Stručnjaci tvrde da je DORH kontinuirana prijetnja nacionalnoj sigurnosti RH!

Ugledni sudac Ivan Turudić u intervjuu zajedne dnevne novine izjavio je da bi objavio registar suradnika UDBE, nadalje tvrdi on da lustracija, nažalost nije moguća.

Turudić je, podsjećamo, sudac Županijskog suda u Zagrebu, predsjednik sudskoga vijeća, koji se zalagao da se provede izvršenje europskog uhidbenog naloga u predmetu Josipa Perkovića i Zdravka Mustača. Odluku sudskoga vijeća potvrdio je Vrhovni  sud. Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio je žalbe državnog odvjetnika i podnositelja kao neosnovane. Relevantni dijelovi obrazloženja njegova rješenja glase; “Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, da u slučaju kada se radi o kaznenom djelu ubojstva (neovisno o pravnoj kvalifikaciji djela u našem Kaznenom zakonu),treba primijeniti odredbu članka 10. ZPSKS EU. Taj članak određuje da se kod trideset dva kažnjiva djela navedenim u općim kategorijama, koja se nalaze na popisu navedene odredbe, ne ispituje dvostruka kažnjivost. To iz razloga, što je ova zakonska odredba u potpunom suglasju s odredbom člankom 2. stavkom 2. Okvirne odluke Vijeća o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica od 13. lipnja 2002. (2002/584/PUP; dalje u tekstu Okvirna odluka).

Prema toj odredbi, ako su kaznena djela s popisa kažnjiva u skladu s pravom države članice koja izdaje uhidbeni nalog, propisanom najnižom kaznom zatvora ili oduzimanjem slobode od najmanje tri godine i ako su utvrđena pravom države koja izdaje uhidbeni nalog, u skladu s odredbama Okvirne odluke i bez provjere dvostruke kažnjivosti djela, predstavljaju razlog za predaju osobe na temelju europskog uhidbenog naloga.“. Ustavni sud je 24. siječnja 2014. godine odbio tužbu protiv izručenja. U izvješćima SOA-e spominje se dvadeset sudaca koji predstavljaju prijetnju nacionalnoj sigurnosti Hrvatske. Za pretpostaviti je da je tu i ime Ivana Turudića. Period sastavljanja SOA inog izvješća je period vladavine Zorana Milanovića kao premijera. Smjenom ravnatelja SOA-e, dolazi do drugačijeg pristupa analiza od strane agenata koji rade izvješća o prijetnji nacionalnoj sigurnosti. Nacionalni interesi po potrebi pojedinaca nekada su zanemareni, a nekada nisu zanemareni. Činjenica je da je nacionalni interes afirmacia i obogaćavanje temeljnih vrijednosti na kojima je uspostavljena neovisna i suverena Hrvatska. Pojedinci koji su pravni sljednici komunističke partije, na svoj način tumače temeljne vrijednosti na kojima je uspostavljena neovisna i suverena Hrvatska. Najglasniji političari koji svojim iskrivljenim tezama žele propagirati komunističko sljedništvo, kroz tezu antifašizma su; Zoran Milanović, Zoran Pusić, Mladen Bajić, Milorad Pupovac, Stjepan Mesić, Ivo Goldštajn, Vesna Pusić, Ivo Josipović i drugi poltički čimbenici ljeve scene, tvrdeći da je Republika Hrvatska nastala na atifašizmu. Pravdajući komunističke zločine, zločine zloglasne UDBE, ubijanje nedužnih civila po Europi, krijući i neotvarajući arhive zloglasne komunističke partije, proglašavajući zločine, ubojstva nedužnih civila zastarjelima samo je jedan od modela dugogodišnjeg  manipuliranja političkom scenom. Državno odvjetništvo na čelu s Mladenom Bajićem svakako je zaslužno za dugogodišnje prikrivanje komunističkih zločina, koje se može ogledati postupkom ne činjenja, ne poduzimanja zakonitih radnji, ne podizanja optužnica protiv pojedinaca koji su zločin počinili, primjerice Josipa Perkovića i Zdravka Mustača. Štiteći pojedince, koji su počinili zločine s rješenjima u kojima navode da su nastupili zastarni rokovi. Za njih je to obogaćivanje temeljnih vrijednosti, kao i zaštita komunističkih , partijskih interesa. Postavlja se pitanje da li postoji (a za nas postoji) kaznena odgovornost djelatnika DORH-a koji su utjecali, poticali na neizručivanje komunističkih zločinaca ili ne podizanje optužnica protiv istih u Republici Hrvatskoj. U Njemačkoj se provodi istraga u 22 predmeta, kojim su likvidirani protivnici komunističkog režima, a koje su počinili agenti UDBE, kao agenti tajne partijske policije. Ubojstvo našega sugrađanina studenta teologije Stjepana Crnogorca, likvidacija u Italiji obitelji Ševo, uključijući devetogodišnju djevojčicu Rosmarie, ubojstvo u Kanadi Damira Đurekovića, sina Stjepana Đurekovića,koji je ubijen u Munchenu i druga ubojstva  protivnika komunističkog režima, koja su počinjena po partijskom nalogu od strane djelatnika UDBE. Da li je  prijetnja nacionalnoj sigurnosti kako to opisuju djelatnici SOA-e, u svom izvješću dvadeset sudaca, među kojima je i Turudić ili je nacionalna prijetnja DORH, koje je premreženo s djelatnicima i suradnicima Udbe i KOS-a, djelatnicima srpske nacionalnosti koji dominiraju u toj instituciji, koji godinama ne nalazi elemente kaznene odgovornosti, kaznenog progona za UDBINE ekzekutore. DORH je u predmetu Mustač, Perković okarekteriziran kao institucija koja je ultimativno štiti pravni poredak Republike Hrvatske, koja preko glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića i njegovog zamjenika Dinka Cvirtana, štiti predhodni  pravni poredak  komunističkog totalitarnog režima, komunističke Jugoslavije, a na štetu zaštite pravnog poredka Republike Hrvatske. DORH punih 25 godina nije bio u stanju napraviti studiju o povijesnom kontekstu zbivanja na prostoru Republike Hrvatske, razlozima ubojstava, motivima, počiniteljima itd. Sve to govori  kolika je premreženost institucija u Republici Hrvatskoj koje su štitile udbaške egzekutore i njihove nalagodavce koji su bili iz partijskog vrha Saveza komunista Hrvatske. Hrvatska akademska zajednica do danas je pod kontrolom tih premreženih komunističkih struktura, hrvatskog komunističkog režima. Sudac Turudić bi objavio registar suradnika UDBE! Zašto ne objaviti i registar djelatnika Udbe? Da li je sigurnosni problem hrvatske države ne preuzimanje odgovornosti Mladena Bajića i Dinka Cvitana za ne/podizanje optužnica za djelatnike UDBE, njihove suradnike i nalagodavce ubojstava, protivnika komunističkog režima. Izvješće SOA-e da je prijetnja Nacionalnoj sigurnosti Hrvatske 20 sudaca svakako se može zamjeniti s novim izvješćem SOA-e, koji svakako  treba izraditi ( Munchenski predmet Perković-Mustač to potvrđuje) da su dugogodišnja kontinuirana prijetnja Nacionalnoj sigurnosti Hrvatske Državni odvjetnici koji ne/progone počinitelje ubojstava, a kazneno ne odgovaraju za činjenje, ali i ne/činjenje. Postavlja se pitanje da li je dugogodišnje  ne činjenje Mladena Bajića i njegovih suradnika kazneno djelo ili kontinuirana prijetnja nacionalnoj sigurnosti Republike Hrvatske?