Kad je trebalo prevariti velike igrače, Lado je prešao na islam…

Zašto je Lado prešao na Islam? Po pitanju ovisnosti  i kronične bolest mladoga Lade iz Graba, Općina Ljubuški ,BiH, bilo je kasno za rano spriječavanje od ovisnosti kleptomanizma, s obzirom da je bio u stalnom okruženju primitivno strukturiranim, subkulturnim uvjetima seoske idile.

Mladi Lada bio je izložen kontinuiranim tjeskobama, poremećenim obiteljskim odnosima, nižim kulturnim i ekonomskim stanjem, pedagoškom zapuštenošću, a sve je to znatno utjecalo u adolescenciji  na razvoj mladoga Lade. Na Islam je Lado prešao motiviran za materijalnom dobiti. Kao adolescent odlaskom na pazarni dan u  Ljubuški mladi Lado primijetio je više minareta od džamija koji su krasili sjeverni dio Gornjega Grada, Mladi Lado zaljubio se u jednu mladu muslimanku, al majka ga svitovala da njima to vjera ne dozvoljava.
Tako je Lado godinama bio frustriran, potišten i povučen, sve radi mlade muslimanke. Školovanjem za inžinjera građevine Lado u Mostaru dobije drugačiji pristup svjetonazoru, poimanju vjera. Vremenom zadojen bratstvom i jednistvom, Lado odluči realizirati svoju želju iz mladosti, nastaviti hodati s mladom muslimankom. Vremenom s ljubavlju kao suradnik Udbe, Lado je upoznao puno kolega muslimanske vjeroispovjesti, s kojima je surađivao, puno bolje nego s svojim Hrvatima iz Ljubuškoga. Tako se Ljubušaci i ne sjećaju Lade osim po prokazivanju pojedinih ekstremista koji su znali zapjevati nacionalističke pjesme. Ladinim zaslugama po ukazanju Gospe u Međugorju puno studentske omladine nastrada i završi u zeničkom zatvoru. Ladine zasluge su za Zvirovćansku grupu i Lipanjsku, diskretno ih je Lado prokazao, posredno preko drugova  iz Udbe, posebno je svoj obol Ladi dao drug  Bunoze iz Gornjih Radišića. Mostarski Udbaši imali su direktnu vezu s Republičkom Udbom sa sjedištem u Sarajevu, koju je predvodio Ladin poznanik po prezimenu Čolak, širokobrijeških korijena, a danas živi u Beogradu.To je čovjek koji je po pedigre obitelji Šoške napisao preporuke za druga Ladu, koji je nakon toga proširio poznanstva sve do Zenice. Po završetku studija po partijskoj liniji Lado se malo doškolovavao u Udbi, tako je često boravio u Sarajevu i Beogradu. Poznanstvo  i ljubav  Lade s Dijanom Đurić, čiji je brat oficir JNA sa službom u Beogradu omogućio mu je daljnje napredovanje kao suradnika Udbe. Izbijanjem ratnih sukoba u BiH I RH, Lado je po zapovjedi dislociran iz Mostara u Vrgorac, bio je kordinator Udbe za doček stranih agenata koji su dolazili kao dragovoljci u hrvatske i muslimanske postrojbe. Lado se formalno uključio i u postrojbu Hrvatske vojske kao logističar skupa sa svojim poznanikom Jelavićem. Strani obavještajci dolazili su kao instruktori, koje je Lado provozio do određenih pozicija za koje je unaprijed dobivao naputke. U zapisima hrvatskih službi ostala su imena od nekih I to; Marco del Negro- Švicarac, Hans Smit – Nijemac, Peter Ford- Englez itd. Poznati predmet Marija Marušića i Lade je  preuzimanje plaća 29 DP, koji je dana 10.08.1993 godine nestao s 42.200.000,00 HRD-a. Novci su završili u Njemačkoj-Hamburg kao i Ladin prijatelj. Bio je mladi Lado  na ratištu predio Vrda, pozadinski-logistički izviđač, a neki tvrde , saboter i špijun. Slučajno je dana 23.01.1994 godine obilaskom borbenih položaja u z/o DP Ljubuški od strane članova zapovjedništva pukovnije zamijećeno da na položaju PZO na Vrdima tt 786 .,nema posade na PAM-u 20/3, te da nedostaju djelovi zatvarača na cijevi. Ispostavilo se da je Lado imao svoje prstiće u tome. Tako je Lado dao svoj obol u nizu Udbinih akcija za vrijeme Domovinskog rata protiv svog naroda. U međuvremenu koordinacijom Vrgorca, Makarske i Ploča,  Lado je činio čuda u neprijateljskim redovima, psihološkim i ekonomskim djelovanjima protiv svog naroda. Sigurnosne