Nakon intervjua predsjednika Sudačkog vijeća Županijskog suda u Zadru Borisa Babića “Slobodnoj Dalmaciji”, svoje reagiranje poslao nam je predsjednik Općinskog suda Željko Rogić koje prenosimo u cijelosti.
“Polako se razotkriva sprega predsjednika Sudačkog vijeća Županijskog suda u Zadru Borisa Babića i povezane Partijske (zadarske, interesne, pravosudne) grupe koja organizira progon mene kao predsjednika Općinskog suda u Zadru i to institucionalno – Odlukom da sam prekršio Kodeks sudačke etike, zbog toga što sam tražio od sutkinje Sonje Miljak da priopći termin procesne radnje za jedan predmet i što sam (još prije dvije godine) Plakatom „Akcija 100 najstarijih ostavina“ želio iznaći način rješavanja 100 najstarijih predmeta na Sudu, koji vodim i za čije rezultate odgovaram.
Očito je da tim sucima smeta smanjenje broja neriješenih predmeta na Općinskom sudu u Zadru, oni najbolje znaju zbog čega.
Progovorio je (prvi put od 1979. godine, otkad je u pravosuđu) „Doajen“ i obznanio kako „nije gramzljiv“, kako je „legalista“, „neovisan“, „javan i transparentan“, toliko i tako on o sebi, kao „prvi zaštitnik morala u zadarskom pravosuđu“.
On sve zna unaprijed, pa najavljuje „formiranje drugostupanjskog vijeća pri Vrhovnom sudu“ koje će „iznijeti svoj stav“ o mom Prigovoru protiv Odluke Vijeća koje štiti moral, a koje predvodi Boris Babić, dok ga zamjenjuje Ivana Klišmanić; također zna da treba „sačekati objektivnu analizu koju treba obaviti nadležno pravosudno tijelo“, koje će, u inspekciji lažiram li ja radne rezultate Općinskog suda u Zadru: „utvrditi i usporediti kakav je taj rad u odnosu na druge slične sudove“, kao i „koji su elementi utjecali na smanjenje broja predmeta, kao što su: povećanje broja sudaca i sudskih savjetnika, izmjene zakona i ustupi nekih predmeta drugim sudovima“.
Iz gornjih citata riječi Borisa Babića se dade uočiti kolika je njegova objektivnost (kao predsjednika Sudačkog vijeća Županijskog suda u Zadru) bila pri donošenju odluke da sam ja povrijedio Kodeks sudačke etike u slučaju Pritužbe sutkinje Sonje Miljak, pri čemu je utvrđeno da jesam i to zato što sam tražio da priopći termin slijedeće procesne radnje za jedan predmet i što sam (još prije dvije godine) Plakatom „Akcija 100 najstarijih ostavina“ želio iznaći način rješavanja 100 najstarijih predmeta na Sudu, kao i kolika će biti njegova objektivnost ako bude odlučivao (on i njegova zamjenica Ivana Klišmanić) o novoj (drugoj) pritužbi podnositelja Vladimira Mikolčevića, zato što sam rekao novinarima da bi ja (da ocjenjujem) suce (uključujući sebe) ocijenio ocjenom između +2 i -3 te što sam ukazao na zapošljavanje „preko veze“ u pravosudnim tijelima u prošlosti, tako i na Županijskom sudu u Zadru.
Jako je teško provesti konkretne reforme u Općinskom sudu u Zadru, pri ovakvim pogledima na ostvareni radni rezultat suca Županijskog suda u Zadru (viši sud!) i predsjednika Sudačkog vijeća Županijskog suda u Zadru (Boris Babić); nemate (naime) protiv sebe samo bivše kadrove koji su ranije neuspješno vodili Sud i koji su ujedno „nepotisti“, budući su uglavnom kćeri bivših pravosudnih dužnosnika te dodatno njihove prijateljice koje se uzdaju da će preko njih lakše napredovati, nego vas proglašavaju krivim osuđujući za povredu Kodeksa sudačke etike – samo zato što ste se usudili od njih tražiti da nešto rade, riječ je o osobama koje nisu navikle raditi, jer su „namještene na Sud“ i doživljavaju Sud svojim „dnevnim boravkom“, u koji su ih poslali roditelji (bivši pravosudni dužnosnici), ali Sud je državni, a Država je svih nas i odlučno je jedino pitanje tko radi, tko više doprinosi ažurnosti Suda.
