Političko djelovanje „nezamjenjivih“ lidera bosanskohercegovačkih Hrvata svakim danom iskristalizira njihove životne vizije, misije i djela. Životni put bosanskohercegovačkih komunista ima dosta šaroliku političku dimenziju, od komunističke tiranije nad Hrvatima potkraj XX stoljeća do liderskih pozicija komunista – pojedinaca koji su danas u XXI stoljeću nezamjenjivi
Razvoj nacionalnog kolektiviteta Hrvata je tragičan. Nakon samoorganiziranja i uspješne obrane Hrvata Bosne i Hercegovine od Velikosrpske agresije, i nakon uspješne obrane Hrvata od Islamizacije i unitarizacije Bosne i Hercegovine, dolazi do procesa u kojima poluge vlasti Hrvata BiH preuzimaju radikalni kadrovi bivše Komunističke partije Jugoslavije, koji su osmislili i realizirali Velikosrpsku agresiju, koji su bili na strani Velikosrpskog agresora sudbonosne 1990. – 1991.- 1992. godine. Neobrazovanost, nepoznavanje povijesti , siromaštvo i ovisnost Hrvata BiH je povijesna prekretnica u manipuliranju predstavnika bivše komunističke partije, s braniteljskom populacijom HVO-a.
Tragično kadroviranje Hrvata uz suport predstavnika crkvenog klera, prva mjesta politike BiH zauzimaju kadrovi Jugoslavenske narodne armije, koji su vremenom postali pripadnici HVO – a . Linkovi – nepotističke veze tajnih službi JNA u BiH, imaju svoju povijest od 1918. godine, od stvaranja prve Jugoslavije. Razne službe bivšega komunističkoga sustava, ispreplele su područje Bosne i Hercegovine. Imaju moć uvjeriti i franjevačkog provincijala da napiše i uputi pismo dr. Franji Tuđmanu 1998. godine, kojim uvjeravaju predsjednika RH, da je kapetan JNA, Ante Jelavić obljubljeni sin hrvatskoga naroda BiH. Udbaško kosovski linkovi grudske općine na čelu s Vinkom Zorićem i Jozom Marićem, izrađuju lažnu dokumentaciju članstva HDZ-a, za kapetana JNA, (naknadno Anti Jelaviću izrađuju lažirani rodni list u općini Grude) , temeljem kojega kapetan JNA, postaje član predsjedništva BiH, a zastavnik prve klase JNA, Miroslav Prce postaje ministar obrane FBiH, sve pod okriljem HDZ BiH.
Sigurnosne službe JNA, kartonima – dosjeima i evidencijom bivših službi, manipuliraju mrežom HVO-a, korumpiranim časnicima koje podčinjavaju Draganu Čoviću, Anti Jelaviću, Vinku Zoriću, Jozi Mariću…dodatno ih ojačavaju kadrovima JNA, i članovima SKJ, Miroslavom Prcom, Ivicom Raićem, Miroslavom Rupčićem, Ivicom Primorcem, Valentinom Ćorićem, Vladom Šoljćem ( zadnjim sekretarima općinskih organizacija Komunističke partije)…Dakle svim onim koji nemaju nikakve veze s Hrvatskom demokratskom zajednicom, koju je utemeljio dr.Franjo Tuđman sa svojim istomišljenicima. U prilogu teksta je kandidacijska lista za predsjednika HDZ BiH, Antu Jelavića koje su izradile službe bivšega sustava, inicirajući puč protiv politike dr. Franje Tuđmana na V. Saboru HDZ BiH 1998. godine.
Sukob unutar lidera komunističke partije involviranih u HDZ BiH, nakon preuzimanja donacija RH, okončan je hapšenjima i suđenjima Anti Jelaviću, Miroslavu Prci, Miroslavu Rupčiću, Draganu Čoviću… Osuđujuće pravomoćne presude protiv lidera HDZ-a, Jelavića, Rupčića i Prce osigurale su streloviti uspon organiziranom kriminalu, pretvorbi, privatizaciji Dragana Čovića i Sokolove mreže koju je ustrojio do savršenstva ,uz pomoć pravosudnih kadrova bivšega komunističkog sustava (nazvane Sokolove pravosudne mafije, radi se o istaknutim sudcima bivšega režima, koji i danas besprijekorno funkcioniraju u pravosuđu BiH) i beogradskih linkova tajnih službi koji mu čiste sudske spise od originalne dokumentacije koja dokazuje kriminal.
