AFERE PLOVPUT (7) Svjetionici se godinama iznajmljuju potpuno nezakonito – svi se prave slijepi i gluhi!

U sedmom nastavku serijala AFERE PLOVPUT objavljujemo naoko nebitne detalje koji su prethodili, sasvim je jasno, nezakonitom iznajmljivanju svjetionika na Jadranu. U ovoj suspektnoj raboti sudjelovali su mnogi, a zahvaljujući neodgovornim postupcima pojedinaca s okruglim pečatom, oštećeni su porezni obveznici za milijunski iznos

Analizirali smo Odluku Vlade Republike Hrvatske o upravljanju i korištenju svjetioničarskih zgrada donesenu na sjednici održanoj 22. rujna 2009. godine i došli do zapanjujućeg zaključka. Plovput je više od 10 godina nezakonito iznajmljivao svjetionike. Plovput za iznajmljivanje svjetionika, koji se sukladno Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama nalaze na pomorskom dobru (bez obzira na granice pomorskog dobra i fizičku udaljenost svjetionika od morske obale, op.a.), nije imao koncesiju, nego je svjetionike nezakonito davao u zakup temeljen nezakonite Odluke Vlade Republike Hrvatske.

Spomenutom Odlukom, Vlada Republike Hrvatske nije Plovputu dala koncesiju za gospodarsko korištenje pomorskog dobra, nego prethodnu suglasnost na „Program upravljanja svjetioničarskim zgradama“, koji je donio Nadzorni odbor Plovputa te kojom je Vlada Republike Hrvatske ovlastila Plovput davati u zakup svjetioničarske zgrade. Pri tom je Vlada Republike Hrvatske sebi dala za pravo odlučivati o nečemu za što nije nadležna, budući je člankom 20. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano da koncesije za gospodarsko korištenje pomorskog dobra na rok do 20 godina daje županija, a ne Vlada Republike Hrvatske.

Za prijatelje sve, za neprijatelje zakon

Prilikom donošenja Odluke, Vlada Republike Hrvatske se pozvala na članke 8. i 26. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, br. 158/2003, 100/2004, 141/2006 i 38/2009), uz zanemarivanje ostalih članaka tog Zakona.

Da pojasnimo, članak 8. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama govori da se sve koncesije na pomorskom dobru daju na temelju prava koja na pomorskom dobru ima Republika Hrvatska, dok članak 26. govori da ovlaštenik koncesije koji je dobio koncesiju za gospodarsko korištenje pomorskog dobra (u što spada i zakup svjetionika, op.a.) može sporedne djelatnosti manjeg opsega iz područja usluga dati na obavljanje pravnim i fizičkom osobama uz suglasnost davatelja koncesije u cilju boljeg iskorištavanja pomorskog dobra. Zbog čega se Vlada Republike Hrvatske u svojoj Odluci pozvala upravo na ova dva članka Zakona koja govore o koncesiji za gospodarsko korištenje pomorskog dobra, iako takvu koncesiju svojom Odlukom nije izdala Plovputu, ostaje tek za otkriti, a otkrit ćemo sigurno!

Izmišljena suglasnost

Također je nejasno zbog čega se Vlada Republike Hrvatske prilikom donošenja Odluke zaboravila pozvati npr. na članak 7. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama kojim je propisano da se za gospodarsko korištenje dijela pomorskog dobra može u Zakonom propisanom postupku pravnim osobama dati koncesija (a ne prethodna suglasnost, op.a.). Ili na članak 16. Zakona kojim je propisano da je koncesija pravo kojim se dio pomorskog dobra daje na gospodarsko korištenje pravnim osobama te da prava i obveze na temelju koncesije nastaju sklapanjem ugovora o koncesiji. I ono što je najvažnije, Vlada Republike Hrvatske zaboravila je postupiti sukladno članku 17. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama kojim je propisano da se koncesija za gospodarsko korištenje pomorskog dobra daje isključivo na temelju provedenog javnog prikupljanja ponuda.

Dakle, Vlada Republike Hrvatske nije provela postupak javnog prikupljanja ponuda za dodjelu koncesije za gospodarsko korištenje pomorskog dobra sa svrhom davanja svjetionika u zakup, budući ga prema Zakonu i nije mogla provesti pa samim tim nije mogla Plovputu niti izdati koncesiju za gospodarsko korištenje pomorskog dobra. Umjesto toga, po naopakom obrascu domino efekta, jednu nezakonitost (ne provođenje postupka javnog prikupljanja ponuda za dodjelu koncesije, op.a.) pokušala je prikriti drugom nezakonitošću, tj. davanjem prethodne suglasnosti na nešto za što se ista zakonski ne može izdati.

