U Makarskoj se građevinske dozvole ne izdaju svima jednako brzo…

Prema Transparency Internationalu, ali i mnogim civilnim udrugama koje se bave demokracijom, korupcija nije samo podmićivanje novcem već i činjenje usluga kojima se u neravnopravan položaj stavljaju sudionici određenog procesa.

U Makarskoj je to maksimalno izraženo. Nije isto traži li građevinsku dozvolu za izgradnju stambene ili poslovne zgrade ili trgovačkog centra nekakav anonimus  željan otvaranja novih radnih mjesta ili netko tko je blizak određenim strukuturama. Kako drugačije objasniti činjenicu da se hotel Romana „gradio“ više od desetljeća, da su mnogi investitori u Makarskoj „poljubili vrata“ kada su htjeli izgraditi trgovački centar, a pr. Kaufland gradi naveliko, a tek prošle godine otkupiše zemljište. Kisto tako se gradi nova velika upravna zgrada makarskog Vodovoda. Izgleda da direktor Šimun Borić nije imao puno muke ishoditi potrebnu dokumentaciju, baš kao ni zagrebačka tvrtka Mitis d.o.o.koja stoji iza Kauflanda.
Za kraj, citirat ćemo dio knjige „Mala škola demokracije“ koju je izdala Udruga za demokratsko društvo: „Bitno jest da neki javni službenik, ili izabrani predstavnik (zastupnik,gradonačelnik), ili ministar protuzakonito raspolaže pravima, ovlastima, ili sredstvima koja nisu njegova, već javna, tj. državna, općinska… „Protuzakonito” znači: ne u općem, javnom, nego u privatnom interesu … i ne po pravu i po zakonu, nego za mito i za „koverte”. Odatle i kolokvijalno povezivanje tih dvaju pojmova, kad se govori o „mitu i korupciji”. Svaka korupcijska djelatnost uvijek dakle uključuje barem dvije strane: nečasnog službenika i nesavjesnoga građanina. Korupcija ugrožava i truje mnoge odnose, javne poslove i privatne postupke. Često se pojavljuje u poslovima javne nabave i natječaja, pri plaćanju poreza, carina i kazna, kod dodjeljivanja različitih prava, dozvola ili povlastica, pri zapošljavanju, pružanju zdravstvenih usluga …, koje nesavjesni službenik prodaje onome tko na njih nema pravo, ili prednost, umjesto da ih dodjeljuje, besplatno, onome tko na njih ima pravo. Umjesto da postupaju u općem interesu, u skladu sa zakonom i propisima – koji bi trebali odgovarati moralnim zakonima – javni službenici mimo zakona i propisa, u vlastitom interesu, „prodaju” ono što ne smiju prodavati, nego bi morali savjesno dodjeljivati… Korupcija se definira još i kao ostvarivanje vlastitog (osobnog, skupnog) probitka na štetu društvovnoga. Ukratko, korupcija je nezakonita rabota, u kojoj potkupitelj nudi materijalna ili nematerijalna dobra da bi utjecao na određenu odluku političke, odnosno javne naravi. Po jednoj drugoj definiciji , korupcija je nezakonita trgovina u kojoj „prodavač” krši jedno od pravila, koje bi upravo on morao strogo poštivati. On naime stavlja na prodaju ovlasti, koje je su mu drugi povjerili i na taj način krši i zakon i dobre običaje. Nasuprot njemu stoji „kupac”, koji protupravno nastoji postići nešto do čega na pošten način ne bi mogao doći, jer na to ne bi imao pravo. Najjednostavniju i najprihvaćeniju definiciju korupcije predložila je međunarodna nevladina organizacija Transparency International (TI), osnovana 1993. Po TI, korupcija je zloporaba javne službe u svrhu osobne koristi.“