AFERE PLOVPUT (9) Svi ugovori o zakupu svjetionika bili su nezakoniti i financijski štetni!

Kada smo razmišljali o nastavku priče o nezakonitom iznajmljivanju svjetionika odmah nam je na pamet pao teatar apsurda. Zašto baš teatar apsurda? Pa zato što ovaj tekst moramo temeljiti na tezi da je nezakonita Odluka Vlade Republike Hrvatske o upravljanju i korištenju svjetioničarskih zgrada iz 2009. godine u stvari zakonita. Tezi koja nesuvislu Odluku Vlade Republike Hrvatske treba pretvoriti u suvislu. Tezi koja govori da sve ono što se protivi zdravom razumu, logičkim pravilima i pravnim propisima trebamo uzeti zdravo za gotovo, tj. da je u potpunosti ispravno

Međutim, kada smo bolje promislili, zapitali smo se možemo li zaista nezakonito iznajmljivanje svjetionika klasificirati kao teatar apsurda. Nažalost, zaključak je samo jedan, ne možemo. Da bi nešto bilo teatar apsurda, isto mora biti besmisleno, a za nezakonito iznajmljivanje svjetionika možemo reći sve, osim da je besmisleno. To je jedna jako dobro smislena i smišljena operacija koju su osmislili njezini tvorci direktor Plovputa Mate Perišić, rukovoditelj Pravno-kadrovskog sektora Krunoslav Jakopović i rukovoditelj Komercijalnog sektora Slavko Šimić, a na što su ostali slijepi Nadzorni odbor Plovputa, Skupština Plovputa, kao i nadležno Ministarstvo mora i ministra. Pri tom ne možemo reći da je i DORH bio slijep jer je od početka znao, pa čak u svojim dopisima i ukazivao na nezakonitosti vezano za zakup svjetionika, ali pravne radnje protiv Plovputa i navedene ekipe nisu poduzimali. Puštali su ih da rade što hoće i kako hoće, a oni su to vješto koristili.

Nezakonitu odluku “oplemenili” sa još nezakonitosti

U prethodnom tekstu objavljenom pod AFERE PLOVPUT (7) detaljno smo naveli sve nezakonitosti koje je napravila Vlada Republike Hrvatske donošenjem nezakonite Odluke kako bi pokušala ozakoniti iznajmljivanje svjetionika od strane Plovputa, iako joj to nije uspjelo. Kada kažemo da nije uspjelo, mislimo kako Vlada Republike Hrvatske nije uspjela donijeti zakoniti zakonski akt (opet teatar apsurda „zakoniti zakonski akt“, op.a.) kojim bi Plovput zakonito mogao davati svjetionike u zakup, nego je donijela nezakoniti akt na temelju kojeg je Plovput iznajmljivao svjetionike. I da ne ostane sve na nezakonitostima Vlade Republike Hrvatske, pobrinuo se Mate Perišić i njegovi navedeni bliski suradnici koji su nezakonitu Odluku Vlade Republike Hrvatske, primjenjujući je u praksi, učinili još više nezakonitom.

Pitate se kako je to uopće moguće? Evo kako.

Točkom II. Odluke o upravljanju i korištenju svjetioničarskih zgrada definirano je, citiramo: „Ovlašćuje se trgovačko društvo Plovput d.o.o., Split, davati u zakup svjetioničarske zgrade i to sklapanjem ugovora prema obrascima iz Priloga I. i Priloga II. Koji su sastavni dio ove Odluke.“

Člancima 1. i 2. Ugovora o zakupu prostora u svjetioničarskoj zgradi iz Priloga I. i II. Odluke navedeno je, citiramo: „Zakupodavac daje, a zakupnik uzima u zakup prostor smješten u svjetioničarskoj zgradi ______, a koji se sastoji od: ______.“, odnosno „Zakupnik će prostor iz članka 1. ovog Ugovora koristiti u svrhu rekreacije tijekom cijele godine.“

Ako se pitate što je tu sporno, odgovor bi bio, ništa nije sporno, osim što je Odluka Vlade Republike Hrvatske nezakonita, ali kao što smo rekli, za sada ćemo prijeći preko toga, na isti način kao što su i nadležne institucije prelazile preko toga.

