Hrvatska politička i društvena stvarnost nerijetko svjedoči performansima u režiji samoprozvanih „domoljuba“, predvođenih figurama poput Dražena Keleminca, koji svoju političku relevantnost i energiju troše na prosvjede ispred privatnih stanova političkih neistomišljenika
Najčešća meta ovih akcija su istaknute figure s lijeve političke scene i progresivne oporbe, poput Katarine Peović i Dalije Orešković, čiji se rad i stavovi nastoje javno diskreditirati, etiketirati i podvrgnuti svojevrsnom političkom progonu na kućnim pragovima.
Dok se s jedne strane troše resursi, transparenti i glasnice za obračune s neistomišljenicima pod krinkom „obrane nacionalnih interesa“, postavlja se ključno pitanje: gdje je to isto domoljublje kada se izravno ugrožavaju stvarni nacionalni resursi – hrvatska zemlja, voda i zrak?
Gdje su prosvjedi protiv profitera i ekocida?
Zanimljivo je primijetiti kako ti isti glasni akteri nikada ne organiziraju prosvjedne povorke niti dižu glas ispred kuća ratnih i poslijeratnih profitera iz Domovinskog rata, onih koji su stvarno i materijalno oštetili državu u koju se ovi „domoljubi“ zaklinju. Još je glasnija njihova tišina kada su u pitanju afere koje izravno ugrožavaju zdravlje građana i opstanak hrvatskih regija.
Najbolji primjer za to je nedavna Afera Gospić i istraga vezana uz ilegalno odlaganje otpada u Lici i Zadarskoj županiji. Prema službenim podacima iz istrage, tisuće tona opasnog i tehnogenog otpada, koji sadrži povišene koncentracije metala i mikroplastike, ilegalno su dovožene i zakopavane u Parku prirode Velebit (kraj Senja) te na području Benkovca. Takvo postupanje predstavlja trajan izvor onečišćenja koje ulazi u tlo, podzemne vode i hranidbeni lanac, izravno trujući prirodu i ugrožavajući ljudsko zdravlje.
Dvostruki kriteriji na kućnim pragovima
Među uhićenima i obuhvaćenima ovom opsežnom istragom USKOK-a našla su se zvučna imena, uključujući poznatog zlatara Paška Dodića i suradnike iz komunalnih i privatnih poduzeća, koji se terete za teška kaznena djela protiv okoliša i krivotvorenje isprava u sastavu zločinačkog udruženja.
Ipak, ispred kuća Paška Dodića ili sjedišta tvrtki odgovornih za ovaj nezapamćeni ekocid u Lici i Dalmaciji nećete vidjeti Keleminca niti njegove sljedbenike s megafonima i zastavama. Za njih stvarni kriminal koji truje zemlju očito nije dovoljno atraktivna tema, ili se jednostavno ne uklapa u matricu jeftinog ideološkog populizma.
Kritički osvrt na ovakvo djelovanje jasno razotkriva selektivnu narav domaćeg „desnog domoljublja“. Dok se stvarna devastacija države i ugrožavanje zdravlja vlastitog naroda prešućuju, energija se usmjerava na performanse ispred stanova ljevičarki, pokazujući kako je primarni cilj takvih skupina politička diskreditacija i ideološki progon, a ne stvarna briga za dobrobit i zaštitu Hrvatske.
