Danas nametnuti jednom narodu Ustav po diktatu političara je isto što i nametnuti mu diktaturu. To ne razumiju mnogi hrvatski političari jer svi oni su ili bivši komunisti ili odgojeni u komunizmu. Oni su potencijalni diktatori premda za nametanje diktature ne koriste oružje već koriste nedemokratske zakone i medije za kontroliranje slobodnih i suverenih građana
To je izvor samovolje hrvatskih političara i urednika medija koji nema sveze sa demokracijom, slobodom i pravdom jer pri donošenju zakona političari ne pitaju svoje birače za njihovo mišljenje niti politički kontrolirani urednici medija žele istinito informirati javnost. Političari samo glasaju na temelju svoje ”savjesti” koja je više pohlepna i oportuna nego li pravedna.
Demokratski Ustav mora biti dogovor države i naroda kakva će država biti. Svi zastupnici moraju slijediti volju svojih birača, ali u hrvatskoj demokraciji birač uopće ne zna tko ga zastupa. Zbog toga, svaka županija ili općina mora postati izborna jedinica koja je podijeljena na izborne okruge. Jedino tako možemo znati tko nas zastupa. Svaki zastupnik u Saboru mora promicati volju svojih birača. Da bi imali demokraciju, Ustav te Statuti županija i općina i sve njihove promjene moraju potvrditi birači na referendumu.
Ustav i statuti moraju zadovoljiti vizije i volju birača umjesto vizije i volje političara. Narodi i birači su različiti duhovno i običajno, a zbog toga države moraju imati različite Ustave koji ne smiju postati kopija drugih Ustava. Naciju čini jezik i navike. Političari u novonastalim državama koje su se oslobodile komunizma najviše nameću Ustave koji su kopija komunističkih i kolonijalnih Ustava, a protivni duhu naroda, birača i demokracije.
Kako su Hrvati velikom većinom kršćani, ne može RH biti ateistička država koja zabranjuje sudjelovanje katoličkoj Crkvi u političkom životu. Sekularna država znači da svećenici ne smiju sudjelovati u vlasti, ali im se ne smije oduzeti pravo da kažu svojoj pastvi kako glasati. Takvu zabranu najviše traži šačica okorjelih komunističkih bezvjernika u politici i medijima koji nastoje nametnuti svoja manjinska i pogubna mišljenja po državu i narod preko kontroliranih medija. Tako se ponaša komunistička ”demokracija”.
Komunistički i kolonijalni hrvatski Ustav treba mijenjati najviše zbog ideoloških natruha u njegovom sadržaju i nedorečenosti. Ustav mora biti razumljiv i jasan svakom političkom Hrvatu. Obzirom na komunistički odgoj većine političara i navike naroda, neke nove političke pojmove treba uvesti u Ustav, a neke izbaciti iz njega da se ne bi svađali na njegov račun. Treba ukinuti zakon o kleveti i časti za sve javne osobe jer to sputava građane da slobodno iznose svoja mišljenja, a to je bit slobode i demokracije.
Novi Ustav trebaju ozakoniti birači na referendumu jer jedino tako birači mogu nadzirati političare i njihovo ponašanje. Potvrdu Ustava zahtjeva i kampanju u kojoj mogu sudjelovati svi osim SPC jer ona je crkva države Srbije. Bilo koje promjene Ustava i Statuta i dodavanje amandmana ili ustavnih zakona moraju izglasati birači na referendumu jer etničke manjine ne mogu upravljati državom većinskog naroda.
Oni po Ustavu trebaju biti samo ravnopravni građani RH, bez ikakvih privilegija. Današnji Srbi u Hrvatskoj napokon bi morali shvatiti da oni nisu Srbijanci, a to nam najbolje otkrivaju pravoslavna prezimena u Hrvatskoj kojih nema u Srbiji, ali su zajednička sa katoličkim prezimenima. Zašto?
Zašto hrvatski pravoslavci nisu Srbini ili Srbijanci? Razlog je što su oni prije nastanka kraljevine Jugoslavije bili unijati ili grkokatolici i Hrvati koji su priznavali Papu, a zadržali su bizantske liturgijske običaje. Zbog njih imamo riječ pop za svećenika koja je nastala od naziva PAPA. SPC je nastala krivotvorenjem činjenica 1922. godine i prisvojila HPC koja je od nje starija najmanje 200 godina.
Ako pravoslavci žele biti Srbi i etnička manjina, te žele prihvatit srbijanski jezik i ćirilicu, slobodni su to činiti privatno o svojem trošku ili se preseliti u Srbiju. Ustavom treba zabraniti osnivanje etničkih stranaka i njihovo sudjelovanje u vlasti. U Hrvatskoj mora biti službeni hrvatski jezik i latinično pismo. Sve drugo se može koristiti privatno, ali nikako u državnim institucijama niti u školstvu. Jedino tako možemo sačuvati i stvoriti hrvatsku naciju.
