Bilo je izvjesno da će netko prije ili kasnije progovoriti o ovoj temi, samo je bilo pitanje tko će prvi i što će suvislo reći. Službenici Crkve su u našem narodu u Hercegovini bili uvijek poštovani i cijenjeni zbog svojih teških bremena koje su nosili vjerno služeći majci Crkvi i svome vjernom puku.Danas je opet došlo teško vrijeme i vjerničko stado je sada sve češće nezadovoljno nedjelovanjem, odnosno pasivnošću svojih duhovnih vođa i to se sve više javno iskazuje.
Suočeni smo dakle sa vremenom koje ne pamti novija povijest, vremenom koje je blago rečeno zabrinulo mnoge ljude i utjeralo strah u kosti mnogima, jer suvremeni čovjek se do sada nije suočio sa izazovima ovakve prirode.
Riječ je naravno o smišljenom projektu koji se dugo vremena razrađivao u radionicama majstora obmane, ili bolje rečeno patološkim bolesnicima koji su na krilima sotone započeli svoj krvavi pir ili rat protiv Boga koji još nitko nije dobio i neće nikada.
Da je ovaj svijet, odnosno šaka jada onih koji su umislili da su zemaljski bogovi, odavno pošao putem zla, ili prevedeno putem bolesne ideje da smanje broj ljudi na planeti zemlji do broja koji su zacrtali, govore nam činjenice da je u mnogim zemljama nota bene ozakonjen pobačaj nerođene djece, uvedena eutanazija pa čak i za djecu, sudske presude o izgladnjivanju do smrti, LGBT zajednice, feminizam i druge „moderne tekovine“ koje baštini svijet u 21 stoljeću.
Kruna sotonskih projekata u glavama patoloških bolesnika nakon više godina ulaganja u svoje bolesne naume je corona virus koji se pojavio niotkud samo za običan i neupućen puk, sa ciljem da dodatno reducira broj stanovnika na planeti.
Naravno da su temeljnu ulogu odigrali i još uvijek igraju plaćenički mediji i korumpirani političari koji u svojoj industriji zla za basnoslovne sume novca corona virus prikazuju u svijetlu koje mu nikako ne pripada.
Tako se iz dana u dan širi pandemija, ali ne bolesti nego straha među ljudima koji je inicijalni okidač za lako napredovanje u svojim prljavim i podlim zamislima na krilima obećanih materijalnih dobitaka koje su u stvari propast a nikako dobitak.
U takvim okolnostima više nego ikad prije na kušnji je naša vjera koja svako malo zakaže jer smo krhki i slabi i lako nas poljulja svaki povjetarac iz kuhinje majstora obmane, odnosno sluga sotonskih.A Biblija nas uči da ne treba služiti ljudima nego istini, poglavito onoj istini koja dolazi iz Božjih usta, samo je pitanje koliko smo otvoreni prema Bogu Stvoritelju.
I kada smo u ovakvim teškim vremenima očekivali kakvu takvu pomoć Crkve, odnosno crkvenih ljudi, ne da nam pomažu materijalno nego da ojačaju posrnuli duh mnogih kršćana, ali i muslimana koji žive skupa s nama i da nas kao pravi pastiri vode u sigurnu luku, takva pomoć je izostala.
Pitamo se zašto jer smo od tih ljudi uistinu očekivali pomoć i zaštitu što je Crkva kroz ljudsku povijest redovno činila. I ne samo da ljudi, poglavito vjernici nisu dobili očekivanu zaštitu i duhovnu nadu nego su crkveni ljudi slijepo prihvatili sve ono što je podanička vlast kršeći ljudska prava nametala i naređivala. U svome duhovnom sljepilu su tako tobože štiteći ljude od „strašnog virusa“ ukinuli blagoslovljenu vodu u crkvama koja postoji od postanka Crkve kako se ljudi tobože ne bi zarazili, ukinuli pružanje ruke mira tijekom svete mise pod istim izgovorom mada se ljudi van Crkve slobodno rukuju bez ikakvih posljedica, ali nisu ukinuli novac za milostinju koji također dolazi iz tih istih ruka kojima je zabranjeno rukovanje.
Zaboravili su pri tome, navješćujući Božju riječ reći ljudima da je Isus išao i među gubavce, a mi bi trebali strahovati od toga da se zarazimo blagoslovljenom vodom, gdje se sam po sebi nameće zaključak da oni ne vjeruju u taj blagoslov koji su kao produžena ruka Isusa krista učinili.
