Svaki roditelj želi samo najbolje za svoje dijete. Svim silama se trudi izgraditi siguran i stabilan dom, pružiti svome djetetu apsolutno sve što može, omogućiti mu sve što je, po njegovu mišljenju, potrebno za kvalitetno odrastanje, rast i razvoj
Piše: Adela Frank
Ovisno o uvjetima odrastanja roditelja, njegovo dijete će dobiti sve ono što roditelj smatra da nije mogao dobiti od svojih roditelja. Najčešće se tu radi o materijalnim stvarima (markiranoj odjeći i obući, najnovijem tipu mobitela, romobilu, autu,…).
Skupi predmeti su ipak najbolji nadomjestak ljubavi i pažnje?!!
Zbog kojekakvih razloga, a najviše onih grižnje savjesti, često se takvi roditelji služe istim rečenicama:
„Moje dijete će imati sve ono što ja nisam imao/la!“
„Moje dijete će biti najbolje u nogometu, plesu, košarci, atletici….!“
„Ja sam se mučio/la kako bi moje dijete imalo sve u životu (stan, kuću, auto, fakultet, novac,..)!“
Eto, točno u ovakvim izjavama se nalazi skrivena, neostvarena ambicija roditelja koju svim silama žele ostvariti upravljajući životom svoga djeteta.
Da, upravo tako se stvaraju BUDUĆI DIREKTORI.
Vlastitu ambiciju ne možemo prenijeti na svoje dijete. Ukoliko to pokušavate tada vršite nasilje nad djetetom!
Želja za uspjehom nije niti puka sudbina koja nekoga sustigne ili zaobiđe. Ambicija je urođena apsolutna volja svladavanja tabua, izlaska iz zone komfora, rješavanja problema. Kada se spoje radoznalost i ambicija, tada potiču kreativnost pojedinca i tek tada nastaju pravilni preduvjeti za uspjeh. Upravo istraživanje vlastitih granica potiče našu želju za uspjehom.
Sve dok, svakom pojedincu urođena, samo njegova ambicija služi razvoju ličnosti, poželjna je. Međutim, u trenutku kada ta velika želja za životnim uspjehom pređe u opsesiju postaje toliko destruktivna da ugrožava i druge ljude.
Budući direktor stasa u momka
Želeći ispuniti nerealne ambicije svojih roditelja, djeca se pokoravaju autoritetu, zapovjednom lancu o kojem im, do odrasle dobi, ovisi preživljavanje, istovremeno se nalazeći na najnižoj stepenici hranidbenog lanca obitelji.
Pridodajmo takvom odrastanju spoj manjka svijesti o sebi i slabije umne sposobnosti, dobijemo odraslog budućeg direktora koji precjenjuje svoju inteligenciju i podcjenjuje tuđu.
Ipak direktor sve zna najbolje, zar ne?!
Budući direktor najčešće pobjeđuje za koju god funkciju se kandidira, tj. na svim natječajima koji su za njega raspisani. On se predstavlja kao lider, vrhovni predsjednik zapovjednog i hranidbenog lanca. Neka vrsta diktatora, rekla bih radije.
Imamo direktora! Živio!!
Nažalost brutalna istina je da će se na visoke izvršne pozicije popeti netko ambiciozan, agresivan i manje ili prosječno inteligentan, nego li netko skroman, nenametljiv i nadprosječno inteligentan.
Evo, dragi moji još jednog primjerka koji je siša’ s brda i posta’ šef!
Političko kadroviranje
Zapovjedni i hranidbeni lanac
Svaki, pa i najgluplji direktor zna da u svojim redovima mora imati barem 65-70% poslušnika. Tzv. „rektalnih alpinista“ koji grabe punom parom izvršavajući naloge direktora. Anus (čmar) su proletili s lakoćom trenutno se nalaze duboko u debelom crijevu direktora te nezaustavljivo idu dalje bez imalo gađenja prema ambijentu u kojem se nalaze i svoje funkcije.
Shvatili ste, vjerujem;
Stranačka kadrovska politika temelji se na tezi da kadroviranje podobnih zaista može osigurati lojalnost i podršku unutar te političke strukture, čime se olakšava ostvarivanje stranačkih ciljeva.
„Kako smijeniti direktora?“
Odgovor na ovo pitanje, kažu mi iskusni profesionalci političkih nauka, nalazi se u smjeni članova Nadzornog odbora poduzeća i istovremenom ubacivanju „svojih“ članova u cilju postizanja većine u tom odboru. I/ili pobjedom na parlamentarnim odnosno lokalnim izborima.
Voila! Eureka! Piece of cake! Problem direktora riješen.
„Ne sekiraj se“- kažu mi, „Političko kadroviranje je uobičajena praksa, to je potpuno normalno. Bitno ti je samo da se radi o čovjeku od povjerenja, osobnog poznanstva i istih stranačkih kuloara.“
„A Javni natječaj?“- pitam.
„Ma to je samo pro forme radi.“- odgovaraju.
„Stručnost i kvalifikacije kandidata?“- pitam.
„Aj, aj mala, ne kompliciraj…!“- odgovaraju.
Dakle, ovisno o količini bolesne ambicije i nižeg stupnja inteligencije ,mladog budućeg direktora s početka priče, se radi, toliko snažnog alfa mužjaka dobivamo koji, u bari punoj takvih krokodila, beskrupulozno provodi daljnje kadroviranje podobnika.
Tko je blizu oltara, a tko sniva snom pravednika?
