U arbanaškom ogranku Gradske knjižnice Zadar jučer je otvorena izložba »Štorija o Maraschinu«. Izložbu je organizirala udruga »Starinar« u ime koje su govorili predsjednik Eduard Magazin i dopredsjednik Ivica Ćurković.
Izložene su stare boce Maraschina standardnih veličina i minijaturne bočice, stari plakati, dijelovi strojeva za otisak naljepnica, reklamni leci i etikete. Magazin i Ćurković su se zahvalili posjetiteljima na dolasku, predstavivši eksponate, naglasivši kako su većinu izloženog kupili u inozemstvu, jer je u Zadru bilo moguće nabaviti samo mali dio postava izložbe. Receptura autentičnog zadarskog likera stvorena je i zapisana na početku 16. stoljeća u zadarskom Dominikanskom samostanu. Liker su prvi pripravili ljekarnici tog zadarskog samostana i to pod imenom »Rosolj« (od riječi »Ros solis« – »sunčana rosa«). Tek kasnije dobio je naziv Maraschino, budući se dobiva iz esencije zrelih plodova dalmatinske višnje maraske i lišća njezinih mladih grančica. Ovaj plemeniti liker finog okusa bio je u početku dostupan samo rijetkima, a pripisivali su mu i ljekovita svojstva. Tajna okusa Maraschina mogla se početi širiti tek s pojavom prvih manufakturnih destilerija u Zadru u 17. stoljeću. U 18. stoljeću, kada se u Zadru razvija industrijska proizvodnja likera, Maraschino je krenuo u svijet i morskim putovima doplovio u sve važnije europske luke i metropole. Prije Drugog svjetskog rata proizvode ga čak 33 različite vrste tvrtki Drioli, Luxardo, Romano Vlahov i Maraschino Stampalia. U samom Zadru i njegovim kavanama na Kalelargi i Novoj rivi Maraschino se pije i nudi u bezbroj kombinacija. Originalnu recepturu nakon rata u Italiju odnosi skrivenu u duplom dnu putne torbe jedan od djelatnika tvornice Luxardo te se po toj recepturi liker nastavlja proizvoditi u talijanskoj tvornici Luxardo u blizini Padove. No, zbog višnje koju koriste, a koja okusom nije istovjetna ovoj sa zadarskog područja taj liker nikada ne biva istovjetan originalnom Maraschinu, kakav se nekada proizvodio u Zadru. U Zadru ga proizvodi Maraska, no predavači su naglasili da Maraska nikada nije imala originalnu recepturu. S obzirom da je izložba bila otvorena u Arbanasima, Eduard Magazin je naglasio kako postoje dvije poveznice Maraschina i Arbanasa – žene koje su plele omotač da zaštite boce i prvi nasadi višnje maraske upravo u Arbanasima. (Zadarski list)
