Vice Mihanović, HDZ-ov kandidat za splitskog gradonačelnika, ravnatelj Lučke uprave u Splitu, fakultetski predavač i predsjednik gradskog ogranka HDZ-a je, kako ekskluzivno otkrivaju Index Istrage plagirao dio doktorske disertacije “Ekonomski učinci pomorskog prometa i transporta u funkciji gospodarskog razvoja” koju je obranio 28. veljače 2018. godine na osječkom Ekonomskom fakultetu
Mihanović u disertaciji na nekoliko desetaka mjesta koristi tuđe rečenice i čitave pasuse, a pritom ne navodi izvore ni preuzeto označava kao citat, pa nije moguće govoriti o propustu ili greškama, nego o očitoj namjeri da prepisane definicije, stavove i zaključke prikaže kao svoje. Nakon obrane doktorata izabran je u znanstveno-nastavno zvanje docent te je u prosincu 2019. godine na Pomorskom fakultetu u Splitu postao predavač na kolegiju “Financiranje u brodarstvu” gdje radi “u dopunskom radnom vremenu” zajedno s još nekim stranačkim kolegama. HDZ-ovcima, očito, više nije dovoljna vlast, sada jure i za društvenim statusom, ali to je druga priča.
Naša se koncentrira na plagiranu Mihanovićevu doktorsku disertaciju bez koje ne bi imao katedru na fakultetu.
U drugom dijelu našeg članka opširno uspoređujemo dio onoga što je Mihanović prepisao s originalnim tekstovima, a ovdje ćemo, za početak, spomenuti da njegova disertacija na 196 stranica nudi široku lepezu tipfelera, ali i potpuno nesuvisle rečenice. Naša šampionka, navest ćemo je još jednom u tekstu, na stranici je 25. Evo je: “Teorijska paradigma rasta trajnog propusnosti izazvala je operativna, društvena i ekološka zabrinutost, s obzirom na rizik od prekomjernog kapaciteta i disekonomija razmjera.” Ha, što kažete? Riječ je o nespretno prevedenoj rečenici iz tuđeg rada objavljenog na engleskom jeziku. Ni autoru doktorata, ni mentorici, ni stručnom povjerenstvu nije zasmetala, ni učinila se neprimjerenom za školsku zadaćnicu lošijeg učenika, a kamoli za doktorat. No, ona je sitan dio problema.
Plenković ga hvalio: “Ima zavidnu akademsku karijeru”
Prije nego što pređemo na meritum, malo o društvenom i političkom kontekstu: Andrej Plenković, predsjednik vlade i partije, polovicom veljače u Splitu novinarima je hvalio Mihanovića pa je, uz ostalo, rekao da je dotični “izvanredno rješenje za budućnost grada” iz nekoliko razloga: prema premijerovim riječima, on se “dokazao u privatnom sektoru”, uz to je “poznat u Splitu”, ali i, kako je Plenković posebno naglasio, “ima zavidnu akademsku karijeru”.
Mihanovićeva “zavidna akademska karijera” počiva na doktorskom radu obranjenom pred povjerenstvom čiji je predsjednik bio Joško Dvornik, redoviti profesor na splitskom Pomorskom fakultetu, a članovi Željko Turkalj, redoviti profesor na osječkom Ekonomskom fakultetu, te njegov umirovljeni kolega Mane Medić. Mentorica je bila Ivana Barković Bojanić, također redovita profesorica Ekonomskog fakulteta u Osijeku. Mihanović se inače uglavnom školovao u Splitu gdje je 1998. godine diplomirao na Pomorskom fakultetu, a 2005. godine magistrirao na Ekonomskom fakultetu. Nakon toga, želja za doktorskim statusom i neizmjerna glad za znanjem odveli su ga čak u Osijek.
Program PlagScan našao 18.3 posto plagijata
I još nekoliko bitnih napomena.
Program PlagScan, kreiran za otkrivanje plagijata u ovakvim radovima, detektirao je u Mihanovićevu doktoratu 18.3 posto ukradenog teksta, no Index je utvrdio da je Mihanović preuzeo više. PlagScan, naime, pronalazi samo ono što autor prepiše iz izvora dostupnih na internetu na jeziku na kojem je napisan rad. Kako je Mihanovićev doktorat na hrvatskom, u onih 18 posto nije, na primjer, ušlo prepisivanje čitavih pasusa iz članka “Analyzing Maritime Economy in the Mediterranean: A Focus on the Campania Region”, autora Francesca Parole, Marcella Risitana, Ilaria Tutorea i Marca Ferrettia, objavljenog 2014. godine u recenziranom akademskom časopisu Rivista Italiana di Economia Demografia e Statistica Talijanskog društva za ekonomiju, demografiju i statistiku. Mihanović članak navodi na kraju jednog pasusa i u popisu literature, ali najveći dio njegovih rečenica koje prepisuje uopće ne označava kao citat.
Odnosno, predstavlja ih kao svoje.
Fakultet detaljno propisao kako se citira
U tome, ali u više desetaka slučajeva, koliko smo ih otkrili što uz pomoć PlagScana, što samostalno, Mihanović izravno krši Upute za pisanje seminarskih, završnih, diplomskih radova i doktorske disertacije koje je osječki Ekonomski fakultet donio 2014. godine, četiri godine prije njegova doktorata. U tim Uputama, čiji su autori profesori Antun Šundalić, Josip Mesarić i Marijana Zekić Sušac, jasno je opisano kako se pravilno citira.
“Za pisanje studentskih radova na Ekonomskom fakultetu u Osijeku preporučujemo američki (harvardski) stil o kojemu više informacija donosimo u nastavku. Američki, tzv. harvardski stil pisanja je onaj prema kojemu se citat, parafraza ili interpretacija označava u tekstu tako da se na kraju rečenice u zagradi navede prezime autora djela, godina izdanja i po mogućnosti stranica(e) s koje se citira, parafrazira ili interpretira tekst, npr. (Milas, 2009:563)”, stoji u Uputama.
Manjak tolerancije prema prepisivačima
Precizira se i da se ovih pravila treba pridržavati ne samo kod citiranja, nego i pri parafraziranju i interpretiranju tuđih rečenica. Upute propisuju kako je “citiranje doslovno preuzimanje teksta (ili izgovorenih riječi) iz drugih izvora, dakle prenošenje od riječi do riječi dijela tuđeg rada”, parafraziranje autorovo prepričavanje “većih dionica tuđeg teksta, čak cijelih članaka ili knjige”. U Uputama stoji: “Osim što je obvezan navesti izvor djela koji parafrazira, autor je obvezan voditi računa da parafraziranjem vjerno prikaže izvorno djelo.”
