakako utjecajniji od roditelja žrtve, čiji je otac fizički radnik, a majka domaćica. Ovo upotpunjuje sliku o bipolarnoj Hrvatskoj, zemlji u kojoj živimo mi i “oni”. Granica između jednih i drugih nije toliko jasna i postojana kao kod simpatizera ustaša i partizana, ali ipak postoji, što se nerijetko potvrđuje i skandaloznim odluka sudova. Ne trebamo zaboraviti da je Kristian Vukasović, koji je bio dijete s posebnim potrebama, umro od prevelikog straha i maltretiranja u splitskom zatvoru Bilice. Molio je za pomoć, a isto pravosuđe koje je osumnjičenike za silovanje pustilo da se brane sa slobode, praktički je osudilo Kristiana na smrt. Ispada da uistinu u ovoj zemlji postoje oni i mi. Oni mogu sve, a mi možemo zbog toga prosvjedovati.
Nije ovo slučajna država…