Nakon Puča na V. saboru HDZ BiH 1998. godine, protiv politike dr. Franje Tuđmana i njegovih suradnika, preuzimanjem donacija iz RH, dolazi do jačanja radikalnih neobrazovanih predstavnika HVO-a, (koji su evidentirani kao kriminalci bivšega jugoslavenskog sustava) generala koji su na stadionu postrojavali brigade HVO-a i pjevali pjesme spjevane u čast ustaških časnika, zapovjednika elitne ustaške jedinice Crne legije Jure Francetića i Rafaela Bobana. Utjecaj beogradske politike u prikazivanju postrojni HVO-a fašističkom vojskom, preko ekstremnih, maloumnih pojedinaca HVO-a, koji su se legitimirali kao veliki Hrvati urodila je plodom. Smotra HVO-a u Mostaru 09.01.1996. godine, otvorila je streloviti uspon Draganu Čoviću kao lideru Vazduhoplovne industrije Soko Mostar, koji je dobio podršku upravo od ovih što pjevaju ustaške pjesme po naputku Beograda i na štetu Hrvata i HVO-a.
Od 1996. godine predstavnici komunističke partije uz pomoć radikalnih kadrova HVO, (promovirani kao ratnici) od kojih rijetki imaju redovnu završenu srednju školu, kreću u proces detuđmanizacije u BiH, s ciljanom osmišljenom pljačkom državnih poduzeća kroz proces kuponske – vaučer – certifikat privatizacije. Novčana pomoć hrvatske države Hrvatima BiH, koja je pristizala iz poduzeća RH Alan, preko Privredne banke Zagreb, preusmjerena je na konzorcij nazvan Hercegovina Holding, koji je u sustavu imao lepezu poduzeća i banaka, kojima su upravljali kadrovi bivše JNA, i djelom korumpirani časnici HVO-a. Pravomoćna presuda Miroslavu Rupčiću opisuje pljačku tih novaca samo za 1998. godinu.
Poduzeća od strateškog interesa Hrvata BiH koja je hrvatska država potencirala i financirala danas se gase. Jedan od primjera je poduzeće Aluminij Mostar. Posljedice gašenja hrvatskih poduzeća su masovna iseljavanja Hrvata iz BiH. HVO kao oružane snage Hrvata BiH, koje su jamčile sigurnost hrvatskome narodu, politikom oficira JNA, involviranih u HDZ, marginalizirana su, i okarakterizirana kao fašistička vojska, čiji pripadnici pjevaju ustaške pjesme. Jedan broj visokih časnika HVO-a, pravomoćno je osuđeno na međunarodnom sudu za ratne zločine u Hagu, za udruženi zločinački poduhvat. Ekstremni neobrazovani časnici HVO-a, poslužili su haškome sudu kao svjedoci tužiteljstva. Neki od njih su usmjerili istrage protiv osuđene šestorke, dajući lažne iskaze – izjave haškim istražiteljima u Mostaru. Činjenica je da hrvatski narod u BiH , kao posljedicu navedenog danas nije zaštićen i svakim danom kontinuirano gubi svoja temeljna prava.
Za posljedicu kontinuiteta komunističke politike, Hrvati BiH, danas imaju fiktivnu instituciju Hrvatski narodni sabor, kao krovnu organizaciju, koju je u Travniku 2000. godine utemeljio kapetan JNA, čiji je nezamjenjivi predsjednik radikalni Jugoslaven, koji se potpisivao ćirilicom , koji je vodio vojnu industriju JNA Soko Mostar za vrijeme Velikosrpske agresije u osobi Dragana Čovića. Kontinuitet i moć beogradske politike, svojim kadrovima doprinijela je urušavanju temelja hrvatske države, hrvatske politike prema BiH, nakon pobjedonosnog Domovinskoga rata, mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja. Kaos u braniteljskoj populaciji Hrvata BiH, osmišljen je i proveden od strane kadrova Jugoslavenske – Sokolove mreže. Činjenica o postojanju udruga Zaboravljenih branitelja HVO-a, govori da je sve osmišljeno i realizirano. Gašenje poduzeća od vitalnog nacionalnog interesa Hrvata BiH, samo je segment u lepezi antihrvatske politike koju desetljećima provodi Sokolova mreža u BiH.(NASTAVLJA SE…)
