NIJE KO’ ĆAĆA, ALI… Tomislav Karamarko ipak se vraća!

Nakon dvije godine političke izolacije još sam više učvrstio svoja domoljubna politička stajališta

U tome me ništa neće slomiti. Ako kao takav, s ogromnim političkim iskustvom i jasno deklariranim svjetonazorom budem potreban hrvatskom narodu, dužnost mi je – odazvati se. Političke promjene su moguće i nadasve potrebne – objavio je ovih dana bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko prilično otvoreno najavivši – po prvi put nakon svoje ostavke u lipnju 2016. koju je podnio nakon što srušio vlastitu Vladu, a nije uspio složiti novu – mogućnost svojeg povratka u politiku, piše Slobodna Dalmacija.
U opširnom intervjuu za list 7dnevno Karamarko je otkrio da je takvu odluku donio na krilima trijumfa nogometne reprezentacije u Rusiji, „u ovom veličanstvenom domoljubnom zajedništvu hrvatskog naroda u Domovini i Svijetu“. Uspjeh Luke Modrića i ekipe mu je, između ostalog, razotkrio i „znakovite poruke političkom vodstvu Republike Hrvatske“. Između ostalog, da Hrvatska može i mora bolje, da može biti najbolja na svijetu, da može konačno postai zemlja mira, tolerancije, zajedništva, blagostanja, a nadasve, istaknuo je Karamarko, suverenizma.

Kritika vodstva
Upravo oko ove svoje teze Karamarko je isprepleo i kritiku aktualnog vodstva HDZ-a. Andrej Plenković je, prema njegovim riječima, odlutao od demokršćanskih vrijednosti i neojugoslavenskoj ljevici dao umjetno disanje, HDZ se već sada nalazi u neformalnoj velikoj koaliciji sa SDP-om, snage koje su navijale za konfederalnu Hrvatsku u Jugoslaviji su opljačkale zemlju, a stvari su otišle toliko daleko da se u Hrvatskoj bezočno napada čak i, branitelj, domoljub i pjevač Marko Perković Tomphson.
No, uvjeren je Karamarko, u HDZ-u ima dovoljno kvalitetnih domoljuba koji će u datom trenutku „prepoznati što im je činiti“.