Konačno, dopušteno je interpretirati nečiji tekst. Interpretiranje je opisano kao “prikazivanje autorova razumijevanja tuđeg pisanog djela, predstavljene ideje ili održanog govora. Iako kod interpretacije autor dodaje vlastite ideje, vlastito razumijevanje značaja tuđeg djela, ipak je obvezan pozvati se na izvor”, objašnjavaju Upute osječkog fakulteta na kojem je Mihanović obranio doktorat, a potom i detaljno opisuju pravilan način navođenja korištene literature na kraju doktorskog rada. Da je autorima bilo jako važno ukazati na izostanak tolerancije prema prepisivačima, svjedoči i to što u Uputama na još jednom mjestu navode kako su studenti dužni “pozvati se na izvor u samom tekstu na način da se iza rečenice ili odjeljka koji je preuzet od drugog autora prema određenom stilu navede izvor”. Ponovno opisuju harvardski stil citiranja i navode da je i na kraju rada, u popisu literature, potrebno navesti puni izvor.
“Preuzimanje teksta bez navođenja izvora je plagiranje”
“U suprotnom, ako se preuzima tekst drugog autora bez navođenja izvora, riječ je o plagiranju. Plagiranje označava preuzimanje tuđih ideja, mišljenja, stavova, rezultata i sl. bez navođenja originalnog izvora, čime se tuđi rad prikazuje kao vlastito djelo. Plagiranje je strogo zabranjeno te prema Pravilniku o stegovnoj odgovornosti studenata Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, članak 7, stavak 5, predstavlja tešku povredu studentskih obveza i neispunjavanje obveza za što su predviđene sankcije kao što su zabrana polaganja ispita, privremeno isključenje sa studija ili isključenje sa studija.”
Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju u članku 37. veli da se znanstveno zvanje može oduzeti “ako se utvrdi da znanstveni radovi na temelju kojih je znanstvenik izabran u znanstveno zvanje predstavljaju plagijat ili da su istraživanja na kojima se temelje krivotvorena”. Postupak oduzimanja zvanja može pokrenuti znanstvena organizacija, matični odbor, područno vijeće, Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj ili Odbor za etiku.
O čemu Mihanović piše?
Idemo na plagijate u Mihanovićevu doktoratu.
U uvodu piše da mu se rad sastoji od teorijskog i empirijskog dijela. “Teorijski dio disertacije u središte pozornosti stavlja teorijsku raspravu o pomorstvu kao gospodarstvenoj djelatnosti i pomorskom gospodarstvu koje u novije doba sve više privlači pozornost znanstvenika i donositelja javno-političkih odluka s obzirom na višestruke utjecaje koje pomorstvo ima na gospodarski i društveni razvoj”, najavljuje aktualni HDZ-ov kandidat za splitskog gradonačelnika te veli kako se u empirijskom dijelu bavi “znanstvenim verificiranjem postavljenih hipoteza na temelju provedenog istraživanja. Kao metoda prikupljanja korišten je strukturirani upitnik kojim su se prikupljala stajališta koncesionara, a koji obavljaju gospodarsku aktivnost na lučkom području grada Split”, piše Mihanović.
Kako teorijski dio “u središte pozornosti stavlja teorijsku raspravu o pomorstvu”?
Prepisao stare podatke, nije mijenjao brojke
Čestim prepisivanjem tuđih misli. Da bi čitatelj shvatio kakav je Mihanović prepisivač, počet ćemo od stranice 38 gdje piše: “Zbog činjenice da se u posljednjih dvadeset godina broj teških cestovnih vozila na europskim cestovnim koridorima povećao za 50 %, pojavila se potreba za pronalaženjem alternativnih načina prijevoza roba u Europi. Budući da je takvo povećanje cestovnog prometa dovelo do smanjenja protočnosti europskih cestovnih koridora, Europska komisija razvila je projekt Short Sea Shipping. Osnovni cilj jest pronalaženje načina za premještanje tereta s cestovnih koridora na alternativne putove, ponajprije more, željeznicu i unutarnje vodene putove”, veli Mihanović.
Pogledajmo sada što je o istoj temi pisao magistar Juraj Bukša u stručnom članku objavljenom u Pomorskom zborniku 2006. godine, 12 godina prije Mihanovića: “Potreba za pronalaženjem alternativnih načina prijevoza roba u Europi proistekla je iz činjenice da se u posljednjih 20 godina za 50 % povećao broj teških cestovnih vozila na europskim cestovnim koridorima. Budući da je takvo povećanje cestovnog prometa dovelo do smanjenja protočnosti europskih cestovnih koridora, Europska komisija razvila je projekt Short Sea Shipping. Osnovni cilj jest pronalaženje načina za premještanje tereta s cestovnih koridora na alternativne putove, u prvom redu more, željeznicu i unutarnje vodene putove”, stoji u sažetku, na samom početku Bukšina članka koji Mihanović uopće ne spominje. Ni u tekstu, ni u popisu literature.
Prešutio izvor
K tome prepisano ne označava navodnicima, niti iz jednog detalja čitatelj ne može zaključiti da ove rečenice nisu Mihanovićeve. Čak prepisuje Bukšinu informaciju o pedesetpostotnom porastu broja teških cestovnih vozila na europskim cestama “u posljednjih 20 godina”, iako je Bukšin članak napisan 12 godina prije Mihanovićeva doktorata. Da je Plenkovićev favorit barem napisao “posljednjih 30 godina”, učinilo bi se da prepisuje s razumijevanjem. Ali nije.
Ok, dogodilo se jednom, reći će skeptici. Jednom? Ma kakvi.
Neznatno promijenio rečenicu o prometnim uslugama i prešutio izvor
Vraćamo se na prvu stranicu doktorata. Mihanović piše: “Prometne i transportne usluge kao jedan od ključnih čimbenika uslužnoga sektora, svojim značajem nadilaze okvire pripadajućih sektora, stoga su gotovo jednako nezamjenjive kako zbog zadovoljenja potreba stanovništva, tako i zbog zadovoljenja potreba poduzetnika i poduzeća iz drugih gospodarskih sektora.”
Rečenica nije označena kao citat, na njezinu kraju ne navodi se izvor. Izgleda kao Mihanovićeva.
Evo što su o istoj temi pisali Ratko Zelenika i Drago Pupovac i to 2000. godine, 18 godina prije Mihanovića, u časopisu Ekonomski pregled: “Transportne usluge, kao jedne od ključnih usluga uslužnoga sektora svojim značenjem prevazilaze okvire pripadajućeg im sektora, pa su gotovo jednako nezamjenjive, kako zbog zadovoljenja potreba stanovništva, tako i zbog zadovoljenja potreba poduzetnika i tvrtki iz drugih gospodarskih sektora”, stoji u znanstvenom članku koji, ponovimo, Mihanović ne spominje u doktoratu. Niti, ponovimo i to, označava da ga je preuzeo.
