Za oslobađajuću presudu Tomi Horvatinčiću, sutkinji Maji Šupe ponuđeno 2 milijuna eura?

Posao je, kažu informatori, dogovoren posredstvom treće osobe u restoranu ‘Zlatna ribica’ na Brodarici, a navodno je posredovao jedan odvjetnik iz poznatog šibenskog odvjetničkog ureda.

Mnogi dani u novijoj povijesti hrvatske sudske praske ostat’ će upisani crnim slovima, ali najsramnije mjesto eklatantne nepravde zauzeo je petak 13. listopada 2017. kada je sutkinja kaznenog odjela šibenskog Općinskog suda Maja Šupe skandalozno oslobodila Tomislava Horvatinčića svake krivnje za smrt talijanskih supružnika Francesca i Marinelle Salpietro, piše 7dnevno.hr. Šokirana sudskim ishodom nacija se zacrvenjela od stida, a obrazi joj ne prestaju crvenjeti ni danas, dok su pigmente drčne šibenske sutkinje prekrila dva teška sloja pudera. Ni oko čega se u posljednjih 20-ak godina Hrvatska nije tako čvrsto ujedinila kao u zgražanju nad oslobađajućom presudom Tomi Horvatinčiću, koji je u ljeto 2011. svojim luksuznim gliserom u punoj brzini masakrirao jedrilicu nesretnih talijanskih supružnika, usmrtivši ih na mjestu. Ne jedan sudac ovih nam je dana otvoreno priznavao da se srami biti dijelom profesije u kojoj pravdu dijeli sutkinja Maja Šupe, a ugledni prometni stručnjak Željko Marušić rekao je da je presuda Horvatinčiću nacionalna sramota te da sutkinju Šupe treba zauvijek izbaciti iz pravosuđa.

Zgrožena javnost biti će još zgroženija kada dozna istinu

‘Koliko košta dozvola za ubijanje’, gospođo Šupe, bilo je gromoglasno pitanje svih pitanja tisuća i tisuća ogorčenih na društvenim mrežama. Danas im možemo odgovoriti: ‘Ej, narode, košta dva milijuna eura!’ Ali, nije lova samo za nju, treba osigurati proces do kraja, pokriti paket aranžmanom i drugostupanjski i Vrhovni sud, sve koji bi mogli utjecati na odluku o Horvatinčićevom trajnom oslobađaju. ‘Službe’ koje su radile tajni nadzor nad sutkinjom Šupe utvrdile su da je šibenska sutkinja primila dva milijuna eura mita da u ponovljenom sudskom postupku oslobodi Tomislava Horvatinčića. Operacija „Hoto mito“ dogovorena je posredstvom treće osobe sa sutkinjom Majom Šupe u restoranu ‘Zlatna ribica’ u uvali Brodarica, pet kilometara udaljenoj od Šibenika, a navodno je posredovao jedan od odvjetnika iz poznatog šibenskog odvjetničkog ureda, piše portal 7dnevno.hr. Obzirom da Maju Šupe ne prati bajna reputacija na sudu, da se iza nje iz ranijih vremena vuku repovi nekih njenih presuda, DORH je naložio policiji da napravi izvide oko suspektne sutkinje, tim više što je bila angažirana u ponovljenom suđenju Tomislavu Horvatinčiću, pripadniku bogate i nedodirljive hrvatske kaste koja je i inače sklona korumpirati sve ne bi li postigla svoje ciljeve. A cilj vremešnog i dugo godina bolesnoga kontroverznog zagrebačkog poduzetnika svakako je proživjeti jesen života na slobodi, a ima i sredstva kojima svoj cilj može pokušati ostvariti. Premda je duboko i poslovno i financijski posrnuo, ljudi bliski Horvatinčiću tvrde da on još uvijek ima na strani nekih 20-ak milijuna eura, pa ga neće previše „boljeti“ tih dva milijuna uloženih u starost izvan ćelije.

Petrina sve predvidio pa ga ‘osudilo’

