Dana 8. studenog 2023. godine obilježena je godišnjica progona Hrvata iz Vareškog kraja. Na poziv Koordinacije udruga proizašlih iz Domovinskog rata općine Vareš, kao i na poziv načelnika općine Vareš gosp. Zdravka Maroševića bili smo nazočni ovoj obljetnici, piše na Facebook stranici Čapljina u srcu
Misom zadušnicom koju je u župnoj crkvi Sv. Mihovila u Varešu predvodio fra Mato Topić, ratni vareški župnik, polaganjem vijenaca ispred središnjeg spomen obilježja te svečanom akademijom na kojoj se govorilo o razmjerima progona i zločina nad Hrvatima Vareša u proteklom ratu, obilježena je 30. obljetnica progona Hrvata iz ovog mjesta u kojemu su prije rata bili većina.
Za brojne zločine i progon skoro 10 000 Hrvata ni 30 godina poslje nitko nije odgovarao.
U sklopu programa obilježavanja 30. obljetnice progona Hrvata Vareškog kraja predstavljena je i knjiga „Vareške suze“ autorice Grete Filipović.
Posebno emotivan trenutak na promociji bilo je obraćanje autorice knjige Vareške suze, žrtve rata koja je u 30 godina šutnje i borbe za pravdu, jučer konačno prestala biti N.N. i iznijela svoju priču, koja ujedno simbolizira sve žrtve rata, te osnažuje sve u borbi za pravdu.
Donosimo i cjelokupan tekst obraćanja autorice knjige:
„Poštovane dame i gospodo, prije svega, želim vas sve lijepo pozdraviti, i zahvaliti vam se zbog vaše nazočnosti na promociji knjige Vareške suze čija sam autorica. Na knjizi sam radila, sa dužim i kraćim prekidima posljednje 3 godine. Tri godine sam se borila sa osjećajima i pitanjem objaviti svoju priču ili ne? U knjizi opisujem moj život i stradanje, stradanje moga brata, majke, moje obitelji, stradanje Hrvata Vareša i Hrvata u dolini rijeke Krivaje. Govorim o životu Hrvata u dolini rijeke Krivaje, prije i poslije razoružavanja Hrvata Olova i Zavidovića, koji su bili bojovnici HVO, u sastavu Brigade Bobovac Vareš, te pretpočinjavanje samostalnog voda HVO Matija Divković Olovo, pod komandu A BiH u gradu Olovu i samostalne satnije Maoča, A BIH Banovići, o oduzimanju naoružanja te kompletne dokumentacije HVO na tim prostorima. U knjizi kao svjedokinja opisujem događanja u Duboštici, Vijaci i Varešu poslije protjerivanja stanovništva hrvatske nacionalnosti s općine Vareš, te povlačenja HVO Brigade Bobovac Vareš, pred napadom iz više pravaca tri korpusa ABiH. Govorim o logorima, zarobljavanju, premlaćivanju te ubijanju zarobljenih bojovnika HVO. Pljački, paljenju i otuđivanju hrvatske imovine, raseljavanju Hrvata i drugim zločinima počinjenim nad Hrvatima ovih prostora.
Ključni povod za pisanje knjige Vareške suze, je taj što sam 25. siječnja 1994. godine, postala žrtvom višestrukog silovanja, koje su počinili pripadnici A BiH, ovdje u gradu Varešu, u logoru ABiH gdje su bili zatočeni Hrvati, među kojima je bio i moj brat. Kada sam to jutro došla u Vareš željela sam samo da vidim brata i uvjerim se da je još živ. Pričalo se tada kod nas o strašnoj sudbini moga brata, između ostalog govorilo se da je ubijen, kao i to da je prebačen u Zenički logor. U Zeničkom logoru su također bili zatočeni Hrvati. Na njima su se obučavali pripadnici muslimanske obavještajne službe, kako mi je rekao jedan od silovatelja, prijeteći mi da ne smijem nikome reći šta mi se dogodilo, jer ako kažem, moj brat će biti prebačen u zenički logor i nikada ga više neću vidjeti.
Dvojicu, od njih dobro sam poznavala ali i oni mene, kao društveno aktivnu osobu na prostoru općine Olovo i kao općinsku vijećnicu u općinskom vijeću Olovo. Oni, su mi govorili da od mene mogu da rade šta ih je volja. I radili su. Opisati njihove postupke nije moguće ljudskim jezikom, a meni žrtvi njihovi postupci i izrazi lica su doživotno duševno obilježje. Od njih četvorice pripadnika ABiH, za dvojicu ni danas ne znam tko su, a poznanstvo sa drugom dvojicom nije bila olakšavajuća činjenica .Jedan je bio moj susjed, koji je u tom momentu bio načelnik ratnog odjeljenja službe državne bezbjednosti Olovo, a drugi je bio krim inspektor vojne policije ABiH, a inače prijeratni i nastavnik glazbe u školi u Carevoj Ćupriji gdje sam i ja živjela. I sada mi u ušima odzvanja njihov odvratni i preglasni smijeh, kada su napuštali prostoriju u kojoj su me silovali. Smijeh od kojeg se ledi krv u žilama. Ostala sam u toj prostoriji sama, boreći se za zrak, do kojeg sam teško dolazila i u luđačkim bolovima. Nije bilo dijela tijela koji me nije bolio, a um nije iznalazio rješenja. Definitivno, to je bio najteži, najbolniji i najtužniji dan u mom životu.