službe RH su zabilježile Ladine aktivnosti u spriječavanju i suzbijanju otjecanja podataka iz hrvatskih postrojbi. Od pripadnika AIDA-Muslimanske obavještajne službe Lado iz Graba  za nagradu je dobio zemljište kampa Krivaje Zavidovići u Makarskoj, koje ima milijunsku vrijednost, kao i kamp u Zaostrogu. Po izbijanju afere  Krivaja u Zavidovićima, Ladine kolege iz Udbe brzinom munje su ugasile požar. Zapaženi kontakti Lade u Makarskoj su s predstavnicima AIDA , koji su vrbovali jedan broj istaknutih djelatnika državnih službi u Makarskoj među kojima je i izvjesna Suzi, koja je za nagradu dobila i Uvjerenje o položenom pravosudnom ispitu u Sarajevu. Izvjesni Halilagić iz Čapljine bio je česti gost Lade i Dumine Ledine, stan koji je iznajmio kao sigurnu kuću. Istaknuti djelatnici muslimanskih službi u koordinaciji s Ladom bili su Ibri Beget iz Sarajeva, Zakaria Jašareviš (Hodža) iz Travnika (voditelj tima pod paravanom humanitarne organizacije “Igasa”, ogranak Saudijske Arabije), a koordinaciju su potpomogli policajac Mujagić i Zukić iz Makarske, Mustafa Mašenović iz Gradačca, drugi Hodža koji se ustoličio u Makarskoj 1992. godine, ispostavu je imao u Podgori, stanovao je u ulici Petra Krešimira IV, nasuprot Biokovke, gdje je imao i skladište humanitarne pomoći. Česti gost bio je Lado. Bila je tu i ambulanta za izbjeglice. Ambulanta je radila pod pokroviteljstvom Islamske organizacije  TWRA, s većom količinom lijekova koja je distribuirana. Restoran Obala bio je punkt na kojemu su se nalazili Ladini klijenti, vlasnica je bila Rudžija Amitović. Gosti restorana bili su skupa s Ladom, hodže; Zekrijah Jašarević i Mustafa Mešanović. Policajci Zukić i Mujagić bili su u koordiniranoj asistenciji na ispomoć hodžama i Ladi. Nuhudis Mujagać je zabilježen kao  aktivni djelatnik, suradnik AIDA, s djelovanjem od Rijeke do Ploča u stalnoj kordinaciji s Ladom. Hodže su često putovale za Pakistan. Jašarević u ljeto 1993. godine dva put je putovao u Pakistan, kao pratnja muslimanskih izbjeglica iz Makarske. Skladište IGASE u Makarskoj bilo je na adresi u ulici I. mornaričkog odreda, danas ulica Kralja Petra Krešimira IV. Istaknuta gošća na adresi bila je Mejra Gerstenhofer , djelatnica organa uprave Skupštine Grada Sarajeva, kao izbjeglica stigla u Promajnu. Ado Avdavić takođe je djelatnik AIDA koji se nastanio u Makarskoj, na adresi poznatog makarskog stomatologa koji je porijeklom iz Tuzle,  danas Ado često boravi u  Rijeci. Izgradio je kuću u Gornjim Tučepima koju iznajmljuje. Vozio je crvenog terenca Suzuki Vitara makarskih tablica. Ladina poznanstva širom BiH, omogućila su mu enormno bogaćenje, preko istaknutih vrgoračko – makarskih islamista. Majda Topčagić bila je istaknuta Predsjednica udruženja građana Sarajeva pod nazivom Povratak, u stalnoj vezi s Ladom.Posjet istočnom Mostaru u ratnom vihoru bez negativnih posljedica preko svojih veza osigurao  je Lado. Veza sa istaknutom muslimankom Nurfetom Begović iz Stoca, Lado je održavao godinama, Hatidža Ahmić iz Zavidovića bila je kao izbjeglica smještena u Hotelu Rivijera, bila je u društvu zapovjednika vojne policije Galića i Lade Šoškića, koji su joj osigurali privatni smještaj. Hvalila se Hatidža da je s njima u posebnim odnosima, njen česti gost, veza službe je hodža , Mustafa Mešanović. Njen muž poginuo je za Šehid od srpske ruke, a zet  od ustaša iz Žepča. Ladina veza iz Zavidovića urodila je plodom. Rodio se kamp koji je uknjižio na svoje poduzeće i prevario dvije države RH i BiH. Aneksom ugovora, lažirao je ishođenje suglasnosti Ministarstva pravosuđa na predugovor o kupoprodaji, sve je odobrila makarska sutkinja koja je dobila Uvjerenje o položenom pravosudnom ispitu od suradnika AIDA iz BiH kojega je na vezi držao Lado. Sve lažirano i sve prvomoćno kako tvrdi Lado u svojim komentarima. (NASTAVLJA SE…)