Osim toga, sjetimo se da je veliku bitku sa sutkinjom Šupe svojedobno vodio načelnik Primoštena Stipe Petrina, koji je nju, šibenski sud i kompletno hrvatsko pravosuđe više puta proglašavao nekompetentnim i korumpiranim. Nakon što se na njegovom Facebooku pojavila tvrdnja da je Šupe nečasna i da će Tomislav Horvatinčić iz procesa izaći kao slobodan čovjek, ova ga je tužila. U roku od pet mjeseci Petrina je ekspresno osuđen zbog povrede osobnosti i kažnjen sa 50 tisuća kuna. Osim toga, mnogo je toga nelogično u cijelom sudskom predmetu, što svakako daje gomilu indicija da tu nešto nije kako bi trebalo biti. Na primjer kako to da je predmet nakon poništenja prvostupanjske presude ponovno vraćen istoj sutkinji? Naime, u zadnje vrijeme je uobičajeno da se u tako delikatnim slučajevima suđenja ne dodjeljuju istim sucima koji su donijeli prvostupanjske presude nego nekim drugima, pa tako sudac Ivan Turudić nije ponovno dobio Ivu Sanadera, a u nekim slučajevima, poput onog Mamićevog, suđenja se čak sele u druge sudove. Ili, kako to da je svjedočenje jedine svjedokinje, suputnice gTomislava Horvatinčića na plovilu u trenutku nesreće, Anice Đerđe Dilber, u ponovljenom procesu drukčije od onoga u prvom ? Kao i izjave vještaka koje je „struka“ popljuvala! A da sutkinja Šupe ni u jednom trenutku ne posumnja u njih i ne postavi pitanje njihove vjerodostojnosti jer ili su lagali pred njom u prvom postupku ili u drugom? Sve to, naravno, budi sumnje. Pa nije čudo da se onda u javnosti koja nema nikakvih iluzija o stanju u našem sudstvu, općenito smatra da je prva, osuđujuća, presuda bila opomena Horvatinčiću što bi mu se moglo dogoditi ako se ne pokaže velikodušnim, a ponovljeno suđenje samo farsa u kojoj je sve namješteno da se Horvatinčić oslobodi svake krivnje. No, ni tu nije kraj sumnjama. Naime, svatko zna da prvostupanjska presuda praktički uvijek završi kao nepravomoćna, jer se na nju uvijek žale ili tužitelj ili branitelji, pa ona uvijek ide na viši sud po drugostupanjsko rješenje. Stoga, budimo iskreni, presude na sudovima koji donose prvostupanjske presude nemaju neku veliku cijenu, a pogotovo, ni u snu, da bi netko za neku od njih iskeširao dva milijuna eura jer koliko bi onda još morao dati drugostupanjskoj instanci da mu potvrdi prvostupanjsku presudu, pa eventualno nekom na Vrhovnom sudu…

Gdje završava kriminalni krak u pravosuđu?

Zato se, ako je istina da je Horvatinčić dao za mito toliku svotu, radi o znatno većoj igri u kojoj sudjeluju i veći igrači od, eventualno, gospođe Šupe, točnije iz sudskih instanci iznad njenog suda, pa bi se onda radilo o lancu kriminala koji bi, moguće, vodio do samih vrhova našeg bolesnog pravosuđa u kojem bi ona bila tek jedna karika. I, tu dolazimo do druge velike zagonetke, a i potencijalnog novog kaznenog djela i velikog skandala: mogućeg probijanja istrage. Jer ako je cijeli slučaj „Šupe – Horvatinčić“ bio u fazi tajne istrage, to znači da je on prošao prethodne dvije preliminarne radnje – izvid i potvrdu osnovanosti sumnje koji prethode prije nego DORH određuje suca istrage, koji onda ima kompetencije da odobrava službama koje je angažirao na prikupljanju dokaza o počinjenju kaznenog djela postupke koji znače suspenziju nekih ustavom zagarantiranih prava građana poput raznih načina tajnog nadzora, snimanja. Pa ako je još istina, kao što se može čuti, da su „službe sve snimile“ to znači da je istraga, provaljena. Što nikada i nikako nije slučajno, jer se provalama u istrage one „miniraju“. Naime, puštanjem u javnost već samog podatka da je pokrenuta istraga o nečemu šalje se poruka svim potencijalnim počiniteljima kaznenog djela da se zna za njih i, naravno, oni odmah promptno reagiraju prestankom činjenja radnji, uklanjanjem dokaza i slično. Daljnji tok odvijanja događaja će nam potvrditi je li DORH, ako je sve skupa istina, a ne nečiji spin i predigra nekoj novoj muljaži pred nastavak suđenja gospodinu Horvatinčiću na drugostupanjskom sudu koje slijedi, stvarno istraživao sumnju da su inkriminiranih dva milijuna eura bili plaćeni da se u „paket aranžmanu“ namire svi koji bi imali utjecaja na krajnji ishod suđenja tj. Horvatinčića trajno oslobodili odgovornosti za masakr ljudi koji je počinio sa svojim gliserom i da li se radilo o pokušaju da se iz našeg sudstva otkloni jedan krak hobotnice za koju svi znamo da postoji, pa ćemo, svakako, sa zanimanjem i nadom čekati da to saznamo, zaključuje se u tekstu portala 7dnevno.hr.