Dok se gradski oci na društvenim mrežama i u blještavim brošurama hvale milijunskim projektima, pametnim rješenjima i kozmetičkim strategijama, stvarnost u makarskim kalama redovito i brutalno demantira te iste hvalospjeve. Najbolji dokaz za to je Ulica don Petra Kaera – ključni pješački prolaz koji spaja gradski parking ispod ribarnice s povijesnom Kalalargom
Fotografija ovog prolaza u večernjim satima ne prikazuje povijesni šarm mediteranskog grada, već crnu rupu. Prolaz je u potpunom, mrklom mraku. Građani i turisti koji ovuda silaze prisiljeni su paliti bljeskalice na svojim pametnim telefonima. Do vrha ulice, od samog ulaza u Kalalargu, ima osam-devet stepenica koje se u ovom mraku uopće ne vide. Umjesto ugodne šetnje u staru jezgru, ulazak počinje s grčem u želudcu i strahom od loma noge na nevidljivim stubama.
Ovdje na vidjelo izlazi nevjerojatan makarski komunalni paradoks. Grad Makarska kroz projekt poticanja lokalnih tradicijskih poslova svake godine podijeli više od 150 tisuća eura privatnicima kako bi otvorili ili preselili poslovanje u staru jezgru. No, dok se javni novac u stotinama tisuća eura dijeli u subvencije, gradska uprava očito nema bazične sposobnosti (ili mizernih 500 eura) za par metara kabela i jednu ispravnu žarulju koja bi osvijetlila taj isti prilazni put.
No, čim napokon prođete ovu mračnu avanturu i zakoračite na osvijetljenu Kalalargu, mrak u želudcu zamjenjuje političko-ugostiteljska panorama koja savršeno oslikava prioritete lokalne vlasti.
Ako produžite ravno, eto vas ispred objekta February 30. Tamo vas čeka famozna dvostrana drvena klupa od ariša, koja je porezne obveznike koštala nevjerojatnih 30 tisuća eura (točnije 26.500 eura za samu klupu, plus tisuće eura za metalnu konstrukciju i projekt). Ta drvena klupa od trideset tisuća eura se već naveliko raspada, a dio je trenutno odnesen na remont. Možda bi u duhu “poticanja poslovanja” gradska uprava mogla imati malo sluha i smanjiti najam bašte vlasniku objekta February 30, s obzirom na to da gosti moraju gledati u taj raspadnuti spomenik propalom komunalnom dizajnu.
Ako s tog istog raskrižja pogledate udesno, pogled puca ravno prema zoni u kojoj se nalazi stan zamjenice gradonačelnika Antonije Radić Brkan. Ako pak skrenete lijevo, pogled puca ravno na Fjaka Bar, koji je u radijusu poslovanja obitelji gradske vijećnice Kristine Katić Brkulj.
No, tu priča o svjetlosnim i imovinskim paradoksima ne staje. Ako produžite malo dalje naprijed, mrak s početka priče potpuno nestaje. Tamo sve blješti i pršti od luksuzne rasvjete prema apartmanu pročelnice Upravnog odjela za javne potrebe i društvene djelatnosti Marine Puharić, kao i prema stanu direktora gradske tvrtke Makarska obala, Ante Bilića.
Zanimljivo je kako se u radijusu od samo nekoliko stotina metara isprepliću visoka lokalna politika, stanovi i apartmani vodećih gradskih lica, privatni interesi i skupe drvene klupe od 30 tisuća eura, dok bazična infrastruktura – obična ulična svjetiljka na javnom prolazu s parkinga – ostaje nepremostiv problem za gradske službe.
Možda bi o samoj vrsti rasvjete, estetici i vizualnom identitetu ovog mračnog prolaza ipak nešto više mogla reći sama pročelnica Marina Puharić. Prema našim saznanjima, ona je prije par godina završila tečaj uređenja interijera u poznatoj talijanskoj školi Callegari, pa bi njezino profinjeno dizajnersko oko sigurno znalo prepoznati kakav tip rasvjetnih tijela najbolje odgovara zapuštenom povijesnom ambijentu.
Dok se stručna mišljenja čekaju, naš čitatelj koji nam je poslao ovu mračnu fotografiju nudi jednu uistinu izvrsnu, “inovativnu” poslovno-političku ideju za rješenje ovog problema, u duhu vrhunskog turističkog storytellinga. Možda je mrkli mrak zapravo pomno osmišljen projekt? Naime, kako je don Petar Kaer živio u 19. i početkom 20. stoljeća (1848. – 1919.), mrak u ulici koja nosi njegovo ime u potpunom je skladu s dobi u kojem je dotični povjesničar stvarao.
Zato predlažemo da Grad Makarska gostima počne prodavati autentični povijesni doživljaj: ugradite u ulicu klasične starinske lampione te usput u gradsku upravu uhljebite još dva nova zaposlenika koji bi radili kao – picaferali! Jedan bi imao strogu dužnost da u sumrak ručno, šibicom pali lampione, dok bi drugi u zoru te iste lampione gasio. Savršen povratak u 19. stoljeće i sjajan obol povijesti, a i farsa bi se u svakoj kali lijepo zaokružila.
Ako ta povijesno-uhljebnička ideja propadne, možda Grad Makarska pod hitno treba primijeniti drugi, provjereni recept za osvjetljavanje. Možda je najbolje javno zamoliti nekoga od trenutačnih vlasnika stanova ili poslovnih prostora u toj mračnu kali da pod hitno proda ili iznajmi svoju nekretninu nekome od vladajućih faca iz gradske uprave? Sudeći prema okolnim prozorima, to je jedini stopostotno siguran način da i ovaj zaboravljeni dio grada preko noći čudesno i raskošno zasvijetli.
Makarska ne treba fasadnu kozmetiku i selektivno blještavilo prema odabranim prozorima. Građani i posjetitelji stare jezgre zaslužuju sigurnost i funkcionalnu komunalnu opremu u svakoj kali. Umjesto mraka i jeze, ovaj bi prolaz morala krasiti decentna, topla žuta rasvjeta od 2700 lumena, kako bi građani umjesto političkih pitanja imali toplinu oko srca u vlastitom gradu. Gospodo iz Grada, je li stvarno problem u tih nekoliko metara kabela, ili se stvarno čeka novi podobni stanar?
