Sve što ću dalje kazivati, ponuditi Vama na čitanje, izmišljena je pričica, i, to puno vise nego sto inače izmišljam!
Romantizirana fikcija glavnog lika generala! Ništa, ama baš ništa, što će te pročitati, nije se ni dogodilo u stvarnom vremenu! Točnije, u vrijeme građanskog rata u BiH! Istraživanje povijesno ratne građe, pregled top secret dokumenata, potvrda točnosti pojedinih datuma ratnih akcija, postavljenja i ukazi, ništa od toga nisam smatrao važnim! Dugačkim dosadnim blebetanjem, izbjegao sam ratne činjenice i stvarno stanje nacije? Smatram kako se ovo ne tiče svih Hrvata koji žive u BiH, i, kako ne moramo svi ni dobiti odgovore…
Dakle, uspjeli smo! Preživjeli, veliki broj, oni najhrabriji nisu, smo i ja i general. Teško mi je ne sjećati se tog vremena! Nije ovo nikakva kritička analiza svjedoka jednog, svog, vremena. Naime, što raditi s generalom kad ga ne trebate, u miru? Tad se otkrije puno toga: alternativne činjenice, ratno profiterstvo, lažni invaliditet, tajkunizacija, nasilništvo, izdaja, brata po oružju, žudnja za istinom, pisanija romantizirane fikcije. Pratim izvješća s književnog kluba čitatelja: svjedoka jednog, svog, vremena, u Washington Postu, New York Times, Wall Street Journal, Guardian, CNN, Fox News…General i brat po oružju i dalje tapkaju po levoj i desnoj strani mostarske čaršije, nemajući osobite nove ideje, osim vezivanja zastava i džepova. Domali uniformi! Očigledno, kako je takvu pogodbu iskazalo suučesništvo brata po oružju koji su se puskerali kamenjem po zapadnoj fašističkoj četvrti Mostara, ali i Gorančana s novim građanskim identitetom. Ako im se hoće, vala neka, jedni do rondova, drugi do HNK! Duboko sam dirnut pokazanom divljenju generalovoj romantiziranoj fikciji.
General u književnosti Hrvatske Republike Herceg Bosne, iznosi bolne pojedinosti koje su za posljedicu imale gubljenje kontrole HVO nad, u najširem smislu, područjem grada Mostara, posebice kad se zna da je potpisan dokument, kako vrhovno zapovijedanje obranom tog područja i grada Mostara preuzima HVO, organiziranje postrojbe mostarski bataljon, pokolj bojovnik HVO na Merdžan glavi, upad bojovnika u minsko polje s tragičnim posljedicama, masakr nad izviđačkom postrojbom HVO u Podveležju predvođenom Tvrtkom Milošem, ostavljanjem, prepuštanje vojarne Tihomir Mišić muslimanskim snagama, u kojoj je ostalo nebrojeno mnogo oružja, streljiva raznog kalibra, materijalno tehničkih sredstava, i, ono najgore, prodani bojovnici HVO koji su ostavljeni bez upozorenja na povlačenje, da budu ubijeni, načitati će te se kako je muslimanima prepušten energetski sustav hidroelektrana Salakovac i Grabovica, može se iščitati zašto nisu osigurani i obranjeni civili Grabovice i Doljana, kako su 9 bojovnika iz Livna, poslani u zasjedu preko linije fronta na bulevaru…Nije li ovo bilo dovoljno, da general prestane biti vojno djelatna osoba. Uglavnom, generalova romantizirana fikcija, ponudila je alternativne činjenice o ukaza za postavljanje, koje je potpisao gosp. Mate Boban prvi predsjednik Hrvatske Republike Herceg Bosne, kasnije Krešimir Zubak, i, koje je objavljeno u Narodnim novinama iste.
Čitajući generalovu romantiziranu fikciju, može Vas odvesti u pogrešnom pravcu? Mogli bi pomisliti kako je iznudio generalski čin! No, ni na kraj pameti nije Vam, otkud mu čin bojnika? Čvrsto držim, da je svjedok jednog, svog, vremena, svjedočenje o građanskom ratu u BiH, napeto, uzbudljivo, genijalno štivo, iako već tračaju kako ga je napisao netko drugi, u kojem je slikovito pokazano drugačije poimanje rata, i, nekih nacionalnih interesa hrvatskog naroda!? Čitajući, najviše će biti iznenađeni oni svjedoci rata, koji su ostali živi i zdravi, no, ne zahvaljujući zaslugom generala!
