Kad je 2012., nakon godina spekulacija brojkama o broju i imenima ljudi koji su stekli status branitelja, konačno i javno objavljen Registar hrvatskih branitelja, smatralo se kako će taj potez izazvati pravu malu revoluciju i kako će biti raskrinkani svi oni koji su nezasluženo došli do statusa koji pruža u ovom društvu brojne povlastice.
Procjene broja lažnjaka kretale su se od 150.000 do čak 300.000 i bilo je to jedno od vrućih pitanja svih dosadašnjih izbornih kampanja još od Oluje 1995. naovamo. Čak je i predsjednik Franjo Tuđman u svojoj poslanici 1996., po završetku rata, iznio podatak da Hrvatska ima 336.000 branitelja, a danas ih imamo više od 500.000. Odgovori koje smo na naše upite dobili od DORH-a i Ministarstva branitelja svjedoče o tome kako je priča o stotinama tisuća lažnih branitelja tek pusta tlapnja jer službene brojke pokazuju kako među onima iz Registra, za sada, nema nijednog lažnjaka. ‘Nadležnim državnim odvjetništvima podneseno je više stotina prijava o sumnjama na nezakonito stjecanje/omogućavanje stjecanja statusa branitelja Domovinskog rata, hrvatskog ratnog vojnog invalida i/ili prava koja iz takvih statusa proizlaze, a u kojima je u 479 predmeta zaključeno da prijave nisu osnovane dok su nadležna državna odvjetništva u odnosu na 15 osoba pokrenula kazneni postupak’, ističe glasnogovornica DORH-a Martina Mihordin. Skandalozan rasplet sudskih postupaka vođenih protiv liječnika u Splitu i Osijeku (Dijagnoza 1 i Dijagnoza 2), pod optužbama da su omogućili statuse ratnih vojnih invalida većem broju ljudi koji su na taj način ostvarili pravo na osobnu invalidninu, vojne mirovine i dionice bez naplate možda najbolje svjedoči o tome zašto malo tko želi gubiti vrijeme na prijavljivanje kršenja zakona kad je riječ o stjecanju statusa hrvatskog branitelja ili HRVI-ja. A da bi se promijenila apsurdna odluka s kraja 90-ih da (potpuni) status branitelja uživa čak 150.000 osoba iz neborbenog sektora treba snažna politička volja koje u Hrvatskoj, nažalost, sada naprosto nema. (tportal)
