Dugogodišnja vladavina – stogodišnja dominacija komunista nad hrvatskim narodom, za posljedicu danas ima spregu onih koji hrvatsku državu nisu željeli, nisu voljeli, s onima koji su se prilagodili koalicijskoj vladavini Srba i Hrvata (Pupovca i Plenkovića) kako bi zadržali svoje pozicije
U izbornim ciklusima po potrebi koriste simbole, lidere i vladare. Poznate podjele su na: lijeve i desene, demokrate, liberale, konzervativce itd. Zadržavanjem svojih pozicija (Njonja i sličnih) danas možemo doznati kako postoje “marginalne skupine”, “provincijalci”, “primitivci”… Koji je stvarni razlog političkih podjela u hrvatskoj državi nakon 28 godina utemeljenja? Je li štetan Zakon o općem oprostu koji je donesen 1996. godine?
U članku 2. Zakona o oprostu stoji; „Protiv počinitelja kaznenih djela iz članka 1. ovoga Zakona kazneni progon se neće poduzimati, a kazneni se postupak neće pokretati. Ovim se Zakonom daje opći oprost od kaznenog progona i postupka počiniteljima kaznenih djela počinjenih u agresiji, oružanoj pobuni ili oružanim sukobima te u svezi s agresijom, oružanom pobunom i oružanim sukobima u Republici Hrvatskoj. Oprost od kaznenog progona i postupka odnosi se na djela počinjena u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 23. kolovoza 1996.“.
Danas možemo doznati iz medija kako „DORH ništa nije učinio na procesuiranju srpskih ratnih zločinaca i to jugoslavensko, boljševičko leglo moramo konačno razbucati. Napravit ćemo pritisak da glavni državni odvjetnik odstupi, rekao je Josip Periša, predsjednik Glavnog odbora HVIDR-e, komentirajući odbacivanje 13 kaznenih prijava protiv predsjednika SDSS-a Milorada Pupovca”. Što je uzrok nečinjenja hrvatskih institucija u zakonitom procesuiranju ratnih zločina nad elitom Jugoslavenske narodne armije, Kontra obavještajne službe, koja je osmislila, planirala i realizirala zločine nad Hrvatima? Postoji li jugoslavensko kriminalno podzemlje kako je to u svojoj Predstavci prikazao visokopozicionirani djelatnik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske , gospodin Nikola Domjanović ili knjige “Metak u leđa za Mira Barešića ” autora Darka Petričevića, Ivice Bačića i Ante Belaka (dugogodišnjeg djelatnika Policijske uprave Splitsko-dalmatinske). Knjiga je dostupna na internetskim stranicama. Predstavka Nikole Damjanovića nije.
Predstavka Nikole Domjanovića upućena je 2003. godine tadašnjoj Račanovoj Vladi, ministru Šimi Lučinu i ravnatelju policije Ranku Ostojiću. U svojoj predstavci koju je nazvao internim izvješćem, Domjanović je razotkrio mnoge veze UDB-e i KOS-a unutar sustava Ministarstva unutarnjih poslova, te aktivnosti jugoslavenskih tajnih službi u vremenu neposredno prije, tijekom i nakon osamostaljivanja Hrvatske i početkom Domovinskog rata. Iz Domjanovićeve predstavke možemo, više nego iz ikojega dokumenta nastalog od 1990. do danas, vidjeti na koji su se način pripadnici jugoslavenskog obavještajnog i kriminalnog podzemlja ubacili u hrvatski državni sustav, obavještajne službe, policiju , vojsku, DORH i nastavili djelovati kao i do tada, nesmetano, čak i pod političkom zaštitom određenih krugova hrvatske političke elite. Evo dijelova predstavke (koja je sačinjena na 250 stranica gusto pisanog teksta)…
Kada mi je djelatnica iz kadrovske službe se pojadala tko će naći ta dva predmeta kad se nalaze među spisima u ova dva dvokrilna ormara u kojima su se po njoj nalazili zahtjevi za prijem osoba za područje Sinja, a posebno područje o kojem sam već unaprijed naveo je dovođenje u službu u policiju osoba koje su prije i poslije 90-te bile uključene u neprijateljske aktivnosti kroz razne vidove prvenstveno kroz obavještajni rad kao suradnici KOS-a i SDS-a ili iz Saveznog SUP-a, a koje su se osobe vrlo brzo uklopile sa postojećim osobama iz rukovodećih struktura ove PU tako da su se svi novi pridošli «falšo» predstavljali kao neke prave velike Hrvatine, a zapravo su bili i ostali samo smeća koja su vješto znala isprovocirati i napasti djelatnike PU koji su stvarno doprinosili i službi i državi hrvatskoj ali su radili i prije 90-te u policiji na marginalnim i običnim poslovima, ali su oni za te turbo ustaše bili jugo nostalgičan i si. a istina je skroz suprotna.