Prepisao i vijest sa stranice Europske komisije
Idemo na drugu stranicu. Mihanović navodi: “Ova je strategija prva makroregionalna strategija EU s velikim brojem država koje nisu članice EU – Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Srbija – a koje surađuju s državama članicama – Hrvatska, Grčka, Slovenija i Italija. Ova se strategija usredotočuje na mogućnosti pomorskog gospodarstva kroz četiri stupca: plavi rast, povezivanje regije, kvaliteta okoliša i održivi turizam. Povezanost, zaštita okoliša i održivi turizam – sektori su koji bi trebali imati vodeću ulogu u otvaranju radnih mjesta i jačanju gospodarskog rasta u regiji (Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, 2017).”
Na stranici Europske komisije nalazimo priopćenje od 18. lipnja 2014. godine. U njemu stoji: “To je prva makroregionalna strategija EU-a s toliko velikim udjelom država izvan EU-a (Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Srbija), a koje surađuju s državama članicama (Hrvatska, Grčka, Italija i Slovenija). Naglasak je strategije uglavnom na mogućnostima pomorskog gospodarstva (plavi rast, prometna povezanost kopna i mora, energetska povezanost, zaštita okoliša i održivi turizam), a riječ je o sektorima koji će sigurno igrati ključnu ulogu u otvaranju radnih mjesta i jačanju gospodarskog rasta u regiji.”
Mihanović je promijenio nekoliko nebitnih riječi, zagrade zamijenio crticama, dodao sintagmu “četiri stupca” i riječi iz priopćenja Europske komisije sastavljenog 2014. godine pripisao hrvatskom Ministarstvu znanosti i obrazovanja.
Što je za Mihanovića prijevoz i odakle je prepisao?
Na trećoj stranici Mihanović definira: “Prijevoz je specijalizirana djelatnost koja s pomoću prometne suprastrukture i prometne infrastrukture omogućuje proizvodnju prometne usluge. Prevozeći robu (teret, materijalna dobra), ljude i energiju s jednog mjesta na drugo, prijevoz organizirano svladava prostorne i vremenske udaljenosti”, piše gradonačelnički kandidat, bez oznake citata.
Evo što su o istome napisali profesori Ratko Zelenika i Zdravko Zekić u članku “Mega i ‘niša’ prijevoznici multimodalnog transporta u kaleidoskopu kompatibilnosti i komplementarnosti” objavljenom u časopisu “Naše more” još 1997. godine, ravno 21 godinu prije Mihanovića: “Transport je specijalizirana djelatnost koja pomoću prometne suprastrukture i prometne infrastrukture omogućuje proizvodnju prometne usluge. Prevozeći robu (teret, materijalna dobra, stvari, tvari) ljude i energiju s jednog mjesta na drugo, transport organizirano svladava prostorne i vremenske udaljenosti.”
I u ovom slučaju Mihanović ne samo što ne označava citirano, nego ni ne spominje izvor. U redu, mijenja “prijevoz” u “transport”.
Prepisivanje “Ekonomike pomorstva”
“Ekonomiku pomorstva” Frane Mitrovića Mihanović spominje na nekoliko mjesta, no ne i na četvrtoj stranici gdje iz nje prepisuje sljedeće: “Prijevozni posao temelji se na ekonomskom učinku. Taj učinak ovisi o odnosu troškova koji nastaju tijekom putovanja i transporta, tj. prihoda koji se ostvaruju na tom putovanju i transportu. Prihod je naknada koju brodar dobije od izvršenja prijevozne usluge, a troškovi nastaju iz rashoda kojemu je brod izložen u lukama i za vrijeme putovanja. Prema tome postoje dva interesa na pomorskom tržištu: (i) interes brodara jest ostvariti što veći prihod od izvršenog prijevoza i/ili transporta; (ii) interes vlasnika jest da preveze putnike ili robu uz što manji trošak.”
Evo što je Mitrović napisao 11 godina prije Mihanovića: “Prijevozni se posao temelji na ekonomskom efektu koji se očekuje od plovidbe. Taj efekt zavisi od odnosa troškova koji nastaju za vrijeme trajanja nekog putovanja, i prihoda koji se ostvare na tom putovanju. Prihod je naknada koju brodar dobiva za izvršenje prijevozne usluge, a troškovi broda proizlaze iz rashoda kojima je brod izložen u lukama i za vrijeme plovidbe. Postoje dva, u biti suprotna interesa: interes brodara da ostvari što veći prihod od izvršenog prijevoza i interes vlasnika tereta da se teret preveze uz što nižu cijenu.”
Ovdje aktualni HDZ-ov gradonačelnički kandidat u Splitu pokazuje stanovitu invenciju i volju za interveniranjem u tekst tako što mijenja nekoliko nebitnih riječi. Uostalom, vidite i sami.
Mislite, sve ovo je slučajnost?
Ok, idemo dalje.
Neobične podudarnosti
Mihanović, stranica 10, na početku poglavlja “Hipoteze istraživanja” navodi kao svoju misao sljedeće: “Republika Hrvatska ima izuzetno povoljan geoprometni položaj s obzirom na to da je srednjoeuropska i sredozemna zemlja.”
A 2013. godine u časopisu “Naše more” Tanja Poletan Jugović i Renata Sušanj u članku pod naslovom “Morske autoceste u funkciji optimizacije strukture robnih tokova” primjećuju: “Republika Hrvatska ima izuzetno povoljan geoprometni položaj kao srednjoeuropska, podunavska i jadranska zemlja.”
Dobro, reći će netko, to je općenita tvrdnja. Hajde, neka bude slučajnost. Nastavljamo:
Mihanović na stranici 16. navodi jednu od ambicija svoga rada: “S obzirom da je pomorstvo kompleksan pojam i uz sebe veže mnoge aktivnosti koje se vežu uz more ili teret, za početak je važno odrediti osnovne pojmove koje čine okosnicu promišljanja pomorstva u funkciji gospodarskog razvoja, a riječ je o sljedećim: pomorstvo, pomorski sustav, pomorsko gospodarstvo, pomorski promet, tehnologija pomorskog prometa, morsko brodarstvo, luka, brodogradnja, pomorsko otpremništvo, pomorska agencija, nautički turizam i pomorska politika.”
Na web stranici Hrvatska znanstvena bibliografija kao ključne riječi knjige Pomorski sustav i pomorska politika iz 2003. godine, autora Čedomira Dundovića, navode se: “pomorstvo; pomorski sustav; pomorsko gospodarstvo; pomorski promet; tehnologija pomorskog prometa; morsko brodarstvo; luka; brodogradnja; pomorsko otpremništvo; pomorska agencija; nautički turizam; pomorska politika.” Istim redoslijedom.
U redu, neka to i bude slučajno. Ovo u nastavku sigurno nije.
Prepisuje tuđe rečenice i njihovo pozivanje na izvore
Slijedi poduža definicija pomorstva preuzeta iz Hrvatske enciklopedije, ne baš pravilno, ali nećemo cjepidlačiti. Pri vrhu 19. stranice Mihanović pravilno citira deset redaka iz već spomenutog članka “Analyzing Maritime Economy in the Mediterranean: A Focus on the Campania Region”, da bi potom uzeo 15 redaka iz istog članka bez navođenja izvora. Ovo je posebno interesantno jer Mihanović uzima tuđe rečenice i njihovo pozivanje na izvore. Na primjer, u originalnom članku stoji: “In this context, the adoption of the maritime container and intermodal solutions became the dominant logics in the organization of flexible and geographically outstretched supply chains (Notteboom and Rodrigue, 2005; Frémont, 2009).”
