Fra Šime Nimac: Ja sam žrtva provincijala i nadbiskupa! Sve su znali o prodaji zemljišta u Baškoj Vodi!

Velika afera koja je prije sedam godina potresla splitsku Crkvu, kad je fra Šime Nimac optužen da je kao župnik Baške Vode prodao crkveno zemljište, a novac zadržao za sebe u suučesništvu s bankaricom Jasminom Bilonić, mogla bi dobiti i zaokret s dalekosežnijim posljedicama!

Naime, u medije je procurilo interno pismo koje je Šime Nimac sastavio za člana Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Darka Teperta, generalnog vizitatora Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu, navodeći kako je u cijelom slučaju on žrtva i kako su crkveni poglavari znali sve o prodaji zemljišta, te ističe kako niti lipa tog novca nije kod njega i kako je cilj akcije, kojom ga se pokušalo ušutkati, da sredstva od prodaje zemljišta ne budu uložena u proširenje župne crkve u Baškoj Vodi, zbog čega je zemljište i prodano.

Fra Šime, podsjećamo, nepravomoćno je osuđen na splitskom Županijskom sudu na dvije godine – a bankarica Jasmina Bilonić na godinu i devet mjeseci – jer je bez znanja i odobrenja nadređenih prodao 40 tisuća kvadrata crkvenog zemljišta za 1,3 milijuna eura, a novac su prisvojili. Nimac se žalio Vrhovnom sudu, gdje proces još nije okončan, u međuvremenu se žalio i na opomene nadređenih, a Vatikan ih je poništio. Živi u samostanu u Karinu, zabranjeno mu je istupati u javnost i pomaže roditeljima u održavanju maslinika i voćnjaka.

U izvještaju fra Darku, koji je ustvari opsežna kronologija događaja, počevši s 2012. godinom, navodi kako je za prodaju zemljišta i proširenje župne crkve imao sve potrebne suglasnosti: od Uprave Provincije pismenu i usmenu, a od nadbiskupa Marina Barišića usmenu (iako je prema kanonskom zakoniku trebao imati i pismenu), te suglasnosti Općine, Konzervatorskog odjela i svog župnog i pastoralnog vijeća.

– Nakon što je novac od prodaje zemljišta u travnju i svibnju 2012. uplaćen na račun župe, nadugo potom javlja se jedan stariji fratar koji je bio blizak s don Ivanom Ćubelićem, generalnim vikarom Nadbiskupije, te me upozorava kako ću biti premješten.

Pitao sam ga zašto. Odgovorio mi je ovim riječima: “Čim je na račun uplaćen novac, tebi je premještaj potpisan”.

– Nisam to povjerovao, ali u nekim razgovorima među svećenicima načuo sam tako nešto. Požalio sam se i načelniku općine Jošku Roščiću, na što me i on upozorio: “Prodali su nam staru župnu kuću i uzeli sav novac, nemoj da se to opet dogodi!” – navodi fra Šime u pismu, koje je objavio tjednik Nacional, nastavljajući kako ga je kupac upoznao s bankaricom Bilonić, kojoj se požalio na situaciju “oko novca i premještaja”, pa mu je ona sugerirala da podigne novac s računa i položi ga u pretinac, dok se ne vidi što će biti s premještajem.

Na fratarskom kapitulu doznaje kako je – premješten, a u razgovoru s tadašnjim provincijalom fra Joškom Kodžomanom, koji nije znao da je novac premješten, čuje i sljedeće: “Ti više nisi župnik i ne smiješ dirati novac od prodaje zemljišta”. Uskoro se doznaje kako je novac u sefu, a Uprava Provincije ga pritišće da vrati sredstva, premješten je u Piramatovce te polako shvaća u čemu je igra:

– Kad je u pitanju novac nije bio problem dobiti bilo kakve suglasnosti od nadređenih. Nakon što bi se priča dovela do kraja, slijedio bi premještaj dotičnoga i imenovao bi se novi župnik ili gvardijan koji bi bio podoban onima koji odlučuju. Jedan od primjera je i Baška Voda. Godinu dana prije mog dolaska ondašnji župnik fra Petar Gulić u dogovoru s provincijalom i nadbiskupom prodao je staru župnu kuću na rivi, tajno i bez ikakve pisane suglasnosti nadbiskupa, dok je iznos od pet milijuna kuna podijeljen između Provincije, Nadbiskupije i župnika, a župi na računu nije ostala ni jedna kuna. Nakon toga župnik je nagrađen boljom župom i priča je zatvorena – otkriva fra Šime, dodajući kako je provincijal isto tako želio postupiti i u njegovu slučaju, no stvar se razvijala suprotno od njihovih očekivanja, o čemu je obaviještena i Sveta Stolica.

Nastavlja kako je njegova odvjetnica Nela Pedišić tražila od bankarice Bilonić da vrati novac kako bi ga dostavili na račun župe, što je i obećala, ali novac nikad nije vratila, a on je predan u ruke medija kojima provincijal i nadbiskup izjavljuju “kako nisu ništa znali”.

– Cjelokupni novac predao sam bankarici Bilonić da ga pohrani u pretinac, a od tog iznosa 200 tisuća eura dao sam kao posudbu Ivici Validžiću, s obvezom da ga vrati kroz godinu dana. Odgovorno tvrdim kako nisam ni jedan jedini euro prisvojio za sebe – tvrdi fra Šime.Tko daje suglasnost?

Nakon što je odvjetnica Pedišić o svemu izvijestila Vatikan, zatraženo je očitovanje nadbiskupa Barišića o tome kako se vrši otuđenje crkvenih nekretnina u Nadbiskupiji i tko je davao suglasnosti. Odgovor je bio da suglasnosti daje generalni vikar don Ćubelić. No, na sudu je don Ćubelić izjavio kako suglasnosti daje nadbiskup, pa je nakon kratkog vremena smijenjen i premješten za župnika u Zagvozd.

– Provincijal mi nikada nije dao priliku da se iznesem svoju obranu, niti je želio razgovarati pred upravom Provincije te je stalno vukao jednostrane poteze, a sve po nalogu nadbiskupa Barišića… Kad su pitali provincijala što je s mojim slučajem, odgovorio je da se radi samo o proceduralnoj pogrešci i da postupak mog isključenja ide dalje – iznosi fra Šime Nimac, nastavljajući u izvješću svjedočiti o pritiscima koje je dio fratara vršio na njega, predlažući mu da ostavi fratarski habit.

– Sve su to bili pritisci na mene od strane provincijala, kako bi me natjerali da napustim zajednicu i time oslobodim od bilo kakve odgovornosti nadbiskupa Barišića i njega samoga – zaključuje fra Šime Nimac u pismu.(SLOBODNA DALMACIJA)