Isto je važno za napomenuti da je kroz takve osobe profunkcionirala i homoseksulna veza koja linija je također polazila sa petokolonaških pozicija vezanih zapravo za bivše službe ili za osobe iz tih bivših službi koje su zadržale te pozicije i u novim službama ili postojećim koje prihvaćene od nadležnih po ustroju i stvaranju neovisne države hrvatske, samo stoje tu sa vremenom postalo sasvim jasno i prepoznatljivo da te osobe imaju izrađen sustav kroz sva krim miljea tako da po potrebi potiču i diktiraju kriminal te ga u svojoj liniji veza obrađuju tako međusobno daju prostora tim svojim osobama iz linije na položajima u policiji da ostvare te svoje velike rezultate,a kroz koje linije su vladali i to na svim područjima državne uprave, obavještajnih zajednica , sudstvo, zatim kriminalom uz koji se vezuju najveći oblici kriminala koji mogu ugroziti državnu zajednicu prvenstveno drogom, prostitucijom muškom i ženskom.
Također iza tih osoba se kriju i vezuju između ostalih mnogi neriješena kontraverzna ubojstva na ovom području poglavito nekoliko svećenika među kojima Zdravka Blajića i don Ivana Cvitanovića a koji je doveo i Ivicu Cipcija u HDZ a zatim preko HDZ u PU za načelnika i inače ga zastupao na svim razinama a koji je prema pričanjima također su bili u homoseksualnoj vezi a koji su pripadali homoseksualnom lobiju a koji lobi je učvrstio pozicije načelnika sektora Ante Belaka uz pomoć bivšeg načelnika Željka Gulišije, te djelatnika Siniše Sumana, Mate Brajkovića i sl. ili pak prometne nesreće sa poginulim osobama od 90.-98. koje su poginule osobe djelovale sa područja hrvatskog državotvorstva , Pašalić sa Visa i sl., a o ovom sam već pisao kroz slučaj “Dalmatinske akcije” …
… radi toga što je isti početkom Domovinskog rata bio pripadnih HV i to Imotske postrojbe u kojoj se isti javlja kao osoba koja stalno potiče i potencira sukob vojske i policije a tijekom 91.i 92. kada se ta postrojba nalazila na području Svilaje, odnosno sela Crivac bio sam upućen od strane nadređenog Miroslava Skorputa, da odem zajedno sa Antom Matkovićem u Crivac i da od pripadnika te postrojbe preuzmemo neku stariju osobu iz Baljaka srpske nacionalnosti za koju pripadnici te postrojbe sumnjaju da je špijun te da su ga zadržali a koje je preuzimanje dogovoreno za zapovjednikom te postrojbe. Međutim, istome se po dolasku u Crivac suprotstavio Bruno Jonjić potičući i druge pripadnike te postrojbe protiv mene odnosno MUP-a vadeći nož, mašući i si. što je bitno pogoršalo situaciju s obzirom da je isti imao svojih pristalica i istomišljenika ali ipak situacija je riješena time što su neki pripadnici te postrojbe prepoznali Antu Matkovića budući da je isti iz okolice Imotskoga pa je se pomoću tih ljudi i smirila situacija a što sam naveo iz razloga da se vidi uloga ubačenih krim. osoba u hrvatsku vojsku i MUP…
