Neupućenima se profesionalna podčinjenost ne čini kao nešto atraktivno, a teško je zamisliti kako bi uopće izgledao oglas za taj posao.
“Neznanci će vas po sat vremena vezivati i bičevati”, vjerojatno nije oglas koji bi privukao mnoge. Ipak, oni koji uživaju u tome, a za to ih se i plaća, to smatraju poslom iz snova. Smatra se da je podčinjeno više od tri četvrtine žena koje uživaju u BDSM-u, pa je zanimljivo da je mnogo manje profesionalno podčinjenih u odnosu na broj domina. Novinar britanskog Vicea razgovarao je s Katie, Amerikankom koja živi u Londonu, kako bi doznao više o njenoj svakodnevici. “Dobila sam otkaz kao tehnološki višak, a tržište rada u to vrijeme bilo je apsolutno užasno. Nisam mogla naći novi posao i bila sam pod stalnim stresom. Izašla sam jedne večeri na piće s bivšom djevojkom, a ona je znajući sve moje sklonosti prema BDSM-u predložila da posao potražim u tamnici. Sljedećeg dana sam počela istraživati i prijavila se na nekoliko mjesta. Posao sam dobila u jednoj veoma lijepoj tamnici u centru i tamo završila obuku. Uglavnom se radilo o dominaciji, a povremeno je bilo nešto malo podčinjenosti. U sebi nemam ni trunku želje za dominacijom, tako da je biti domina uvijek djelovalo usiljeno. U ovoj profesiji, ako ne volite to što radite, to se odmah vidi, nije fer prema klijentu i nije dobro za radnika. Iz tog razloga, odlučila sam da iskoristim sve što sam naučila u tamnici i počnem raditi kao slobodnjak, isključivo sesije podčinjenosti. Bila je to sjajna odluka i sad obožavam to što radim”, započinje svoju priču Katie. To joj je jedini izvor prihoda, a zbog toga je mnogo ljudi pita zašto ne nađe neki pošteni posao, na što se ona uvijek nasmije. “Svoj sam gazda, određujem sebi radno vrijeme, biram klijente i zaradim više za nekoliko sati nego što neki zarade za čitav mjesec. Baš me nedavno pitao prijatelj jednog prijatelja jesam li kao mala zamišljala da ću raditi ovo kad odrastem. Pošto me odgojila snažna žena, mislim da je moj cilj oduvijek bio da budem nezavisna, tako da je odgovor na to pitanje jedno veliko da”, tvrdi. Obično naplaćuje između 300 i 600 funti po satu, ovisno o tome što sesija uključuje. Veoma su popularni šibanje štapom i golom rukom po stražnjici, kao i uživljavanje u uloge, uglavnom učenice ili tajnice. “Ispostavilo se da mnogo klijenata voli kontrolirane orgazme, što podrazumijeva da me na neki način vežu, a zatim koriste vibrator dok me stimuliraju, ali tako da ne smijem doživim orgazam bez njihove dozvole. Ako se dogodi bez njihove dozvole, slijedi neka vrsta kazne. Orgazmi pod prisilom su također omiljeni među mojim klijentima. To je baš ono kako zvuči: vežu me i tjeraju da iznova doživljavam orgazam. To zvuči sjajno, ali s vremenom postaje grubo i bolno. Tijekom sesije prisilnog orgazma sam jedini put upotrebila “sigurnu riječ”. Uglavnom radim tako nešto, ali što god vam padne na pamet, vjerojatno sam već radila ili su tražili od mene da radim”, opisala je. Tvrdi da ovo radi toliko dugo da joj ništa više nije čudno. Jedan muškarac je od nje tražio da leži u kadi punoj ledene vode koliko god može, a potom da leži mirno u tišini. Imala je i klijenta koji je bio opsjednut simetrijom, pa su sve modrice i ogrebotine morale biti u paru i simetrične. Drugi klijent želio ju je prekriti štipaljkama, pa je cijelu sesiju proveo brojeći štipaljke. Priznaje kako se nekada brine za svoju sigurnost. “Prema samoj definiciji svoje profesije, podčinjeni dopuštaju dominaciju nad sobom, a uz to ide velik rizik. Ipak, profesionalna podčinjenost nije veliko tržište, tako da oni koji nas potraže ne rade to zbog loših namjera, već zato što nudimo nešto što žele. Nikad nisam upoznala klijenta koji je oklijevao da mi da telefonski broj ili adresu. Najčešće prvo sretnem klijente u javnosti na kavi ili čaši vina, a ako nešto ne djeluje kako treba, ispričam se i odem”, pojasnila je. Smatra da podčinjenost nije rizičnija od drugih seksualnih usluga, iako ima potencijala da postane. Ona se potrudila da bude maksimalno sigurna, pa uvijek netko zna ime, telefonski broj i adresu osobe s kojom se nalazi. Dodaje da ne postoji tipičan klijent. “Većina su sredovječni poslovni ljudi, mnogi od njih rade u financijskom sektoru ili su direktori. Ali imam prilično širok spektar klijenata. Imam ih bliže mom godištu koji žele učiti i istraživati BDSM u sigurnom okruženju koje ih ne osuđuje. Imam i mnogo starije klijente, koji traže mlađe društvo. Neko vrijeme sam imala jednog fantastičnog klijenta koji je imao 89 godina, ali nikad to ne biste rekli po snazi kojom me šibao po guzi”, tvrdi. Ističe da ovim poslom zarađuje za život, no ne bi to mogla raditi da ne uživa u tome. “Ako ne uživate, klijent će to primijetiti”, zaključuje. (index.hr)