Ono što je sporno je bitno mijenjanje članaka 1. i 2. obrazaca ugovora od strane Plovputa bez naknadnog odobrenja Vlade Republike Hrvatske. Istih onih obrazaca ugovora koje je izradila nesposobna ekipa iz Plovputa i po kojima na kraju nisu mogli davati u zakup svjetionike svojim igračima iz prostog razloga što njihovi igrači ne bi imali nikakve financijske koristi da su svjetionike zakupili na način kako je definirano obrascima ugovorima.

Plovput je imao odobrenje samo za zakup svjetioničarske zgrade

Zbog toga su Mate Perišić, Krunoslav Jakopović i Slavko Šimić koji su autori i prvotnih obrazaca ugovora odlučili na svoju ruku izmijeniti članke 1. i 2. tih ugovora kojima je, da ponovimo, definirano da Plovput u zakup može davati samo prostor u svjetioničarskoj zgradi i to samo u svrhu rekreacije. Dakle, nikakav dodatni prostor, kao što su pomoćne prostorije, dvorište, okoliš, pristan Plovput nije smio davati u zakup niti je smio omogućiti zakupniku da se na svjetionicima bavi turističkom djelatnošću. Ono što je ekipa napravila je da su već prilikom objavljivanja natječaja za prikupljanje pisanih ponuda za zakup svjetioničarske zgrade, kao i neovlaštenom dopunom članka 1. ugovora, naveli da Plovput u zakup daje svjetioničarsku zgradu, pomoćne objekte, dvorište navodeći čak i broj katastarske čestice čime su još više naglasili navedenu nezakonitost (ili je zakupnicima isto prešutno odobreno ne uvrštavajući dvorište i pomoćne prostorije u natječaj i ugovor, ali je učinjena šteta ista, op.a.) te prekršili Odluku Vlade Republike Hrvatske jer od iste Plovput nije dobio odobrenje za davanje u zakup ničega drugog osim prostora u svjetioničarskoj zgradi. Također je Plovput, uvidjevši da pod rekreaciju ne spada turistička djelatnost, neovlašteno i nezakonito, opet bez odobrenja Vlade Republike Hrvatske, dopunio članak 2. ugovora navevši da će se prostor koristiti, citiramo; „…u svrhu rekreacije tijekom cijele godine radi obavljanja ugostiteljske usluge smještaja.“

Svi ugovori od 2010. su ništetni i financijski štetni za Plovput

Na taj način je Plovput na čelu s direktorom Matom Perišićem i njegovim bliskim suradnicima Krunoslavom Jakopovićem i Slavkom Šimićem zakupnicima omogućio nezakonito korištenje svjetionika i svih pratećih sadržaja, kao i bavljenje turističkom djelatnošću na svjetionicima što je rezultiralo bogaćenjem njihovih igrača i ostalih zakupnika, a možda i još nekoga, i to sve na štetu Plovputa i na teret poreznih obveznika, a što ćemo u jednom od narednih nastavaka detaljno objasniti na primjeru svjetionika Vira.

Sumirajući gore navedeno, dolazimo do zaključka da su svi ugovori o zakupu svjetionika koje je sklopio Plovput od 2010. godine do danas prema pravnoj regulativi ništetni, a prema financijskoj itekako štetni po Plovput i građane Republike Hrvatske. I za to nitko do sada nije odgovarao niti je po tome što poduzeto, iako su nadležni, posebno DORH i zamjenica državnog odvjetnika Snježana Frković sa svim bili upoznati. Na kraju ne možemo se, a ne zapitati: „Je li tu netko nekoga štiti? Do kada?“. (NASTAVLJA SE…)