PRANIĆOMANIJA Dokad će politički nepodobni Vrgorčani dobivati osvetoljubive otkaze?

Pranićomanija u Vrgoračkom kraju uzima maha. Dijete iz komunističke obitelji, vremenom transformirano demokratskim promjenama, višestranačjem, danas se akreditira kao nezavisno čedo, koje je nesvjesno zadojeno neutemeljenim zanosom, pretjeranom aktivnošću, grandioznim planovima, pa čak i funkcijom župana

Pranićomanija pojavila se iznenadno i razvija se i hrani nesposobnošću HDZ-ove vrgoračke kleptomanije, koja svoje obljetnice i skupove organizira na Rebinoj Glavici u farmi koza, poznatog poduzetnika udbaških korijena koji se transformirao i u HDZ-ovca. Pranićomaniji za sada nema lijeka, posljedice su planirani otkazi koji su predviđeni i do 10 tisuća na državnoj razini, činovničke, državne administracije. Tako tvrdi mladi Pranić u svojim javnim istupima  za medije kao saborski zastupnik. Emocionalno stanje mladog Pranića je intenzivnog, ali neutemeljenog neovisnog psihotičnog zanosa. Nezavisna lista mladih vremenom postaje ovisna o Mostovoj platformi, koja je bila predvođena liderskom pozicijom pločanskog  JNA oficira, prezimena Orepić. Mutiranjem Pranićeve i Orepićeve manije, vrgorački kraj podsjeća na povijesno razdoblje sukoba Crkve, Države i Nacije. Djeca socijalista, sindikalnih povjerenika, oficira zloglasne Jugoslavenske armije, komunističke partije koji svoje djelovanje povijesno u vrgoračkom kraju bilježe od 1912. godine, uzimaju  maha i svoje žrtve 2018. godine. Vrgorački kraj pamti da je od 1900. do 1910. godine na prostoru općine od zaraznih bolesti  umrlo 20 do 30 posto ukupnog stanovništva. 1926. godine vrgorački kraj poharala je zarazna bolest  (tuberkuloza-sušica i dr.) od koje je preminulo 43 posto ukupnog broja stanovnika. Kao da vrgorski kraj i do sada nije dosta propatio, u trećem mileniju, upravo posljednjih par godina, lokalno stanovništvo pod pritiskom je osvetoljubivih otkaza. Svi oni koji nisu uz vlast, nepodobni su i mogu očekivati nekakve sankcije. Masovna brisanja stanovnika  vrgoračkog kraja iz registra prebivališta, posljedica je Orepićomanije zb og čega je tim krajem i zavladala Pranićomanija. Represivnim mjerama snaga sigurnosti, poharan je vrgorački kraj. Posljedice su vremenom evidentirane, krajem šeta više pasa lutalica nego građana. Pranićomanija je stigla i do hrvatskog sabora, zahvaljujući politici Nezavisnih Mostovaca. Lakše čovjeka pobrisati, uništiti nego za njega skrbiti. Socijalna neosjetljivost Pranićomanije prisutna je i u dječjim vrtićima, kao nukleusima obrazovanja i ponicanja vrgoračke djece. Brisanje nepodobnih, njihovih i dovođenje podobnih naših, komunistička je metodologija već viđena u povijesnim ciklusima. Mlade dame kao žrtve Pranićomanije stručno ih zovu “politika kurva”. Jugoslovenska matica u Vrgorcu svakim danom selektira pučane vrgoračkog kraja po više špranci. Njihova selekcija u procesu Pranićomanije i Orepićemanije, svakim danom sve više osigurava sigurni priliv Sirijaca, Iračana, Pakistanaca, koji nadiru iz vrgoračkih vinograda. Neki od njih budu evidentirani prometnom nezgodom, primjerice u Zagvozdu. Koridor izbjeglica osiguran je Pranićomanijom, kao što je brisanje vrgoračkih pučana s prebivališta osiguran Orepićomanijom. Povijesno će ostati zapisano da je Nezavisna lista mladih bila ovisna, kao što će poivjesno ostati zapisano da je Orepićomanija uz pomoć Pranićomanije motivirala jedan veliki postotak pučana-Hrvata da napuste vrgorački kraj. (Tomislav Sitić)