Pljačku prijevozničke tvrtke Croatia Zadar Line (CZL) organizirao je zadarski krim milje, a u sramotnom obezvrijeđivanju milijunske imovine aktivno je sudjelovao Grad Zadar na čelu s Božidarom Kalmetom kao tadašnjim, ali i sadašnjim gradonačelnikom.
Početak kraja te tvrtke započeo je rušenjem starog autobusnog kolodvora na Poluotoku koje je naredio i potpisao upravo Božidar Kalmeta (http://www.mega-media.hr/afera-czl-2-kalmeta-rusenje-kolodvora-potpisao-u-kavani-central/). Tim sramotnim činom tvrtka je ostala bez vrijedne imovine, pa je u godinama koje su uslijedile Croatia Zadar Line ostala i bez autobusnih kolodvora u Benkovcu i Obrovcu, 13 autobusa vrijednosti oko 7 milijuna kuna itd. (http://www.mega-media.hr/afera-czl-gdje-je-nestalo-13-autobusa-croatia-zadar-linea/).
U ovom nastavku skandalozne priče oko dobro pripremljenog scenarija uništavanja jedne od najuspješnijih prijevozničkih tvrtki na Balkanu, nećemo o Vedranu Uraniji, sindikalcu koji godinama radnicima CZL-a obećava brda i doline. Njegovom ulogom će se uskoro pozabaviti nadležne institucije na čije adrese je odaslan čitav niz dokumenta koji će istražiteljima itekako biti zanimljiv. Pozabavit ćemo se radije još malo ulogom Božidara Kalmete koji je, kako smo već pisali, rušenje starog autobusnog kolodvora potpisao u nekadašnjoj kavani Central.
U vrijeme rušenja starog autobusnog kolodvora, sada već davne 1996. godine, Kalmeta je kao gradonačelnik donio odluku o izdvajanju nemalih novaca iz gradskog proračuna za tiskanje mjesečnika „Naš Zadar“ u kojem je on osobno bio jedan od članova Uredničkog vijeća, a glavna urednica njegova buduća supruga Dolores Grdović. Tako je u, kako su ga nazivali, glasilu Grada Zadra „Naš Zadar“ u broju od listopada izašao članak pod naslovom „Uklonjen stari autobusni kolodvor“ u kojem autor, vjerojatno Dolores Grdović građane pokušava uvjeriti kako je dobro što je uništena imovina poduzeća koje je tada hranilo gotovo stotinjak obitelji! Iako priznaje da je riječ o svojevrsnom spomeniku Zadra, autor navodi da je riječ o „komunalnoj i estetskoj crnoj točki poluotočke jezgre“. Zanimljivo, gotovo dvadeset godina poslije, na mjestu starog autobusnog kolodvora nalazi se improvizirano parkiralište i ništa više?! Zbog sumnji da je priča oko CZL-a i rušenja starog autobusnog kolodvora samo još jedan klasičan primjer ratnog profiterstva, DORH i USKOK su pokrenuli istragu, a jedan od temeljnih dokumenata svakako je i pravomoćna presuda Vrhovnog suda RH kojom je potvrđeno da Kalmeta nije smio rušiti i da je stoga Grad Zadar dužan isplatiti novčanu naknadu vlasnicima! Dodajmo i to kako je Kalmeta jako dobro znao čiji je kolodvor jer o tome postoji opširna i vjerodostojna dokumentacija i morao je biti upućen da ruši tuđe. U posjedu smo dokumenta iz kojeg se vidi čiji je bio stari autobusni kolodvor, a kojeg i ekskluzivno objavljujemo. (NASTAVLJA SE…)