Malo je toga po zakonu napravljeno

Naime, Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je da se prethodna suglasnost Vlade Republike Hrvatske ne može, kao što smo već rekli, izdati za gospodarsko korištenje pomorskog dobra kakvo je tražio Plovput i za što je ona izdana, nego je prethodna suglasnost termin koji se sukladno Zakonu vezuje samo uz koncesije za obavljanje lučkih djelatnosti koje zahtijevaju korištenje postojećih i/ili gradnju novih građevina i drugih objekata podgradnje (u koje spadaju i objekti za sigurnost plovidbe u luci, op.a.) i nadgradnje na lučkom području na rok od 30 do 50 godina. Tome treba dodati da dobivanjem prethodne suglasnosti Vlade Republike Hrvatske ne postajete automatski vlasnik koncesije za obavljanje gospodarske djelatnosti, nego je ista samo preduvjet da bi Lučka uprava uopće mogla raspisati javno prikupljanje ponuda za odabir koncesionara na lučkom području.

Ako se i na kraju ovih navoda pitate što je tu nezakonito, odgovor bi bio sve. Sve je nezakonito.

Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku koja je nezakonita i u suprotnosti sa Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama, Odluku koja je u potpunosti promašena i neprimjenjiva na gospodarsko korištenje pomorskog dobra kakvo je provodio Plovput. I takvu Odluku Plovput je iskoristio za nezakonito iznajmljivanje svjetionika što je elegantno prolazilo svih ovih godina.

Kako bismo Vam još jednom približili sve nezakonitosti koje je napravila Vlada Republike Hrvatske donošenjem sporne Odluke, u nastavku ćemo ih nabrojati, iako je od svih možda najvažnija nezakonita primjena Odluke Vlade Republike od strane Plovputa o čemu će biti riječ u kasnijim nastavcima.

NEZAKONITOST ODLUKE BR. 1

Vlada Republike Hrvatske nije smjela donijeti nikakvu Odluku vezano za zakup svjetionika jer nije nadležna za davanje koncesija za gospodarsko korištenje pomorskog dobra na rok do 20 godina (u ovom slučaju na rok od 5 ili 10 godina, op.a.) nego je za isto nadležna županija. Niti jedna županija nije u proteklom razdoblju provela postupak javnog prikupljanja ponuda za gospodarsko korištenje pomorskog dobra kakvo je provodio Plovput.

NEZAKONITOST ODLUKE BR. 2

Ako zanemarimo nezakonitost br. 1 i pretpostavimo da je Vlada Republike Hrvatske mogla izdati koncesiju za gospodarsko korištenje pomorskog dobra, tada je sukladno Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama Ministarstvo mora trebalo provesti prethodni postupak. Ministarstvo mora nije u proteklom razdoblju provelo nikakav prethodni postupak za gospodarsko korištenje pomorskog dobra kakvo je provodio Plovput.

NEZAKONITOST ODLUKE BR. 3

Ako zanemarimo nezakonitosti br. 1 i br. 2 te pretpostavimo da je sve radnje oko izdavanja koncesije za gospodarsko korištenje pomorskog dobra Vlada Republike Hrvatske mogla samostalno obaviti, tada je sukladno Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama Vlada Republike Hrvatske bila dužna provesti postupak javnog prikupljanja ponuda za gospodarsko korištenje pomorskog dobra te odabrati koncesionara, jednog ili više. Vlada Republike Hrvatske nije u proteklom razdoblju provela niti jedan postupak javnog prikupljanja ponuda za gospodarsko korištenje pomorskog dobra kakvo je provodio Plovput.

NEZAKONITOST ODLUKE BR. 4

Ako vam je do sada već previše nezakonitosti proizašlih iz Odluke Vlade Republike Hrvatske od par članaka, moramo Vas razočarati. Nažalost ima toga još. Vjerojatno svjesna prethodno nabrojanih nezakonitosti i nemogućnosti izravne dodjele Plovputu koncesije za gospodarsko korištenje pomorskog dobra, Vlada Republike Hrvatske napravila je politički i gospodarski harakiri i izdala Plovputu prethodnu suglasnost koja se sukladno Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama ne može izdati u navedenu svrhu. Naime, Vlada Republike Hrvatske prethodnu suglasnost izdaje samo za koncesije za obavljanje određene lučke djelatnosti u određenom razdoblju i to lučkim upravama, a ne trgovačkom društvu kao što je Plovput. Niti jedna lučka uprava nije od Vlade Republike Hrvatske u proteklom razdoblju zatražila izdavanje prethodne suglasnosti za gospodarsko korištenje pomorskog dobra kakvo je provodio Plovput.