Mihanović veli: “U tom kontekstu, prihvaćanje pomorskog kontejnera i intermodalnih rješenja postalo je dominantna logika u organizaciji fleksibilnih i zemljopisno proširenih lanaca opskrbe (Notteboom i Rodrigue, 2005, Frémont, 2009).”
Dakle, Mihanović u stvari ne citira autore navedene u zagradi, nego preuzima članak Francesca Parole i koautora koji se pozivaju na autore u zagradi. Prisvaja njihovo pozivanje na izvore. Čitatelj ima dojam da je Mihanović čitao Nottebooma i ostale, a u stvari prepisuje Parolu i koautore.
Kako Mihanović prepisuje s engleskog
Onda malo pauzira, neke izvore citira prema Uputama, pa se vraća otimanju rečenica iz očito omiljenog mu članka “Analyzing Maritime Economy in the Mediterranean: A Focus on the Campania Region.”
Ovdje ćemo vas opteretiti nešto dužim citatom iz Mihanovićeva rada te izvornikom na engleskom. Dakle, na 23. stranici disertacije Mihanović veli: “Pomorske luke su danas pod velikim utjecajem globalizacije i globalizacijskih trendova. Uvođenje velikih (mega) plovila i nedavni trend sve većeg pojavljivanja zajedničkih poslovnih pothvata brodovlasnika, dovode u pitanje održivost lučke industrije i postavljaju nove izazove menadžerima luke i donositeljima javnih politika. S operativnog gledišta luke se sada moraju baviti mnogo većim plovilima koja trebaju dublje gazove za brod, duže vezove i tehnološki naprednu opremu za rukovanje. Veća količina tereta koju svaki brod utovaruje i istovaruje, donosi nove izazove u organiziranju i upravljanju procesom utovara i istovara, kao i u očuvanju kvalitete operativnih performansi (npr. vrijeme čekanja prije vezivanja, pomaci po satu, pouzdanost plovidbe broda). Pomorski operativni izazovi također snažno utječu na transport u zaleđu (Notteboom i Rodrigue, 2010). Veća količina utovara i istovara plovila, neizbježno zahtijeva korištenje određenog načina kopnenog prijevoza koji je sposoban suočiti se s ogromnom količinom tereta koji je prevezen morem, što nadalje znači imati prikladan željeznički prijevoz u smislu učestalosti i veličine priključaka i sl.” Sve izgleda kao njegova misao.
Idemo vidjeti što su četiri godine prije Mihanovića o istome pisali Parola, Risitano, Tutore i Ferretti: “The introduction of megavessels and the recent momentum in shipowners collaborative ventures questioned the sustainability of the port industry and posited new challenges to port managers and policy makers. From an operational viewpoint ports have now to deal with much bigger vessels needing more profound draughts, longer berths and technologically advanced handling equipment. The larger amount of cargo loaded and unloaded by each ship (i.e. “call size”), indeed, brings new challenges in organizing and managing the handling process as well as in safeguarding the quality of operational performance (e.g., queuing time before berthing, moves per hour, reliability of vessel turnaround time, etc.). Maritime operational challenges also strongly affect hinterland transportation (Notteboom and Rodrigue, 2010). The bigger call size of vessels inevitably requires the utilization of inland transport modes capable of facing the enormous amount of cargo generated by sea, i.e. suitable rail and barge services, in terms of frequency and size of connections”, stoji u Mihanoviću očito vrlo inspirativnom članku iz 2014. godine.
Mihanović u dva naredna pasusa i dalje velikodušno citira isti članak, a mi ćemo tek prenijeti kako završava poglavlje: “U stvari, lučke vlasti su prisiljene pronaći rješenja ekspanziju i restrukturiranje luka kako bi kako bi očuvali svoje odnose s najistaknutijim dionicima (Dooms et al., 2013).” Da, ovo je doslovan citat s ponavljanjima i greškama, očito nikome nije smetalo, niti je ikoga bila briga.
U članku Francesca Parole i ostalih piše: “Port Authorities, in fact, are forced to find conciliating solutions in port expansion and restructuring, in order to preserve their relationships with the most salient stakeholder groups (Dooms et al., 2013).”
Lažno se poziva na izvore
Čitatelj Mihanovićeva rada opet stječe dojam da autor citira neki izvor, u ovom slučaju “Doomsa et al.”, premda on cijelo vrijeme prepisuje članak Parole i koautora, skupa s njihovim referiranjem na izvore. Zatim ispisuje nekoliko pasusa preuzetih od drugih autora, da bi od druge trećine 24. stranice do kraja 25. stranice prepisao čitave ulomke iz članka “Analyzing Maritime Economy in the Mediterranean: A Focus on the Campania Region” Franesca Parole i koautora. Dakako, protivno Uputama, bez naznake da citira.
Taj dio Mihanović počinje ovako: “O pojmu konkurentnosti se često raspravlja u literaturi vezanu uz ekonomiku luke (Notteboom i Winkelmans, 2001; Tongzon i Heng, 2005) kao komparativni koncept koji se bavi sposobnošću pružanja vrijednosti (roba, usluga, hibridnih ponuda), na određenom tržištu u boljim uvjetima od konkurenata (Porter, 1980; Grant, 1991).”
Parola i ostali četiri godine ranije tvrde: “The notion of competitiveness has often been debated in port economics literature (Notteboom and Winkelmans, 2001; Tongzon and Heng, 2005), as a comparative concept that deals with the capacity to provide value proposition (goods, services, hybrid offers, etc.) in a specific market at better conditions than competitors (Porter, 1980; Grant, 1991).”
Opet isto.
U Mihanovićevoj doktorskoj disertaciji je i potpuno nesuvisla rečenica
O Mihanovićevoj nemarnosti neka svjedoči rečenica kojom zaključuje ovaj dio teksta, a prevedena je tako da je vjerojatno čak i ljudi koji govore hrvatski, a uopće ne razumiju engleski lakše mogu shvatiti na engleskom. Već smo je naveli na početku, ali neodoljiva je. Mihanović (str. 25): “Teorijska paradigma rasta trajnog propusnosti izazvala je operativna, društvena i ekološka zabrinutost, s obzirom na rizik od prekomjernog kapaciteta i disekonomija razmjera.” Shvaćaju je vjerojatno jedino Mihanović, stručno povjerenstvo predvođeno Joškom Dvornikom i mentorica Ivana Barković Bojanić.
Evo kako izgleda u originalu kod Parole i koautora: “The theoretical paradigm of the perpetual throughput growth is therefore challenged by operational, social and environmental concerns, given the risk of overcapacity and diseconomies of scale.”