Ne možemo i ne smijemo u Hrvatskoj imati škole na talijanskom ili srbijanskom jeziku na grbači države niti na grbači njihove etničke države. Moramo postati suvereni u svojoj državi. Postoje li u Engleskoj, Francuskoj ili Italiji službene etničke škole i etnička pisma? Ne postoje, pa zašto bi postojale u Hrvatskoj? Nametanje etničkih škola znači odnarođivanje Hrvata.
Ne može hrvatski Sabor imati samo jedan dom jer to je jednoumlje. Hrvatskoj trebaju dva doma – gornji i donji dom ili Županijski dom i Sabor. Današnji hrvatski Sabor je jednouman. Oba doma moraju pregovarati da bi izglasali neki zakon. Takva je demokracija. Županijski dom zastupa županije, a Sabor zastupa pojedince. Bez dva doma nema demokracije. Nitko ne smije imati više od dva mandata na istoj funkciji niti itko može imati istovremeno dvije političke funkcije kao danas. To stvara političku učmalost.
Hrvatske političke stranke treba reformirati i zadaća predsjednika stranke mora biti da traži najbolje i prihvatljive ljude za izborne kandidate na listama koje moraju potvrditi članovi stranke u županiji ili općini. Sve županije moraju imati isti broj zastupnika u Županijskom domu, a broj zastupnika u Saboru ovisi o broju birača.
Tako Lika može imati dva zastupnika u Županijskom domu i nekoliko zastupnika u Saboru, a grad Zagreb mora imati mnogo više zastupnika u Saboru, ali samo dva zastupnika u županijskom domu, jer broj zastupnika u Saboru ovisi o broju stanovnika. Trebalo bi smanjiti broj županija na 15, a broj općina na 100 ili maksimalno na 120. Tako bi imali velike uštede proračuna.
Svi zastupnici moraju živjeti u županijama ili općinama u kojima zastupaju građane i u njima otvoriti svoje urede. Sve županije moraju imati izborne okruge za sabornike i za županijske zastupnike, a isto vrijedi i za općinske zastupnike. Sve zastupnike mora se birati imenom i prezimenom, a ne prema izbornoj listi predsjednika stranke. Ljudi koji žele ući u politiku moraju prodati svoja privatna poduzeća. To vrijedi također za županije i općine.
Jedino tako se možemo riješiti političke mafije u općinama jer u mnogim hrvatskim općinama vlada politička mafija koja kupuje izbore i pljačka proračun na različite načine, posebice u onim općinama koje imaju mnogo vikendica i koja, zbog nestručnosti, uništava okoliš i prometnu funkcionalnost tih općina. Tako se pljačka općinski proračun da birači nisu ni svjesni toga.
Ni jedna općina ne smije osnivati uslužna poduzeća jer tako se stvara politička mafija. Takva poduzeća mogu osnivati samo veći gradovi. Treba zabraniti koalicije prije izbora jer tako se također stvara politička mafija. Naravno, treba smanjiti broj općina, primjerice, Zadarska županija ne bi trebala imati više od 6 do 7 općina.
Hrvatsku danas vode dva komunista koja se međusobno svađaju i tako stvaraju nered među građanima, a ni jedan ni drugi nisu odgovorni biračima. Rade li to u dogovoru? Zbog toga u Hrvatsku moramo uvesti predsjednički sustav u kojem je predsjednik države ujedno i predsjednik vlade. Tako ćemo odvojiti izvršnu vlast od zakonodavne, što nije slučaj danas.
Da bi imali uređenu državu, svi mandati moraju trajati 4 godine jer tako će se smanjiti troškovi izbora. Sve referendume treba održavati kada i izbore. Da ne bi uspavali političare, izbori se moraju održavati svake dvije godine za polovicu zastupnika na svim razinama da ne bi uspavali predsjednika države, župane i načelnike općina.
U Ustavu treba navesti hrvatsko iseljeništvo i dijasporu jer oni moraju imati ista prava kao i birači u Hrvatskoj ako su državljani RH. Ta prava im je dužna i mora osigurati RH, bez obzira gdje žive. Tomu se protive komunisti jer iseljeništvo i dijaspora ne plaćaju porez u Hrvatskoj. Međutim, ako imaju vikendice u Hrvatskoj, na njih plaćaju porez, a kada dođu u Hrvatsku, plaćaju i PDV.
Da, Hrvatskoj treba demokratski umjesto komunističkog i kolonijalnog Ustava.
Srećko Radović
