Novi Pravilnik o nagrađivanju sportaša Grada Makarske koji na kraju nagrađuje samo dvije razine sportaša trebao je biti iskorak i priznanje lokalnom sportu, no pretvorio se u dokument koji otvoreno ponižava ljude koji su cijeli život posvetili makarskim klubovima
Nitko ne traži da Grad dijeli novac svakom kategoriziranom sportašu niti da se kriteriji razvodne. Upravo suprotno – granica može i treba biti jasna, primjerice prvo mjesto, naslov prvaka Hrvatske ili pobjednika Kupa. No, izbrisati te rezultate izravan je šamar makarskom sportu.
Što zapravo piše u sustavu HOO-a, a što je Makarska izbacila?
Sustav kategorizacije Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) vrlo je precizan i dijeli sportaše u šest kategorija:
• I. i II. kategorija vrhunskih sportaša u pravilu se stječu medaljama na velikim međunarodnim natjecanjima (najčešće u dresu reprezentacije).
• III. kategorija vrhunskog sportaša pripada onima koji osvoje prvo ili drugo mjesto na Prvenstvu Hrvatske ili Kupu Hrvatske, uz ispunjavanje dodatnih strogih kriterija.
• IV. kategorija (vrsni sportaši) rezervirana je za seniore s osvojenim trećim ili četvrtim mjestom na državnom prvenstvu.
• V. i VI. kategorija (daroviti sportaši) odnose se na juniore i kadete koji osvoje prvo ili drugo mjesto na Prvenstvu Hrvatske ili Kupu Hrvatske.
Odlukom da se nagrađuju isključivo sportaši I. i II. kategorije s prebivalištem u Makarskoj, gradska vlast jednim je potezom izbrisala sve prvake Hrvatske i pobjednike Kupa – bilo da su seniori, juniori ili kadeti.
Donesen iza zatvorenih vrata – a od Zajednice športskih udruga ionako nema pomoći
Posebno zabrinjava način na koji je Pravilnik donesen – potpuno iza zatvorenih vrata, bez javne rasprave i bez pitanja samih sportaša i klubova. Nakon što su u rujnu dopunom Statuta ovlasti prebačene izravno na gradonačelnika, Pravilnik s potpisom gradonačelnika Zorana Paunovića ugledao je svjetlo dana, a da nitko s terena nije bio uključen u njegovo kreiranje. S obzirom na ustroj gradske uprave, sasvim je jasno da je ovakav prijedlog kriterija pred gradonačelnika došao iz Upravnog odjela za javne potrebe i društvene djelatnosti na čelu s pročelnicom Marinom Puharić, čiji odjel izravno pokriva i resor sporta.
No, ruku na srce, čak i da se Pravilnik slao na mišljenje krovnoj gradskoj sportskoj organizaciji – Zajednici športskih udruga Grada Makarske (ZŠUGM) – ishod bi bio potpuno isti. Na čelu Zajednice sjedi Ante Bilić, ujedno i direktor gradske tvrtke Makarska obala te čovjek maksimalnog povjerenja gradonačelnika Paunovića, koji uživa njegovu bezrezervnu podršku unatoč svim propustima i nepravilnostima iz proteklih godina.
Bilić je ujedno prvi predsjednik Zajednice športova koji na tu funkciju nije donio nikakvo trenersko niti ozbiljno upravljačko iskustvo u sustavu sporta. Osim samog igranja nogometa, istine radi, njegovo se jedino klupsko iskustvo veže uz Jedriličarski klub Bura, iz kojeg je ekspresno izbačen upravo zbog pokušaja autokratskog upravljanja klubom. Upravo zbog nedostatka pravog sportskog i upravljačkog iskustva ne čudi što je on i prvi predsjednik ZŠUGM-a koji s gradskom vlašću gaji besprijekorno poslušne odnose bez ikakvog zamjeranja. Bez zelenog svjetla „makarske Bijele kuće”, Bilić u Zajednici ne smije ni svjetlo u uredu upaliti, a kamoli donijeti neku odluku bez prethodnog odobrenja gradske uprave.