Gotovo svaki predmet postupanja ima dvojbene motive i razloge, a koji su se često prezentirali kao obračuni pojedinih krim. grupacija povezanih sa obavještajnim klanovima iz bivšeg sustava preko koji se isti bore za svoje pozicije, a najčešće na uštrb časnih i poštenih namjera i pravih domoljuba koji su ti krim-petokolonaški klanovi dobili takove prilike sa jedinim ciljem kako bih se te domoljube diskriminiralo pa im se u usta stavlja da su nešto izjavili i rekli što nisu rekli ili se vadi iz konteksta rečenog sve kako bih se nadalje isti bivšoj i u aktualnoj vlasti prikazali kao osobe koje su protiv jedinstva Hrvata kao ekstremisti i sl…
….Teško je objasniti i u ovome izvješću prezentirati pojedine slučajeve a u odnos na prikupljene podatke koje sam prikupio početkom rata u neprijateljskim formacijama radi neutralizacije istih počev od vojne eskadrile kojoj je bio komandir major Siver Tikveša, zamjenik eskadrile kapetan Aldo Tulek komadir odjeljenja eskadrile izvjesni Arsovski zatim major Milan Mučić, kapetan I klase Branislav Radulović, komandir čete I klase Bozo Grančić, mehaničar za velikosrpske jedinice Suna Supe ili podatke u svezi kontra obavještajaca iz Divulja iz Vojarne poručnika Petra Đukića, majora Matu Ravlića inače načelnika, zatim majora Branka Đurđevića također načelnika u VPo, Sretena Damjanovića kapetana u VPo Dragana Ročen zastavnika u VPo, zastavnika Cop Mate, kapetana Branislava Jaminovića, azstavnika Miroslava Ilica, ili podatke o oficirima tz. organa “bezbednosti” KOS-a počev od Ljubiše Beare, kao načelnika i njegove podređene Marica. Zdravkovića, Koštica, i još 20-ak, aktivnih i 20-ak umirovljenih koji su se ponovo aktivirali počev od načelnika Stevana Žegarca i ostali koji su se počeli okupljati u ex Domu JNA ili u Vojnoj bolnici među kojima je bio general Uroš Kuprešanin, pukovnik Milan Nikola, pukovnik Milojko Stoljiković, pukovnik Bićo Medić, pukovnik Marko Zelić, pukovnik Dušan Vlahović, pukovnik Đuro Martić, pukovnik Milan Crtan, potpukovnik Gojko Uzelac, potpukovnik Branko Selaković, potpukovnik Mirko Kranjac, major Cvijo Stojanić, zatim Đuro Kovačević te kao tzv. organ “bezbednosti” Ivan Ivanović, hrvat, iz Krstatica iz Imotskoga, a kojoj su grupaciji pridruživali oficiri i podoficiri iz obližnjeg gardskog kvarta Split 3, Marko i Mica Ercegović, Milan Maljković, Petrović Nikola, Ilija Vujatović, Mićo Zakula, Žarko Sulić, Mijamir Rajčić, Drago Vlajić, Radoš Nikola i Dragan, Milan Adžić, Siniša Kamelić, Boro Salinović, Slobodan Jovanović, Đuro Dubaković-Jovanović, Dragiša i Vuk Stefanović, Aćim Zunić, Dušan Mijić, Ivo Vuko, Zoran Grbelja i dr…
… Iz vojne policije kao i vojni diverzanti, koji su kasnije skupa iz drugih vojarni prebačeni u vojarnu Dračevac, a za koje sam skupio konkretne podatke o neprijateljskoj aktivnosti, te je bilo potrebito sprovesti krim.obrade koje nisu sprovedene unatoč tim relevantnim podacima, a meni iz nepoznatih razloga. Radi sprečavanja istih u eventualno aktivnijem neprijateljskom djelovanju sam isplanirao sprečavanje uz pomoć dragovoljnih snaga van sustava policije s tim da sam za svakog od njih utvrdio adresu stanovanja, njihove slike preslika sa kartona vozačkih dozvola jer nemaju osobnih iskaznica te sam te slike zalijepio sve ih na dva tri lista formata A3 i fotokopirao u više primjeraka, koje sam pripremio dragovoljcima podijeliti ukoliko bih došlo do aktivnijeg neprijateljskog djelovanja po gradu Splitu, a stoje i došlo do njihovih ušiju pa mije načelnica odjela upravnih poslova Gordana Bakota pitala dali sam ja bez njihova znanja radio kartone vojnih lica iz evidencije vozača kojoj sam potvrdio da jesam, koje sam uredno vratio na što mije dalje rekla da ju je zvao načelnik uprave Ratomir Vranješ i rekao daje njega zvao načelnik KOS-a VOP-a Ljubiša Beara u svezi sa tim itd…