Ukinuli su čak i mise polnoćke pod krinkom zaštite pučanstva od zarazne bolesti, ali na sreću i među duhovnim pastirima ima onih kojima je Bog i vjerni puk na prvom mjestu pa se tako našao među svećenicima u Hercegovini jedan svećenik koji je i policiji koja je u njegovu kuću došla da ga upozori o „opasnosti održavanja“ polnoćke rekao:“Ja ću polnoćku održati pa me onda slobodno vežite i vodite“.Polnoćka je u Kočerinu održana, a svijet se nije srušio.E to je Stepinčev duh, onaj duh koji treba voditi kršćansku i katoličku Crkvu koju ni vrata paklena ne mogu nadvladati.Zlo u Crkvi i u društvu raste kada manjka proroka koji govore otvoreno i iz ljubavi jer ljube istinu i ne šute pred laži, a ljudi to lako prepoznaju.Božji prorok zna reći pravu istinu u pravom trenutku i izreći je pravim tonom ne želeći slavu od ljudi jer tada neće imati onu od Boga koja je zauvijek.U pojedinim selima je potpuno ukinut blagoslov kuća, opet pod krinkom virusa, da bi se u župnim obavijestima uredno pozivalo na izmirenje novčanih obveza puka u obliku redovine bez i trunke osjećaja kako mnogobrojne obitelji preživljavaju, poglavito u ovako teškom vremenu.
Kada su se humačkom župniku (LJ.K.) obratili predstavnici Inicijative roditelja sa zamolbom da se u župnim obavijestima na nedjeljnim misama pročita obavijest roditeljima da će se određenog dana podijeliti roditeljima pismo u kojem se od istih traži da li se slažu sa prijedlozima oko mjera koje su bile zavedene u školama, isti je pristao i rekao da će obavijest i to vrlo skraćena obavijest, biti pročitana jer nikome ne smeta, osim što je korisna i za roditelje i za djecu.
Nekoliko sati poslije nakon što je župnik obavio određene razgovore nazvao je predstavnika roditelja i rekao da obavijest ipak neće biti pročitana sa opravdanjem, doslovno:“Nećemo politiku na oltaru“.Ne treba biti posebno pametan pa zaključiti da obavijest koja je trebala biti pročitana sa politikom ima veza kao sa lanjskim snijegom, ali izdaja je bila očigledna, pa se pitamo tko uistinu vodi Crkvu katoličku i za čiji interes?Ubrzo nakon toga sa oltara je uredno bila pročitana obavijest o izborima i pozvani su ljudi da izađu na izbore, pa neka svatko prosudi o dvostrukim ali podaničkim mjerilima naših duhovnih pastira.
Zašto šute naši duhovni pastiri kada se ljudima kao vrhunac medicinskih dostignuća plasira poluistina da će cjepivo zaštititi ljude od virusa iako se znao da službena medicina još nije uspjela izolirati, odnosno izdvojiti taj „ubojiti virus“ a za isti su već napravili cjepivo koje za razliku od svih ostalih cjepiva nikad nije prošlo primjenu na životinjama.Ali što će im životinje kad imaju ljude isprana mozga.
Pa tko je ovdje lud, pitamo se? Kako je moguće napraviti cjepivo za virus koji nije izoliran?Odgovor je jednostavan-nikako nije moguće. Zašto se za to isto cjepivo bjesomučno radi reklama na razne načine, pa se čak i prijeti ako je isto tako učinkovito, a u isto vrijeme proizvođači cjepiva ne pristaju na bilo kakvu odgovornost na moguće neželjene posljedice primjene njihovog „spasonosnog proizvoda“.Ovdje je apsolutno pobrkana elementarna logika i pogažen zdrav razum na štetu čovjeka kao Božjeg stvorenja, ali ne slučajno.
U Americi je Vlada napravila Fond za odštete koji je do sada isplatio preko 4 milijarde dolara onima koji su oštećeni cijepljenjem, a takvih je samo u Americi do sada preko 4 tisuće, ali ovakve vijesti nemaju mjesta u plaćeničkim medijima.
Zašto na kraju krajeva šute naši duhovni pastiri kada i vrapci na grani znaju da se iz dana u dan povećava broj lažnih branitelja koji su za „Judine škude“ prodali svoju ljudskost i navukli ogroman Božji gnjev na ovaj narod u cjelini.Zar nije bolje dati prioritet Kristovom siromaštvu nego Judinim novcima? Za čiji interes šutite vi od kojih se očekuje da govorite, jer ako vi ne budete govorili kamenje će progovoriti ali onda će za mnoge biti kasno.
Gdje ste duhovni pastiri da zaštitite svoje stado vjernika, ali i drugih ljudi koji žive u ovome gradu kao obični ljudi u trenucima kad su naše Crkve u Hercegovini pune „ko šipak“ bez obzira na strah koji se ljudima silom nameće, jer su i oni slabovjerni konačno spoznali da je u Bogu spas i došli u crkve kako bi osjetili zaštitu.