Cijeli ovaj dio, više od stranice, Mihanović je ispisao bez navođenja pravog izvora.
I još malo Mihanovićevih plagijata
Vraćamo se prepisivanju domaćih autora.
Mihanović, stranica 28: “Tehnologija pomorskog prometa (eng. Maritime transport technology), predstavlja skup elemenata tehničke, tehnološke, organizacijske, ekološke, ekonomske i pravne prirode u funkciji prijevoza tereta i putnika.” Opet nema oznake citata, ni pozivanja na izvor, izgleda kao njegova misao.
No je li?
Dražen Damić, članak Pomorski promet i održivi razvoj u prometnoj politici objavljen 2009. godine u časopisu “Naše more”: “Sustav pomorskoga gospodarstva je skup elemenata tehničke, tehnološke, organizacijske, ekonomske, ekološke i pravne prirode kojemu je svrha obavljanje gospodarstvenih djelatnosti na moru i u s vezi s morem.”
Mihanović Damića ne spominje ni u popisu literature.
Na 28. stranici Mihanović piše i ovo: “Sve gospodarstvene djelatnosti povezane s morem obuhvaćene su pojmom pomorsko gospodarstvo. Pomorsko gospodarstvo predstavlja onaj skup gospodarskih djelatnosti koje koriste i iskorištavaju more ili su izravno povezani s takvim djelatnostima. Za pomorsko gospodarstvo bismo mogli reći kako je riječ o ekonomici pomorstva s obzirom na to da rezultati aktivnosti pomorskoga gospodarstva u budućnosti mogu biti proizvod koji je materijalne prirode i/ili usluga. Djelatnosti koje se vežu uz pomorstvo mogu se svrstati u proizvodne djelatnosti te prometne, odnosno uslužbe djelatnosti.” Treba li više napominjati, nema oznake citata, ni spomena izvora.
Frane Mitrović, Ekonomika pomorstva (2007.), piše: “Sve gospodarstvene djelatnosti u svezi s morem obuhvaćene su pojmom pomorsko gospodarstvo. Pomorsko gospodarstvo obuhvaća skup gospodarskih djelatnosti koje iskorištavaju more ili su u izravnoj vezi s tim djelatnostima. Izrazu pomorsko gospodarstvo možemo slobodno nazivati i ekonomikom pomorstva. Budući da rezultat aktivnosti pomorskog gospodarstva može biti proizvod materijalne prirode ili usluga, sve djelatnosti pomorstva mogu se svrstati u samo dvije skupine: proizvodne, prometne, odnosno uslužne.”
Beskonačan niz prepisanoga
Možda je zamorno, ali idemo nanizati još nekoliko rečenica koje Mihanović navodi kao svoje i usporediti ih s originalima napisanim bitno prije njegova doktorata.
Vice Mihanović (str. 28): “Tehnologija pomorskog prometa (eng. Maritime transport technology) predstavlja skup elemenata tehničke, tehnološke, organizacijske, ekološke, ekonomsk i pravne prirode u funkciji prijevoza tereta i putnika.”
Edna Mrnjavac, udžbenik Pomorski sustav (1995): “Sustav pomorskog prometa je skup elemenata tehničke, tehnološke, organizacijske, ekonomske i pravne naravi radi prijevoza tereta i ljudi morem.”
Vice Mihanović (str. 28): “U širem smislu za brodarstvo (eng. Shipping trade), može se reći kako se sastoji od: – gospodarstvene – obuhvaća skup privrednih/gospodarskih djelatnosti koje iskorištavaju more ili morsko brodarstvo ili koje su izravno povezane s tim djelatnostima i – negospodarstvene djelatnosti – obrazovne, znanstvenoistraživačke, znanstvene, kulturološke i sportske djelatnosti, djelatnosti reguliranja i sigurnosti plovidbe te djelatnosti ratne mornarice, obalne straže i druge djelatnosti koje su izravno ili neizravno povezane s morem.”
Frane Mitrović, Ekonomika pomorstva (2007.): “Pojmom pomorstva obuhvaćene su brojne djelatnosti, koje se mogu razvrstati u dvije skupine: gospodarstvene i negospodarstvene. Sve gospodarstvene djelatnosti u svezi s morem obuhvaćene su pojmom pomorsko gospodarstvo… U skupinu negospodarstvenih djelatnosti svrstavaju se: obrazovne, znanstveno istraživačke, kulturološke i športske djelatnosti, djelatnosti reguliranja i sigurnosti plovidbe, te djelatnosti ratne mornarice, obalne straže i druge djelatnosti koje su u izravnoj ili neizravnoj vezi s morem.”
Definiciju brodogradnje prepisao s Wikipedije
Vice Mihanović (str. 31): “Brodogradnja (eng. Shippbuilding) industrija je koja proizvodi jedan od najkompleksnijih proizvoda – brod. Radi se o kombinaciji znanosti – jer osigurava brodu tražena svojstva kao što su brzina, čvrstoća, nepotopivost, stabilitet, upravljivost i slično kako bi se mogao oduprijeti često teškim uvjetima pri plovidbi i umjetnosti.”
Wikipedia, u članku zadnji put promijenjenom 26. veljače 2015. godine i u nešto bolje strukturiranoj rečenici: “Brodogradnja je industrija koja proizvodi jedan od najkompleksnijih proizvoda – brod. Ona je kombinacija znanosti i umjetnosti. Nauka osigurava brodu tražena svojstva kao što su: brzina, čvrstoća, nepotopivost, stabilitet, upravljivost i slično, kako bi se mogao oduprijeti često teškim uslovima pri plovidbi. Umjetnost, jer brod mora biti estetski naočit i prepoznatljiv.”
Vice Mihanović (str. 32): “Najstarija povijest lukā dobrim dijelom predstavlja povijest civilizacije s obzirom na to da su luke oduvijek bile snažna središta ekonomske moći koje su, s jedne strane bila odraz stupnja razvoja društva, a s druge su se odražavala na razvoj proizvodnih snaga i odnosa društva određenog vremena.”
Alen Jugović, Blanka Kesić, Povijesni razvoj putničkih luka (2005): “Najstarija povijest luka dobrim je dijelom i povijest civilizacije jer su luke oduvijek bile snažna središta ekonomske moći koja su, s jedne strane, bila odraz stupnja razvoja društva, a s druge su se odražavala na razvoj proizvodnih snaga i odnosa društva određenog vremena.”
Prepisivao i iz tuđih doktorata
Vice Mihanović (str. 44): “Napredak i razvoj hrvatske trgovačke mornarice nalazi se pod utjecajem pomorske politike ekonomski integriranih zemalja. Na njih također utječu struktura vanjskotrgovinske razmjene te pomorska nacionalna politika. Također su važni uvjeti izgradnje brodova u pristupačnim brodogradilištima.”