NEZAKONITOST ODLUKE BR. 5

Zanemarujući nezakonitost br. 4, kao i sve ostale nabrojane nezakonitosti, izdavanje prethodne suglasnosti ne znači da ste automatski dobili koncesiju za obavljanje određene lučke djelatnosti u određenom razdoblju, nego je ishođenje prethodne suglasnosti samo jedan od koraka koji prethodi javnom prikupljanju ponuda za dobivanje koncesije za gospodarsko korištenje pomorskog dobra. Treba li uopće navoditi da temeljem izdane prethodne suglasnosti niti jedna institucija, javno tijelo ili organ javne uprave ili lokalne samouprave u proteklom razdoblju nije provelo niti jedan postupak javnog prikupljanja ponuda za gospodarsko korištenje pomorskog dobra kakvo je provodio Plovput?

NEZAKONITOST ODLUKE BR. 6

Nadovezujući se na prethodne dvije nepravilnosti, ne možemo ne primijetiti da je Vlada Republike Hrvatske Plovputu izdala prethodnu suglasnost koja se samo može izdati: za koncesije povezane s lučkom djelatnošću kojom se Plovput ne bavi; za koncesije za obavljanje gospodarske djelatnosti koje se obavljaju u lukama, iako se niti jedan svjetionik koji je Plovput dao u zakup ne nalazi na lučkom području; za koncesije za obavljanje gospodarske djelatnosti na rok od 30 do 50 godina, što ovdje nije slučaj jer je riječ o zakupu svjetionika na rok od 5 ili 10 godina.

Kako sve ne bi ostalo samo na nezakonitostima Vlade Republike Hrvatske, za to se pobrinuo Plovput koji se, iako je znao da nije dobio koncesiju za gospodarenje svjetionicima, nezakonito pozivao na nezakonito donesenu Odluku i bez zakonski pravnog osnova davao svjetionike u zakup. I na to nitko nije reagirao. Svi su ostali slijepi puštajući Plovput da nezakonito pribavlja financijsku korist, koja je opet zanemariva u odnosu na financijsku korist koju su pribavili zakupnici kojima je Plovput iznajmio svjetionike. Isto tako, na taj način je izravno nanesena šteta državnom proračunu Republike Hrvatske i proračunima javne uprave i lokalne samouprave jer Plovput (kao i zakupnici, op.a.) čitavo to razdoblje nije plaćao nikakvu koncesijsku naknadu. I sve mu je to omogućila Vlada Republike Hrvatske. Ili nije, što treba tek utvrditi? Nažalost ono što je možda najtragičnije od svega je to što do danas nitko nije odgovarao za nezakonito pribavljenu financijska korist i nanesenu štetu. Zbog čega nadležne institucije nisu reagirale? Što je radio DORH? Što je radio USKOK? Što je radilo Ministarstvo mora, ministri i inspektori u lučkim kapetanijama? Što je radila Skupština Plovputa? Što je radio Nadzorni odbor? Ništa. Kao i u mnogim drugim slučajevima ništa.

Je li donošenje nezakonite Odluke od strane Vlade Republike Hrvatske vezano za upravljanje svjetionicima i njezina nezakonita primjena u Plovputu bila sastavni dio doktorata Mate Perišića čije je troškove u iznosu od 102.000,00 kuna kao direktor Plovputa platio Ekonomskom fakultetu u Osijeku s računa Plovputa bez pisanog odobrenja Nadzornog o čemu smo pisali u AFERI PLOVPUT (3) i čija je uspješna primjena u praksi u Plovputu rezultirala kaznom od 2.000.000,00 kuna po Plovput o čemu smo također dijelom pisali u AFERI PLOVPUT (5) i to ostaje tek za doznati.

U jednom od sljedećih nastavaka pročitajte odgovor Plovputa na objavljeni tekst, kao i nadležnih institucija kako je Plovput mogao nezakonito iznajmljivati svjetionike (NASTAVLJA SE…)