Jugoslavenska narodna armija i srpske snage u bitci za Vukovar

Objavljujemo dio iz knjige “Vukovarska bolnica – svjetionik u povijesnim olujama hrvatskoga istoka”, str.101-104. prof.dr.sc. Ivo Lučić…

Oko 10.000 pripadnika  JNA, odnosno srpskih postrojbi izravno su napadali Vukovar. Na širem prostroru Srijema, Baranje i istočne Slavonije bilo ih je angažirano oko 38.000. Raspolagali su suvremenim naoružanjem i streljivom u izobilju, kao i logistikom. Osiguranje operacije i sprječavanje deblokade Vukovara bila je zadaća Prve proleterske gardijske mehanizirane divizije, koja je bila mirnodopski sljednik Prve proleterske narodnooslobodilačke udarne divizije – mitske partizanke postrojbe iz Drugog svjetskog rata. U svom sastavu imala je  pored ostalog, preko 17 000 vojnika, 320 tenkova, 246 borbenih vozila i 184 topnička oruđa te je po vatrenoj moći u to vrijeme bila jača od cjeloukupne Hrvatske Vojske. Pored spomenute divizije, posebnu stvarnu, al ii simboličnu, ulogu u razaranju i osvajanju Vukovara te u ubijanju njegova stanovništva imala je Gardijska motorizirana brigade SSNO-a, koja je bila sljednica Pratećeg bataljona Vrhovnog štaba narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije. Bila je to osobna straža i počasna garda Josipa Broza Tita, a nakon njegove smrti imala je zaštitnu i protokolarnu odnosno ceremonijalnu ulogu. Osiguravali su Predsjedništvo SFRJ. Titotva nasljednika na vlasti, a bili su pod izravnim zapovjedništvom saveznog sekretara SSNO-a. Brigada je imala oko 3500 pripadnika, a zapovjedao joj je pukovnik Mile Mrkšić. te su postrojbe pri odlasku u vatsku s oduševljenjem ispraćene od građana Beograda koje sui h zasipale cvijećem. Tradicija i povezanost s vrhovnim komandantom gardisti su demonstrirali i 4 studenog 1991 godine kada je povodom dana Gardijske motorizirane brigade njihovo izaslanstvo posjetilo “memorijalni centar “Josip Broz Tito” u Beogradu i položili cvijeće na Titov grob. Uime svih sarešina i pripadnika, kao i boraca Pratećeg bataljona, u spomen-knjigu upisali su sljedeću zakletvu: “Pripadnici Gardijske motorizovane brigade se obvezuju da će nesebično i maksimalnim zalaganjem i herojskim držanjem, po ugledu na proslavljene borce pratećeg bataljona, pobedonosno završiti povereni nam zadatak u oslobađanju Vukovara”. Dva tjedna poslje pripadnici Gardijske brigade ušli su u Vukovar i u bolnicu, gdje su počinili ili omogućili stravične zločine zbog kojih je njihov komandant pukovnik Mile Mrkšić, u svibnju 2009 godine pred Međunarodnim tribunalom u Haagu pravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina. Nakon svega veljko kadijević napisao je “ Glavna grupacija kopnene vojske JNA, pretežno oklopno mehanizovani sastavi u istočnoj Slavoniji, imala je dva zadatka: prvi da oslobodi srpske krajeve u istočnoj Slavoniji; i drugi , da bude glavna manevarska snaga Vrhovne komande za prodor ka Zagrebu i Varaždinu. Prvi zadatak ova grupacija je završila, ali je dosta vremena utrošila, prije svega zato što joj je nedostajala predviđena pješadija koja bi pratila tenkove, a koju je mobilizacijom trebalo dobiti. Pored toga tzv. bitka za Vukovar, bila je bitka s glavninom hrvatske vojske koja je htjela po svaku cijenu da održi istočnu Slavoniju i Baranju u svojim rukama. Tu bitku je grupacija JNA u istočnoj Slavoniji dobila, porazila glavninu hrvatskih snaga, i nakon oslobođenja Vukovara, bila spremna da produži dejstva ka zapadu. Iako je u odnosu na početni plan operacije, iz razloga koje sam naveo kasnila za ovaj drugi zadatak, njezin uspjeh i opasnost njenog prodora ka Zagrebu bitno su uticali da Hrvatska prihvati Vensov plan. Jugoslavenska narodna armija uspjela je zauzeti Vukovar, ali su u toj bitci očitovala sva slabost , “partijske vojske”.Njihova glavna grupacija kopnene vojske najbolje i najopemljenije postrojbe, potrošile su tri mjeseca u borbi s hrvatskim branteljima ekvivalenta lake pješačke brigade. Razaranje grada i zločini počinjeni nakon njegova “osobođenja” vojnu pobjedu pretvorili su u moralni, politički i medijski poraz. S druge strane, Hrvatska vojska dobila je neprocjenjiv simbol, primjer hrabrosti i požrtvovanja, koji u moralnom smislu itekako utjecao na kasniji razvoj ratnih događanja. U tom kontekstu valja promatrati i sve one pokušaje da se hrabrost vukovarskih branitelja kao i njihova žrtva iskoriste protiv Republike Hrvatske, protiv njezine daljnje obrane, državne politike i nacionalnih interesa.