Slične misli nalazimo i u starijim doktoratima. Primjerice, onome autora Ante Violića pod naslovom Institut pomorskog dobra – generator održivog razvoja komplementarnih djelatnosti (2016.): “Vanjski uvjeti koji će utjecati na razvoj Trgovačke mornarice Republike Hrvatske su: – Pomorska politika ekonomski integriranih zemalja. – Opseg i struktura svjetske vanjskotrgovinske razmjene, a naročito zemalja koje tradicionalno gravitiraju hrvatskom lučkom sustavu, kao što je npr. Mađarska i dijelom Austrija. – Pomorska nacionalna politika, kojom valja konzistentno definirati uvjete angažiranja nacionalnih i inozemnih brodara u prijevozu hrvatske prekomorske vanjske trgovine, što bi uravnotežilo plaćanje vozarina inozemnim brodarima. Pravna osnova za takav pristup je u Kodeksu o ponašanju linijskih konferencija i u načelima se zahtijeva poštivanje načela reciprociteta. U oba bi slučaja hrvatsko morsko brodarstvo ostvarilo ekonomsku korist, a hrvatska bi vanjska trgovina bila primorana tražiti usluge hrvatskih brodara preko hrvatskih luka. – Uvjeti izgradnje brodova u nacionalnim i/ili inozemnim brodogradilištima.”
Vice Mihanović (str. 44): “Temeljne jedinice pomorskog sustava, glavni nositelji prometnih tokova i napretka brojnih gospodarskih djelatnosti jesu morske luke. Razvoj morskih lukā na svjetskoj razini obilježen je koncentriranjem pomorskog prometa na manji broj većih lukā, koncentracijom različitih ekonomskih funkcija u istoj luci, građenjem suvremenih prometnih veza sa zaleđem te potrebom da moderne luke budu autonomne u upravljanju.”
Čedomir Dundović, Dušan Rudić (2005.): “Morske su luke ključni podsustav pomorskog i prometnog sustava, akcelerator prometnih tokova i razvitka brojnih gospodarskih djelatnosti u zemlji… Suvremene luke imaju nekoliko bitnih obilježja koja se pojavljuju kao opća tendencija u razvitku gotovo svih svjetskih luka, a to su: koncentracija prometa na manji broj većih luka, koncentracija različitih tehnoloških i ekonomskih funkcija u luci, težnja za većom dodatnom vrijednošću (oplemenjivanjem i doradom roba), osuvremenjivanje prometnih veza sa zaleđem i veća autonomnost u upravljanju lukom.”
Pozivao se i na pogrešan izvor
Svim ovim citatima i parafrazama zajedničko je da Mihanović ulomke iz tuđih tekstova koristi suprotno Uputama Ekonomskog fakulteta u Osijeku. Ima tu i drugih propusta. Primjerice, na stranici 47 kod nabrajanja terminala u Luci Split poziva se na Pavličevića iz 2017. godine. Pavličeviću je ime Nikola, napisao je 2016. godine završni rad Analiza stanja kontejnerskog prometa u Republici Hrvatskoj na Sveučilištu Sjever, u njemu na 24. stranici zaista nabraja terminale u Luci Split, ali se, pritom, poziva na web stranicu Luke Split kao na izvor.
Ni tu nije kraj Mihanovićevim prepisivačkim kreacijama. Na primjer, na stranici 55 i 56 pravilno citira Vladimira Čavraka iz djela “Ekonomika prometa i promet, temeljni pojmovi”. Potom bilježi: “Iz svega navedenoga, jasno proizlazi kako su promet i društveno-gospodarski razvoj povezani, odnosno postoji čvrsta međuovisnost potražnje za prijevozom s jedne strane i društveno-gospodarskog razvoja s druge strane.”
Ovaj je dio nakon citata. Izgleda kao da Mihanović zaključuje iz Čavrakovih riječi. No, Čavrak je zapisao: “Iz toga se i izvlači temeljni zaključak o čvrstoj međuzavisnosti potražnje za prijevozom i društveno-gospodarskog razvitka. S porastom broja stanovnika, zaposlenosti, dohotka i proizvodnje, raste i prijevozna potražnja i obrnuto.” Mihanović je samo malo prepričao, malo preoblikovao. I to zatajio.
Ispisivao fraze o zaštiti pomorskog dobra
Preskočit ćemo štošta. I niz općepoznatih definicija tržišta i rečenicu u kojoj, ničim izazvan, na 65. stranici kao izvor navodi “Ministry of Tourism.”
Preskočit ćemo i definicije slobodnog brodarstva i klasifikaciju brodova koji se u njemu koriste – pasuse koje smo pročitali kod Mihanovića našli smo, identične, u starijim diplomskim radovima samo što njihovi autori, za razliku od našeg junaka s besprijekornom akademskom karijerom, navode kako se pozivaju na “Ekonomiku morskog brodarstva” B. Glavana iz 1992. godine. Preskočit ćemo i nizanja drugih definicija iz enciklopedija, ponešto pravilnoga citiranja, ali i mnoge fraze poput: “Različitim oblicima poticaja država potpomaže razvoj brodarstva, brodogradnje i ribarstva. Pomorstvu se u okviru hrvatske gospodarske politike daje prioritet. Posebnu brigu Hrvatska posvećuje očuvanju i zaštiti pomorskog dobra kao dobra u općoj uporabi.”
I već smo na stranici 75. stranici Mihanovićeva doktorata. U poglavlju pod naslovom Uloga pomorstva u povećanju konkurentnosti naš doktor Vice piše: “Održivi rast i konkurentnost pomorskoga gospodarstva kao strateški cilj postiže se uspješnim postizanjem posebnih ciljeva u segmentima osnovnih sastavnica pomorskoga gospodarstva. Te sastavnice čine: (i) brodarstvo i druge usluge u pomorskom prijevozu, (ii) lučka infrastruktura i lučke usluge, (iii) ljudski resursi (pomorci). Prioritet se treba dati razvoju brodarstva i pružanja usluga u pomorskom prijevozu i to posebice u domeni jačanja konkurentnosi hrvatskih brodara na međunarodnim tržištima pomorskog prijevoza, ali i u kategoriji domaćeg i međunarodnoga linijskog prometa. Na taj se način može povećati udio pomorskog prometa kao energetski učinkovitijeg i ekološki održivog oblika prometa u odnosu na druge (primjerice cestovni ili željeznički).”
Mihanović je plagirao i Strategiju pomorskog razvitka
Na petoj stranici Strategije pomorskog razvika i integralne pomorske politike Republike Hrvatske za razdoblje od 2014. do 2020. godine nalazimo ovo: “Održivi rast i konkurentnost pomorskog gospodarstva kao strateški cilj postići će se uspješnim postizanjem posebnih ciljeva u segmentima osnovnih sastavnica pomorskog gospodarstva kojeg čine brodarstvo i druge usluge u pomorskom prijevozu, lučka infrastruktura i lučke usluge, te ljudski resursi – pomorci kao temeljni nositelji znanja i vještina iz područja pomorstva pri čemu valja naglasiti kako je u pogledu značaja u postizanju posebnih ciljeva nužno prioritetno pristupiti razvoju brodarstva i pridruženih usluga u pomorskom prijevozu kako u segmentu konkurentnosti hrvatskih brodara na međunarodnim tržištima pomorskog prijevoza, tako i u segmentu domaćeg i međunarodnog linijskog prometa čime se povećava udio pomorskog prometa kao energetski učinkovitijeg i ekološki održivog vida prometa u odnosu na druge vidove prometa.”
