Sindikalist Vedran Uranija, široj javnosti poznat po suradnji s pripadnicima zadarskog kriminalnog podzemlja našao je nove naivce
Nakon niza neuspjeha, propalih obećanja, nerealiziranih odlazaka u Strassbourg, Vedran Uranija uzeo je sebi u zadatak podignuti plaće radnicima zadarske Liburnije za čitavih deset posto. Vedran Uranija, kaže, smatra da se „preraspodjelom sredstava može iznaći novac za povećanje plaća“.
Eto, zaludu diplome financijskim stručnjacima, diplomiranim ekonomistima, iskusnim menadžerima kad sindikalni pravnik bez dana iskustva u realnom sektoru Vedran Uranija smatra da ima prostora za povećanje plaća za čitavih deset postu u tvrtki koja bi davno otišla u stečaj da Grad Zadar nije uplatio desetke milijuna kuna proteklih godina.
Vedran Uranija bi radnicima povećao plaće i samo on zna kako to učiniti. Vjerojatno radnici Liburnije kao i svi radnici u Hrvatskoj zaslužuju veće plaće jer od ove crkavice koju inače primaju mogu živjeti samo kada bi mjesec trajao deset dana. Pred kraj svoje sindikalne karijere, Vedran Uranija uhvatio se tvrtki u (su)vlasništvu Grada Zadra kao što su Vodovod, Odvodnja, Liburnija… Zašto? Zato što drugih tvrtki gotovo da i nema.
Svašta je Uranija obećavao radnicima brojnih propalih poduzeća kao što su Autotransport, TIZ, Bagat, Polikem itd. Tih poduzeća danas nema, a poprilično smo sigurni da nema ni bivšeg radnika koji će reći da je zahvaljujući Uraniji dobio ono što je tražio. Vedrana Uraniju napuštaju njegovi donedavni saveznici. Kada govorimo konkretno o Liburniji, Vedran Uranija više ne može računati na uličnog performera, Predraga Duševića koji se, nezadovoljan činjenicom da nije uspio ući u Nadzorni odbor te tvrtke, odmaknuo od ovog sindikalista.
Vedrana Uraniju napustili su i mediji. Nekoć su se oko Uranije skupljali novinari gotovo svih redakcija, a danas ga prati tek jedan lokalni mediji. Za pretpostaviti je da Vedranu Uraniji odgovara medijska pozornost. Isto tako je za pretpostaviti kada bi ga i taj posljednji medij prestao pratiti, da bi Vedran Uranija hitro predao Zahtjev za prijevremeni odlazak u mirovinu. Jer, čemu najavljivati prosvjede, štrajkove, kaznene prijave, ako ga nitko ne čuje i ne vidi? Vedran Uranija, dakle, ima nove žrtve. Naivne radnike Liburnije od kojih neki misle da će ih ovaj sindikalist odvesti u bolju budućnost. S druge strane, Uranija misli da je dizanje plaće jednostavno kao, primjerice, bojanje kose u vinsko crvenu ili pudranje lica.