Možda nam odgovor na to pitanje može ponuditi izjava blagopokojnog O.Lorenza Montecalva od Družbe Otaca Božanskog poziva koji doslovno kaže:“Pastiri vode zajednice bez božanskog znanja.Najgore što mnoge krščanske zajednice vode pastiri plaćenici koje zanima samo kako isisati mlijeko iz ovaca, a ne da ih odvedu na travnate pašnjake i tihane vrutke Kristove milosti“.Pametnom dosta!!
Vrijeme u kojem živimo nije niti blizu onoga vremena u kojem je živio blaženi Kardinal Stepinac, njegovo vrijeme je bilo neusporedivo teže od ovoga, doslovno se gubila glava za sitnicu, pa je i u takvim okolnostima tadašnji nadbiskup Stepinac skupa sa ostalim biskupima tadašnje Jugoslavije, 20.rujna, 1945. godine uputio Pastirsko pismo vjernicima gdje je hrabro i bez straha u takvim po život opasnim okolnostima progovorio o položaju vjernika tražeći između ostalog od državnih struktura koje mu apsolutno nisu bile naklonjene slobodu savijesti za vjernike.Pa i u trenutcima zatočeništva u Lepoglavi i početcima opasne bolesti blaženik je govorio:“Kad sam se sjetio da su u pitanju najviša dobra duše naroda moga, da su posrijedi najsvetiji interesi Katoličke Crkve, nanovo sam odlučio umrijeti ali popustiti ne“.
Jesu li na tome tragu naši današnji duhovni pastiri? Koga se boje i zašto šute u ovim teškim vremenima za svoje stado.Jasno nam je da se šutnja nameće kao stil života, ali mi zaboravljeni i razvojačeni branitelji šutnju smatramo izdajom a ne zlatom i to sada glasno iznosimo i to ne sa namjerom da nekoga oblatimo nego da usnule duhovne vođe probudimo i upozorimo na pogubnost njihove duhovne pasivnosti, jer čaša se polako prelijeva.
Mi dakle ne želimo Crkvu koju pokreće svijet nego Crkvu koja pokreće svijet ili kao što i Papa Franjo kaže kad vidimo da je neki svećenik u opasnosti jer je izgubio radost svoje službe, jer traži afektivne kompenzacije ili je krenuo pogrešnim putem imajte hrabrosti podsjetiti ga na njegovu obvezu prema Bogu i prema svojemu narodu, sami mu tako navijestivši evanđelje i ohrabriti ga da ostane na pravom putu.
Ono što također želimo reći jer bi bio promašaj da to ne kažemo, znamo za one malobrojne ali pravednim životom obilježene svećenike koji su zbog svoga stila i načina života na neki način obilježeni i izolirani i u svojim zajednicama jer ne djeluju i ne žive kako to od njih „zemaljski bogovi“ traže, ali žive sa svojim narodom i u dobru i u zlu.
Oni su naši svjetionici, naše su molitve uz njih i ne želimo i nećemo ih zaboraviti.
Podsjećamo vas dragi duhovni pastiri da smo mi branitelji dio ovoga naroda koji razmišlja isto ili slično kao mi i da je nepovjerenje prema većini vas palo na kritično nisku razinu o čemu biste hitno i ozbiljno trebali razmisliti.Odlučite se žurno hoćete li i dalje biti podanici izdajničke vlasti koja sa istrošenim političarima na čelu tiho ali temeljito uništava svoj vjerni puk, ili ćete biti Stepinčeva Crkva koja će stati uz sve ljude dobre volje.Na to vas pozivaju i riječi blaženoga kardinala Stepinca koji je govorio o sebi i svojoj braći svećenicima:“Mi bismo bili izdajice svoga svetoga zvanja kad bi se bilo laskanjima bilo prijetnjama dali zavesti da ne kažemo svome narodu istine.Bolje časno poginuti nego sramotno ostati kao izdajica Crkve Božje.Sa svojim narodom hoću biti i ako je Božja volja i poginuti“.Treba li čovjeku svećeniku ali i svima ostalim veći poučak od ovoga?
Crkva Božja nije nikad izgubila ni jednu bitku i neće nikad, a ovima koji su odlučili da nas više ne bude poručujemo da nam ništa ne mogu oduzeti.Ako budemo i umrli od gladi, bolje je, jer ćemo časno završiti, samo ne pasti na koljena pred ovim kukavicama koji su umislili da su bogovi.
Posljednji je čas dragi naši duhovni pastiri da konačno odbacite okove kojim vas sotona kroz materijalne probitke želi pridobiti i hrabro i odvažno počnete živiti posvećenim životom na što ste se Bogu zakleli, a narod će to prepoznati i bit ćemo jedna duša.
Zato mi zaboravljeni i razvojačeni branitelji želimo poručiti našim duhovnim pastirima kada se za deset i više godina budete osvrnuli oko sebe, neka vaš život bude onaj koji ste izabrali a ne onaj na koji ste pristali.
UDRUGA ZABORAVLJENI BRANITELJI
Podružnica Ljubuški