Mihanović, dakako, ne navodi da je riječ o citatu. Uostalom, da je htio citirati, riječi bi prenio doslovno, a ne bi neznatno mijenjao strukturu izvornoga teksta i na kraju dao požrtvovni znanstveni doprinos spominjanjem cestovnog ili željezničkog prometa.
Onda ubacuje neku tablicu, pa opet, uz neznatne modifikacije, još malo prepisuje Strategiju. Mihanović, str 76: “Hrvatski pomorci mogu se kategorizirati kao izvrstan izvozni proizvod Republike Hrvatske uzimajući u obzir činjenicu kako su registrirani u međunarodnom prometu te velika većina njih čini časnički kadar, časnike palube, upravitelji stroja i slično. Funkciji održivog rasta i konkurentnosti pomorstva ciljevi usmjereni prema povećanju dostupnosti i stručnosti hrvatskih pomoraca izravno su povezani s ciljevima razvoja i konkurentnosti brodarstva. Hrvatski sustav luka može u velikoj mjeri zadovoljiti potrebe međunarodnog pomorskog prometa. Nadalje, naglasak se treba staviti na razvoja lučkog sustava kojega treba usmjeravati na zadovljavanje potreba domaćeg pomorskog prijevoza. Uz to mora se voditi računa i o kategoriji rekreacijsko-pomorskog prometa u funkciji razvoja nautičkog turizma.” Navest ćemo po tko zna koji put – nema oznake citata, ne spominje izvor, sve greške su izvorno Mihanovićeve.
Neznatno mijenjao tuđi tekst i prikazao ga kao svoj
Strategija pomorskog razvika i integralne pomorske politike Republike Hrvatske za razdoblje od 2014. do 2020. godine, stranica 5: “Na međunarodnom tržištu radne snage u pomorstvu, hrvatski pomorci traženi su i visoko cijenjeni. U funkciji održivog rasta i konkurentnosti pomorstva ciljevi usmjereni ka povećanju dostupnosti i stručnosti hrvatskih pomoraca u izravnoj su vezi s ciljevima razvoja i konkurentnosti brodarstva. Hrvatski lučki sustav danas u bitnome zadovoljava potrebe međunarodnog pomorskog prometa, te se težište razvoja lučkog sustava treba usmjeriti ka zadovoljenju potreba domaćeg pomorskog prijevoza, te rekreacijskog segmenta pomorskog prometa u funkciji nautičkog turizma.”
I ovdje neznatne preinake tuđeg teksta prezentira kao svoj rad. I mnogo griješi. Navikli smo već.
Po istom obrascu interpretira još nekoliko pasusa iz strategije pa na stranici 77 poentira: “Nautika predstavlja rekreacijski dio pomorskog prometa. Ona je dobro razvijena te bilježi stalan i pozitivan trend rasta. Republiku Hrvatsku bi valjalo pozicionirati kao jedno od značajnijeg nautičkog odredišta u Europi, ali i na Sredozemlju što bi se značajnije moglo odraziti na sam razvoj pomorskog gospodarstva posebice kada je riječ o razvoju lučkog sustava namijenjenog nautici. U tu svrhu donesena je i Strategija razvoja nautičkog turizma za razdoblje 2009-2019 (Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture; Ministarstvo turizma, 2008).”
Strategija o istome piše: “Rekreacijski segment pomorskog prometa (nautika) dobro je razvijen, te bilježi kontinuirani ubrzani rast. Pozicioniranje Republike Hrvatske kao najznačajnijeg nautičkog odredišta u Europi i na Mediteranu u bitnome može utjecati na rast pomorskog gospodarstva posebice u području razvoja lučkog sustava namijenjenog tom segmentu prometa.”
Pokazao da zna kako treba citirati
Mihanović ovdje spominje Strategiju, ali ne kao izvor koji je prepisao, nego, kako vidimo, kao dokument čiji je cilj pozicioniranje Hrvatske kao značajnog nautičkog odredišta. Da zna kako treba citirati, dokazuje već u idućem pasusu gdje stoji: “Jačanje administrativne sposobnosti i jačanje pomorskih znanja i kulture temeljni su ciljevi koji uvelike čine uvjet za učinkovito postizanje ciljeva rasta i konkurentnosti pomorskog gospodarstva (Strategija pomorskog razvitka i integralne pomorske politike Republike Hrvatske, 2014: 5).”
Naš je junak, ukratko, ispunio gotovo cijelu stranicu rečenicama prepisanim iz Strategije da bi, na koncu, samo jednu rečenicu iz nje citirao u skladu s fakultetskim Uputama. Ispisuje nekoliko stranica više-manje prepisanim dijelovima Strategije, negdje pravilno citirane, a negdje ne. Na primjer, na stranici 83 kaže: “Promet tereta u posljednjim godinama jasno pokazuje kako su specijalizirani terminali konkurentni lukama u okruženju, dok oni koji nemaju izraženu tržišnu orijentiranost određenom teretu, bilježe lagani pad prometa. Stoga će orijentacija države u budućnosti biti usmjerena upravo prema specijalizaciji luka kako bi se omogućio njihov daljnji razvoj.”
Strategija: “Promet tereta u posljednjim godinama jasno pokazuje da su specijalizirani terminali konkurentni lukama u okruženju, dok oni koji nemaju izraženu tržišnu orijentiranost određenom teretu, bilježe lagani pad prometa. Stoga će orijentacija države u budućnosti biti usmjerena upravo prema specijalizaciji luka kako bi se omogućio daljnji razvoj istih.”
Ovo pomalo podsjeća na enigmatski zadatak. Uočite razliku.
Empirijsko istraživanje u završnom dijelu rada
I tako u nizu stranica. Zatreba li još dokaza za očito, tu smo.
Do kraja rada Mihanović se bavi Ekonomskim profilom Splitsko-dalmatinske županije prema indikatorima pomorske razvijenosti, niže poznate demografske podatke o županiji, citira Prostorno-pomorsku studiju šireg područja grada Splita iz 2010. godine, navodi zakonom propisane nadležnosti Lučke uprave i tome slično.
U završnom dijelu tvrdi da je proveo “empirijsko istraživanje” među koncesionarima u splitskoj luci. U opisivanju metodologije istraživanja koristi iste ili slične formulacije kao još neke osobe čija je mentorica bila Ivana Barković Bojanić, ali recimo da u tome nema ničeg skandaloznog. Eto, dogodilo se, slično opisivanje istog ili sličnog načina rada.