…Međutim ovdje je važno i to da sam ja dodatno postao interesantan i našim zapovjednicima unutar sustava policije, HV SIS. Kada sam otvoreno zapitkivan i funkcioniranja državnih institucija, a što se dodatno potvrđuje sa činjenicom da mi je se nakon izvjesnog vremena obratio izvjesni Marko Keljan iz Omiša, inače član te saborske Komisije kojem sam za te potrebe preslikao i dao podatke -bilješke o tim zločinima i jamama a da bi nakon toga nekoliko dana došao do saznanja da baš o tom članu te saborske komisije djelatnik SZUP-a. Centar Split Mate Babaja prikuplja podatke i to kod koga je taj isti Marko dolazio u PU i u SIS Centar Split, što mi nije jasno tko za koga ili protiv koga tko i zašto radi, nadzire, prati i sl…
….Slično je bilo o nepostupanju po pronađenoj dokumentaciji poslije vojno-redarstvene akcije “Oluja” o čemu sam već naprijed pisao, stim da bi sad objasnio i jedan detalj koji se odnosi na to tu dokumentaciju i to da me je bivši djelatnik ove PU, Ivan Krvavica koji je poslije premješten u Knin za pomoćnika zapovjednika, poslije “Oluje” u jednom razgovoru u PU ispričao kako je medu pronađenom dokumentacijom koja je ostala kao dokumentacija neprijateljskih formacija tzv. SAO Krajina kao i dokumentacija bivšeg sustava tj. IX korpusa ex JNA, među kojom dokumentacijom je pronađena i akcija “Raduša” te da ima u tom predmetu i vojne karte na kojima su ucrtana mjesta sukoba a i pogibije pripadnika ex JNA i exTO kao i mjesto pogibije hrvatskih emigranata za koje su i ucrtani i njihovi grobovi tj. mjesto sahrane – ukopa, a u svezi čega sam istom sugerirao da tu pronađenu dokumentaciju dostavi nadležnom odvjetništvu kako bi se rodbina poginulih mogla izvjestiti o grobovima poginulih emigranata i dr. a u svezi čega sam poslije čitao u Slobodnoj Dalmaciji da ti grobovi nisu nikada pronađeni i si. iako su živi oni koji su učestvovali u toj akciji hvatanja i ubijanja istih (Š. H. i dr.)…
….Isto tako oko samih tih dokumentacija postojale su kontraverzne priče o njihovim originalnim sadržajima koje su vrlo interesantne gledano sa aspekta službe, kako tu nije bilo reda, postoje onda i veće kontroverzne i kontroverzne priče. Nadalje se tvrdilo-pričalo u krugovima prijatelja i poznanika i radnih kolega pok. Mladena Lažete i pok. Tomislav Matić inače časnika HV, da su njihove pogibije sumnjive-namještene jer su isti nešto krupno-otkrili pronašli baš u Kninu, u toj dokumentaciji i si., te da su neki iz SIS-a, HV u Kninu smjenjeni odnosno maknuti ljudi koji su razotkrili cijelu mrežu građana RH različitih nacionalnosti koje rade za strane obavještajne službe kojima je baza i Kninu u “UNPROFOR’odnosno “UNHCR” itd, a sve su to ružne i tužne priče koje zasigurno zaslužuju pozornost a i potrebite mjere i radnje.