Karamarkov intervju, treba i to kazati, u javnosti je, unatoč oštrim, pa i povijesno problematičnim statovima vezanima uz NDH i ZAVNOH prošao poprilično nezapaženo. I u kuloarima vladajuće stranke najava povratka u politiku njihovog bivšeg šefa komentirala se ispod glasa. I među onima koji podržavaju aktualnog predsjednika HDZ-a, ali i jednako među onima koji su nezadovoljni smjerom kuda Plenković vodi HDZ. Karamarkovim se imenom ovih dana u vladajućoj stranci očito nitko ne želi pretjerano kititi, pa čak ni oni koji nisu u milosti Karamarkovog nasljednika na čelu HDZ-a. 
-Tomislav Karamarko je napravio neke pogreške, ali mu se mora priznati da je uspio HDZ vratiti iz mrtvih. Nije želio biti sluga ni Bruxellesa ni Washingtona, i zato je morao otići. Vjerujem da je u međuvremenu nešto i naučio – kaže nam jedan HDZ-ov zastupnik koji se slaže da bi u politici svoje stranke volio vidjeti više „suverenizma“. 
Pritom ga je, zanimljivo, krstio orbanovskim, ne karamarkovskim, što po Karamarka ne mora nužno biti loše, ali ilustrira da nije osigurao autorska prava na ideje tvrdog nacionalizma i lustracije koje je prije šest godina ubacio u domaću političku arenu. HDZ-ovcima, ili jednom njihovom dijelu, nije nikakva tajna, nije dobro sjelo što su morali ratificirati Istanbulsku konvenciju o zaštiti žena. Nije im ni drago što Plenković radi kompromise oko pozdrava „Za dom spremni“, niti što Tompson ne smije nastupati na proslavi Oluje. Ipak, čak i oni dvoje da je Karamarko najbolje rješenje za raskinuti takvu praksu. 
– HDZ-u i njegovim suverenistima treba neko drugo, mlađe i rješenje, čovjek koji nije ni okaljan ni potrošen – ističe naš sugovornik. Afera konzultantica i repovi koji su Karamarka povezali sa ruskim interesima na jugoistoku Europe ostavili su svojeg traga. Jednako kao i njegova nemuštost u javnim nastupima zbog koje je izbornu utakmicu u jesen 2015. Praktički i doveo u egal. Sve to su, bar kako sada stvari stoje, dovoljno velike prepreke da bi se Karamarko na bijelome konju lako mogao ušetati u HDZ. 
– Karamarku je propao plan sa Zlatkom Hasanbegovićem i njegovom strankom, koja mu je bila glavni adur, pa sad povratkom u HDZ želi doći do moći i utjecaja. No, to mu neće poći za rukom. On je naprosto prošlo svršeno vrijeme – odrješito nam je pak kazao jedan HDZ-ov dužnosnik, jedan od rijetkih koji je o ovoj temi želio razgovarati sa novinarima. On je uvjeren da je Karamarko u posljednje dvije godine, otkako nije na čelu HDZ-a, postao potpuni politički mariginalac za kojega više u HDZ-u nitko ne želi vojevati bitke. Da bi se, naime, operacionalizirao njegov povratak u vrh HDZ-a, trebala bi mu potpora nekog od jakih stranačkih igrača, u prvom redu Milijana Brkića. On i Karamarko zajedno su 2012.zavladali HDZ-om, ali su se vremenom razišli. 
U uredskoj sobi na Trgu žrtava fašizma u kojoj je Brkić u ljeto 2016. Karamarku nabrajao razloge zbog kojih se mora povući sa čela stranke nakon što nije uspio presložiti vladajući većinu nestalo je, tvrde upućeni i njihovo prijateljstvo. Karamarko na Brkića više ne može računati. Daleko od toga da je Brkić sa Plenkovićem u nekoj velikoj ljubavi. Upravo suprotno. I njega smetaju centristička skretanja aktualnog hrvatskog premijera. I sam je, između ostalih, glasao protiv ratifikacije Istanbulske konvencije. 
No, kod ovog utjecajnog HDZ-ovca očito je prevladala promućurna ljubuška pragma prema kojoj se ne mijenja konja koji dobiva utrku. Osim toga, kod Brkića je, čini se, dominantna odluka da više nikada ne sudjeluje u projektu rušenja vlastite Vlade. Ako Plenković izgubi iduće parlamentarne izbore, Brkić će, uvjeravaju nas u HDZ-u, sigurno imati svojeg kandidata, no još sigurnije je da to neće biti Karamarko. 
Crni pijuni
Razloga da uđe u komplot sa bivšim predsjednikom HDZ-a teško da ima i Davor Ivo Stier, čovjek koji je te 2016. pomogao Plenkoviću da zavlada HDZ-om, a koji je u međuvremenu postao najzvučniji stranački disident. Premijer je držao da je budućnost HDZ-a u koaliciji sa liberalima iz HNS-a; Stier je bio uvjeren da vlast HDZ-u na dugi rok osigurava pakt sa ideološki bliskim Mostom. Iako bi se po idejama nalazi na sličnim valnim duljinama kao i Karamarko, teško je očekivati da se Stier sa svojim proeuropskim gardom udruži sa čovjekom kojega bije sumnja da je u Hrvatskoj štitio ruske interese. Pa bez obzira na to što im je Plenković u ovome trenutku zajednički neprijatelj.

Karamarko je mogao računati sa Hasanbegovićem i Brunom Esih dok se njih dvoje nisu odlučili odvojiti od HDZ-a. Skloni mu mogu biti i saborski zastupnik Miro Kovač – koji je na ovu temu decidirano odbio razgovorati sa novinarima Spektra – te Željko Reiner, koji je u Karamarkovom mandatu došao na svoj politički Olimp zasjevši u fotelju predsjednika Sabora. Možda nešto može ušićariti i kod nezadovoljnog ličkog HDZ-ovca Darka Milinovića, no to je još uvijek premalo da eventualni puč uspije. Dio lokalnih dužnosnika na terenu nije previše zadovoljan Plenkovićevim potezima, no tek će se vidjeti jesu li spremni ući kao crni pijuni u partiju čije će figure pomicati Karamarko. 
Partiju koja bi, i prije nego što započne, mogla biti osuđena na – neuspjeh.

KARAMARKOVE TEZE