Mihanović veli da je anketni upitnik za doktorat uputio u listopadu 2107. godine na adrese 80 koncesionara koji se u splitskom “lučkom području” bave “pomorskim i srodnim djelatnostima”, a ispunilo ga je njih 23, “odnosno 28 %”. Ovaj dio doktorata zauzima 50 stranica.
I završni dio rada započinje prepisanim
Završni dio disertacije u poglavlju Smjernice za unaprjeđenje pomorskog prometa i transporta u funkciji gospodarskog razvoja Mihanović, u skladu s postavljenim standardima, započinje prepisivanjem. Tako, pod naslovom Praćenje globalizacijskih trendova u pomorstvu i pomorskoj industriji, na stranici 155 opaža, s već poslovičnim greškama: “Glavnu značajku suvremenog svijeta čini globalizacija čiji je temelj prihvatljiv/jeftin i masovni prijevoz sirovina i robā diljem svijeta. Već smo naveli kako se oko 80 % svjetske trgovine po volumenu i 70 % po vrijednosti odvija se morem.”
Strategija: “Glavnu značajku suvremenog svijeta čini globalizacija čiji je temelj jeftin i masovni prijevoz sirovina i roba diljem svijeta. Oko 80% svjetske trgovine po volumenu i 70% po vrijednosti odvija se morem.”
Treba li, po tko zna koji put, ponoviti da ni ovo Mihanović ne označava kao citat?
Na koncu i zaključak na 161. stranici započinje plagiranjem.
“Dobro razvijeni prometni sustav jedan je od važnijih preduvjeta za uspješan i kvalitetan gospodarski razvoj, ali ujedno predstavlja i čimbenik koji je od značajne važnosti za približavanje i povezivanje među državama. Pomorstvo kao sastavni dio prometnog sustava od strateškog je značaja za primorske zemlje, stoga je iznimno važan ravnomjeran i kvalitetan razvoj pomorskog prometa i transporta kako bi se valorizirao povoljan geostrateški položaj pristupa moru”, razmatranje je koje Mihanović nudi kao svoje.
No, Anto Violić i Borna Debelić su u radu pod naslovom Uloga pomorske i prometne politike u funkciji održivog razvitka prometa i pomorstva 2013. godine zapisali: “Učinkovit prometni sustav zasigurno je jedan od temeljnih uvjeta za uspješan gospodarski razvoj svake suvremene države. Istovremeno prometni sustav predstavlja i čimbenik koji je od signifikantne važnosti za približavanje i povezivanje s drugim državama. Primorske zemlje s razvijenom pomorskom politikom u funkciji gospodarskog razvoja imaju posebne pogodnosti zbog različitosti djelatnosti unutar tog sustava i iznimno velikog multiplikativnog faktora pojedinih djelatnosti pomorskog gospodarstva.”
Slično, zar ne?
Nemoguće je sve Mihanovićeve plagijate pobrojiti u tekstu
Na nekoliko stranica do kraja disertacije bilježimo još malo prepisivanja. Neka smo i zaobišli, nije ih moguće pobrojiti u jednom novinarskom tekstu. Čini nam se i ovo sasvim dovoljnim predloškom za stjecanje slike o Mihanovićevoj “zavidnoj akademskoj karijeri”.
I o Plenkovićevoj ozbiljnosti.
I o kvaliteti doktorskih studija na kojima nisu uložili ni minimum napora da provjere ovo što je Index utvrdio.
Tijekom pripreme članka kontaktirali smo osječki Ekonomski fakultet. Pitali smo provjeravaju li ima li plagijata u disertacijama i, ako da, kako te koliki udio plagiranoga teksta toleriraju. Navodimo odgovor: “Nastavno na Vaš upit o plagiranju znanstvenih radova, obavještavamo Vas da je Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku pretplaćeno na sustav za provjeru izvornosti radova Turnitin. Ovaj sustav je namijenjen nastavnicima i mentorima kao alat za olakšavanje provjere izvornosti studentskih radova, te studentima kao alat za samoprovjeru vlastitih radova te nastavnicima za samoprovjeru svojih autorskih radova. To znači da ukoliko sustav ukaže na plagiranje rada, autor je prije javne objave rada obavezan ukloniti svaku podudarnost s bilo kojim drugim radom”, napisala nam je profesorica Loretana Farkaš, prorektorica za nastavu i studente.
Naša znatiželja nije bila iscrpljena. Zanimalo nas je otkad koriste Turnitin i zašto su odabrali baš njega, a ne, recimo, PlagScan. Prorektorica Farkaš odgovorila je kako je “u trenutku kada je sveučilište započelo s korištenjem antiplagijatorskog softvera Turnitin bio najrasprostranjeniji antiplagijatorski softver. Koristilo ga je više od 25.000 institucija i 30 milijuna studenata i nastavnika iz 150 država. Zbog stečenog pozitivnog iskustva rada s njim i nakon 2019. godine nastavili smo njegovo korištenje”, napisala nam je prorektorica Farkaš.
Fakultetu treba vremena za analizu Mihanovićeva plagijata
Zašto smo naveli mnogo dokaza Mihanovićeva plagiranja? Zato što smo očekivali da ćemo nakon što fakultetu i njemu otkrijemo čime smo se bavili od njih dobiti pokušaj relativizacije, a od njega porciju politikantstva.
Tako je i bilo.
Poslali smo im desetke primjera Mihanovićeva neregularnog citiranja i otimanja rezultata tuđega rada te im dali oko pet sati da se očituju. Oglasili su se prije roka.
Ekonomski fakultet u Osijeku: “Zaprimili smo Vaš upit i obzirom na kratkoću roka možemo Vam dostaviti samo sljedeći odgovor: na Ekonomskom fakultetu u Osijeku u postupku izrade studentskih radova (završni, diplomski, specijelistički i doktorski radovi) za provjeru izvornosti istih koristimo program Turnitin. Vezano uz Vaše upite o konkretnom radu, vjerujemo da su i mentorica i povjerenstvo svoj posao odradili sukladno pravilima i procedurama koje su propisane na našem Sveučilištu. Sve Vaše navode i upite proslijedili smo mentorici i povjerenstvu te ćemo ih provjeriti i u skladu s nalazima postupiti.”
Pitali smo i kad bi to moglo biti. Odgovorili su: “Po očitovanju mentorice i provjeri navoda iz Vašeg upita, ukoliko bude potrebno provesti ćemo odgovarajući postupak sukladno propisima.”
Mihanović je nakon nekoliko sati razmišljanja poslao ovo: “Poštovani, ja sam u kampanji i radim svoj posao, a očito je da ste i vi u kampanji i da radite svoj posao. Želim vam puno uspjeha. Srdačan pozdrav.”
Upitali smo ga je li to sve što ima reći o svome plagijatu.
Nije odgovorio.
Index, svakako, nema namjeru odustati dok se ne utvrdi kako je uopće bila moguća disertacija puna grešaka, nesuvislosti, plagijata.