Kao bitno u daljnjem tekstu naveo bih važnost i značaj tada tekuć operativne akcije “POVRATAK” koju sam akciju upravo ja dužio ispred PU odnosno odjela za ratni zločin i terorizam u onome dijelu koji se odnosi na oper. postupanje u kojem kontekstu sam sačinio provedbeni plan postupanja za ovu PU i sve PP u kojem sam do pojedinosti razradio svaki detalj a što je polučilo izuzetne rezultate bitne za rasvjetljavanje neprijateljskog djelovanja na okupiranim područjima kako Splitsko-dalmatinske županije tako i šibenske odnosno, Zadarsko-kninske a isto tako i Osječko-baranjske te Dubrovačke županije, kao i u Istočnoj i Zapadnoj Hercegovini.
Sve to mukotrpnim radom prvenstveno obavljajući razgovore sa prognanima prije i poslije okupacije tih područja kao i onih koji su odlazili u posjet rodbini na okupirana područja što je bilo jako teško zbog stresnog i duševnog stanja i straha tih osoba kod kojih sam uz puno napora izgradio dijalog i povjerenje što je rezultiralo time da nitko nije mogao doći sa okupiranog područja ili otići na okupirano područje, a da ja nebih znao, te sa istom osobom obavio razgovor.
Što je rezultiralo time da sam rasvijetlio svaki detalj o neprijateljskoj aktivnosti i počinjenim drugim krim. Djelima prvenstveno ratnom zločinu zbog čega i jesam i prije oslobođenja okupiranih područja nadležnom odvjetništvu i podnio kaznene prijave za ratni zločin, a koje prijave kasnije zarobljeni pripadnici neprijateljskih formacija za vrijeme vojno redarstvene akcije “Oluja” svojim svjedočenjem i potvrdili što svakako po mojim saznanjima takav rezultat nije polučio na nivou MUP-a s tim da sam na sličan način možda u malo manjem obimu rasvijetlio i neprijateljske aktivnosti i krim. djela koji su počinili na naprijed narečenim Županijama odnosno okupiranim područjima. Uz to osim narečenog po ovoj problematici sam osobno prikupljao podatke neposrednim odlascima sam ili sa izviđačima HV-a na okupirano područje pa tako za njene nije bilo nikakvih nepoznanica što se tiče neprijateljskog djelovanja, a i ponašanja UNPROFOR-a po proglašavanju UNP-a zona glede čega sam ja baš za potrebe Vlade RH-a i obrađivao sve te pripremljene podatke. To je bio i temelj za kvalitetnu krim. obradu kod pripadnika ex JNA odnosno neprijateljskih formacija i njihovih obitelji …“ (NASTAVLJA SE…)
Pišu se svakakve “činjenice”, po rekla-kazala, članak je bez sumnji u njegove dobre namjere veliki kupus i gomila svega i svačega, bez dokaza a i blate se mnogi hrvatski ugledni građani, dužnosnici, svećenici itd. Jako sam razočaran člankom koji je trebao biti svjetlo u tami, a u stvari je kupus, nakon čitanja znaš mnogo manje nego si znao prije.
Comments are closed.