Ako ima smisla odgovarati na pitanja Borisa Babića, koja su podcjenjivačka, provokativna, obojena zavisti i željom rušenja aktualnog predsjednika Općinskog suda u Zadru, kao lažova, može se istaknuti slijedeće: Boris Babić priziva svojevrsnu pravosudnu inspekciju, koju ovim i ja javno pozivam da izvrši detaljni pregled da li su prikazani radni rezultati Općinskog suda u Zadru (u posljednje dvije godine) lažirani ili nisu, pri čemu odgovaram do u najmanju znamenku;
– ne mora se po Babiću priželjkivana Analiza čekati, neka Inspekcija dođe ODMAH;
– neka se utvrdi sve što Inspekcija bude željela i neka se usporede radni rezultati Općinskog suda u Zadru (u posljednje dvije godine) sa bilo kojim drugim sudom u Republici Hrvatskoj, može i sa svakim od ostalih sudova u Republici Hrvatskoj, jamčim da Općinski sud u Zadru ima daleko najbolji rezultat od svakoga pojedinačno suda u Državi;
– NEMA elemenata koji su objektivno utjecali na smanjenje broja neriješenih predmeta u Općinskom sudu u Zadru, naš radni rezultat je posljedica isključivo bolje organizacije i većeg radnog angažmana;
– povećanja broja sudaca nije bilo, isti je broj sudaca u Sistematizaciji bio 2. srpnja 2012. godine (početak moga mandata predsjednika Suda) i danas, naprotiv sada nam nedostaje 5 (pet) sudaca i to: suci Željko Đerđ i Hrvoje Visković (2 suca) su prešli suditi na Županijski sud u Zadru, bez da smo za njih ikoga dobili u zamjenu, sutkinje Katja Morić Arambašić i Marija Dukić (2 sutkinje) su na rodiljnom dopustu, a sutkinje Melita Lisica i Ivana Klišmanić rade po pola radnog vremena tako da njih dvije rade za jednu sutkinju (1 sutkinja), dakle ukupno 5 sudaca (2 + 2 +1) nedostaje (od 35 koliko bismo trebali imati po Sistematizaciji);
– broj sudskih savjetnika na Općinskom sudu u Zadru jeste porastao, ali sam se za to ja izborio, nitko ih nije poslao „tek onako“ (briga predsjednika Suda za Sud – ne šetam po domjencima tražeći veze za sebe okolo, niti po ulici za vrijeme posla kao intervjuirani), dobiti nove sudske savjetnike je sposobnost onoga koji vodi Sud; uloga sudskih savjetnika (rješavaju uglavnom jednostavnije predmete) u ostvarenom radnom rezultatu je bitna, ali ključna su dva momenta: drukčija organizacija rada i veći radni angažman potaknut imenovanjem na rukovodeće odjelske pozicije sudaca-radnika;
– izmjene zakonâ su samo povećale broj neriješenih predmeta na Općinskom sudu u Zadru, a ne smanjile; primjerice mijenjan je Zakon o kaznenom postupku (što bi kazneni sudac Boris Babić morao znati) zbog kojih izmjena su slučajevi zlouporabe opojnih droga sa Županijskog suda u Zadru „spušteni“ u nadležnost Općinskog suda u Zadru – povodom izmjena zakona Općinski sud u Zadru nikome nije proslijedio svoje predmete;
– na redovitim konferencijama za novinare koje sam održavao nakon svakog tromjesečja javnosti je već (prije oko dvije godine) priopćeno da smo drugim sudovima (i to ne svojom inicijativom, nego Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske), ustupili tek 800 (slovima: osamsto) ovršnih predmeta i to općinskim sudovima u Benkovcu i Pagu, tako da ćemo 1. veljače 2015. godine te predmete ponovo dobiti natrag, jer se Općinski sud u Zadru reorganizacijom širi na ta dva suda.
Prema tome, Boris Babić, kao zastupnik morala u pravosuđu, ne govori istinu, nego izmišlja što bi sve moglo umanjiti ostvareni rezultat Općinskog suda u Zadru, a kako bi se umanjio moj uspjeh pred istek mandata predsjednika Suda s 1. veljače 2015. godine, kada ministar pravosuđa određuje vršitelja dužnosti predsjednika Općinskog suda u Zadru (i drugih sudova u Zemlji – zbog reorganizacije), nakon čega slijedi nova procedura izbora predsjednika Suda pred Državnim sudbenim vijećem, izbori za koje su 4. studenoga 2014. godine, tako da budući sastav Državnog sudbenog vijeća još nije poznat, ali se spominjana Grupa zadarskog pravosuđa potrudila istaknuti svoje kandidate i to za iz reda općinskih sudova Tomislava Bagu, a iz reda županijskih sudova Hrvoja Viskovića.
Ne znam da li itko vjeruje Borisu Babiću („nisam dio nikakvog klana“!!!), obzirom na glas koji o njemu postoji u javnosti (razne afere o kojima je riječ o intervjuu i druge, ovisnost o financijskim moćnicima…), a polemika o „sucima koji su izvrsni“ je suvišna, jer ako je njemačko pravosuđe za 5 (peticu), austrijsko za 4 (četiri), onda sam previše rekao kada sam rekao da zaslužujemo između +2 i -3, jer 3 znači „dobar“, a može li se za naše pravosuđe reći da je za ocjenu „dobar“ i zašto smo onda toliko dugo čekali baš zbog pravosuđa ulazak u Europsku uniju, tako da su nas prešle Rumunjska, Bugarska i slične balkanske zemlje, koje su ranije bile daleko iza nas u svemu.
Na kraju, ne ulazeći u diskusiju o svim Babićevim aferama (neka se time bavi Policija i druga tijela koje su dužne to istražiti, ali napokon objektivno i profesionalno), zašto ne bi objasnio (kad već priznaje) otkud mu 42.000,00 EUR za brod iz „Afere Leasing“ (to podrazumijeva da sve drugo važnije u životu ima), kad ja i druge kolege ne možemo od svoje plaće, koja je slična njegovoj (ako imamo obitelj i najmanje dvoje djece) uštedjeti više od 430,00 kn mjesečno; može se i javno usporediti moja i Babićeva imovina, obzirom na slične plaće, kada je već riječ o moralu u sudačkim redovima, pri čemu je Babić prvi zastupnik etike, za koju netko mora prijaviti da je povrijeđena, inače se time nitko ne bavi, degutantno.“
ŽELJKO ROGIĆ
(zadarski.hr)