Dosadašnji predsjednici Zajednice, poput Mire Urlića, Drage Lulića, Nikole Barnjaka ili Stipe Bušelića, bili su ljudi iz sustava sporta i sa stavom, kojima su prava sportaša uvijek bila na prvom mjestu. To je često značilo otvorene sukobe s gradskim vlastima, a uvjereni smo da bi svaki od njih – pa i pod cijenu ostavke – ovakav sramotan pravilnik javno osudio. Makarski su sportaši tada barem znali tko stoji na njihovoj strani. Danas, nažalost, imamo predsjednika Zajednice koji čuva leđa Gradu i u Zajednici športova i u Upravnom vijeću GSC-a Makarska te bez iznimke staje na stranu gradske politike kad god treba birati između interesa sportaša i interesa gradske uprave.
Pet vrhunskih sportaša zaslužuje svaki euro, ali što je s ostalima?
Trenutačno rezultatske kriterije ovog Pravilnika ispunjava tek pet sportaša. Odmah treba jasno i bez zadrške reći – svih petero zaslužuje svaki cent i svaki euro za svoje vrhunske uspjehe. Svi su oni svoje kategorizacije ostvarili kroz reprezentativne nastupe i međunarodne medalje, no činjenica je da su – osim jedne sportašice – svoj status reprezentativaca i vrhunske rezultate izgradili nastupajući za klubove izvan Makarske.
Ne želeći prejudicirati niti optuživati same sportaše da nemaju prebivalište u Makarskoj, ostaje otvoreno pitanje ispunjavaju li uopće svi taj formalni uvjet. U sportskoj je praksi, naime, uobičajeno da sportaši koji godinama treniraju i nastupaju za klubove u drugim sredinama ondje prijavljuju prebivalište kako bi ostvarili lokalne stipendije i druge benefite.
Istovremeno, svi oni koji trofeje donose izravno u Makarsku i u makarske klubove ostali su bez ikakvog priznanja. Futsal, ragbi, biciklisti, kickboksači, vaterpolisti, veslači, judaši, plesači – svi su oni u posljednjih desetak godina u naš grad donosili naslove prvaka i pobjednika kupova Hrvatske na ponos svih nas, a sada su ovim pravilnikom postali potpuno nevidljivi.
Ne pljujte u lice trenerima i klubovima koji stvaraju prvake
Ono što najviše boli nije samo izostanak novca za pojedince, nego potpuno ignoriranje trenera i matičnih klubova. Iza svakog naslova prvaka Hrvatske stoje godine rada, odricanja i entuzijazma ljudi koji su svoje živote ugradili u makarske sportske udruge.
Ti treneri i klubovi stvaraju djecu, drže ih dalje od ulice i dovode do samog vrha države u uvjetima koji su često daleko od idealnih. Pravilnik ih ne prepoznaje ni kao dodatnu vrijednost niti kao nositelje kvalitete, a kamoli da se itko u gradskoj upravi sjetio financijski nagraditi trenere koji su te šampione stvorili.
Gradonačelniče Paunoviću i pročelnice Puharić, priznajte pogrešku, izmijenite ovaj dokument i vratite gradske nagrade prvacima Hrvatske i njihovim trenerima. Upravo ste vi proteklih godina ubirali političke bodove naslikavanjem i svečanim prijemima svih tih sportaša u uredu gradonačelnika. Najviše lajkova i pozitivnih komentara na društvenim mreža dobivate upravo ispod takvih objava i vjerujte da vi niste glavne zvijezde u tim objavama. Kriterij se može i mora ograničiti na prva mjesta te naslove prvaka i pobjednike kupova jer drugačije bi bilo degradacija sporta i sportaša ali ne smije se dopustiti da se ovakvim pravilnikom pljuje u lice sportašima, klubovima i trenerima koji žive i rade za makarski sport.