Ne sjećam se koliko mi je vremena bilo potrebno da se obučem i izađem napolje. Sjećam se, da sam stajala u snijegu preko puta zgrade logora i nadljudskim naporom se trudila da ostanem na nogama i da izgledam što je to moguće normalnije. Bila sam svjesna da od mene zavisi život moga brata, majke, moje sestre i njezine dvije kćerke i tko zna koga još. Najviše su me boljele neisplakane suze. Nisam smjela ni plakati od straha da istina ne izađe na vidjelo i da ne stradaju meni drage osobe i nevini ljudi.
Knjigu Vareške suze, posvetila sam svim ženama i muškarcima, stradalnicima seksualnog zlostavljanja i silovanja u Domovinskom ratu u BiH, kao i svim ljudima kojima je stalo do istine. Svjesna sam koliko je teško preživjeti ovaj zločin i proći i prolaziti pakao koji se zove pravo i pravda. U momentu kada sam dala iskaz u Tužiteljstvu BiH, jedan od ratnih zločinaca bio je četvrti čovjek u Obavještajno sigurnosnoj agenciji BiH i vrlo utjecajan. Znala sam da me čeka teška borba, da moram biti oprezna, samozatajna i mudra. Dokaz za moju opreznost, je da je tadašnji ravnatelj obavještajno sigurnosne agencije Almir Džuvo, od jednog člana Predsjedništva BiH, zatražio pomoć i zaustavljanje istrage i to citiram “… Muhidin Bašić je silovao tu ženu, ali dobar je on momak, može li se to ikako stopirati…”. Citat iz službene zabilješke OSA koja je objavljena u tisku.
Svako ročište, bila je bitka za pravdu, bitka u mojoj glavi i neprospavane noći. Bitke u kojim nisam imala ime i prezime, bitka u kojim sam bila N:N:. Bitke u kojim sam ima potporu samo najužih članova obitelji. Niti jednog momenta nisam pomišljala odustati, čak ni onda kada je, pred našom kućom iz mraka, fizički napadnut moj suprug i kada je završio sa težim tjelesnim povredama. Moja djelomična pobjeda je bila 5.11.2013 godine kada je Sud BiH donio pravomoćna presuda kojom su ova dva pripadnika A BiH za ratni zločin , počinjen nad mnom, osuđeni za ratni zločin koji su počinili i osuđeni na po 7 godina zatvora. Gorak okus pobjede jer treći i četvrti nisu identificirani. Po tom sam dobila i pravomoćnu presudu po osnovu nematerijalne štete u moju korist, za koju ni do danas država BiH nije omogućila da naplatim niti 1 fening. Federacija BiH je odlukom svih sudova u BiH, oslobođena obveze prema meni navodno zbog zastare.
Ove pravne zavrzlame za žrtve su igre bez granica iz kojih se vidi odnos države prema žrtvama, kao i prema ratnim zločincima. Često sam se, tijekom svih ovih pravnih igara pitala, da li sa žrtva ili zločinac? Živjeti poslije, s neizrecivim bolom, svim problemima i posljedicama s kojima moram živjeti je neopisivo teško. Teško je pisati i govoriti o zločinu i zločincima, mnogo teško. Ali ja dobro znam da se zločini o kojima ne ostane pisani trag tretira kao da se nisu ni dogodili. Mene nije moglo spasiti ove strahote ni to što sam bila vijećnik u općinskom vijeću Olovo. Zbor istine, s pravom svjedočim, preživjela sam pakao, višestruko silovanje, samo zato što sam Hrvatica. Istinu sam dužna reći i stati iza istine, bez obzira koliko je istina bolna.
Vjerujem da će knjiga Vareške suze, potaknuti žrtve da progovore o zločinima i zločincima a da će pravosudno istražni organi, bez pritiska, još snažnije da istražuju i da daju još veću potporu žrtvama. Kroz sve ovo sam prolazila crpeći snagu iz vjere u dragoga Boga, moleći se da i druge žrtve crpe Božju snagu u dokazivanju pravde. Svjedočim da sam samo zahvaljujući dragom Bogu, preživjela sve ove strahote, PROGOVORILA, prestala biti N.N. i da danas stojim pred vama ja Greta Filipović sa knjigom „Vareške suze“ u ruci. Hvala ti dragi Bože, sto si u moj život poslao ljude, koji su mi na razne načine pomogli da progovorim o zločinu i zločincima, te da pišem o svemu tome i da knjiga Vareške suze, izađe iz tiska i bude dostupna široj javnosti“, rekla je ova iznimno hrabra i snažna žena.
