POTRESNA ISPOVIJEST JEDNE MAJKE Najveća greška u životu bila je kad sam se za pomoć obratila državi, a dotukao me dr. Podobnik

Deset godina traje agonija jedne majke iz Varaždinske županije koju je prvo maltretirao suprug, a onda je ušla u začarani vrtlog državnog sustava koji ju je potpuno dotukao

S ciljem zaštite djeteta, ali i same majke, nazvat ćemo je Izabela. Sve je počelo 2014.godine kada je započela ljubavna veza nje i njezinog, deset godina starijeg partnera. Ono što se u početku činilo kao ljubavna idila, ubrzo se pretvorilo u noćnu moru za Izabelu.

Nakon  što doznaje da je njezin partner obična varalica, lažljivac jer je vodio dvostruki život, Izabela ga napušta. Naime, njezin partner je paralelno živio sa 17-godišnjom djevojkom u zajedničkom kućanstvu sa svojom majkom. – Klasična priča s narcisom, pokloni, izljevi ljubavi, poruke, nenadani dolasci… sve kaj mi danas nije normalno, ali sam tad bila mlada i neuka. Ponovno se zbližimo pa kreće tortura, vrijeđanje, maltretiranje, ali perfidno i uvijek da ja imam osjećaj krivice i manje vrijednosti, priča nam Izabela.

Nasilnik istodobno bio sa dvije žene

Zbog narušenih odnosa, maltretiranja, Izabela i po drugi put napušta svog partnera, ali ovaj put doznaje da je trudna. Bilo je to medicinsko čudo za Izabelu kojoj je kad je imala svega 16 godina rečeno da neće moći imati djecu. Sa 22 godine operirala je i karcinom na maternici i pomirila se sa tim da nikad neće moći biti majka. No, dogodilo se čudo, čudo koje za Izabelu predstavlja silnu životnu radost, dijete koje neizmjerno voli, za koje živi.

– Vezu sa svojim partnerom definitivno napuštam nakon 1.rođendana našeg djeteta jer nisam mogla više prihvaćati takav način života.  Tu me noć kad sam rekla da želim otići, napao i zabio s glavom u zid/štok od kliznih vrata na ulazu u kuhinju, oduzeo mobitel i zatvorio u kupaonu. Sin je bio u spavaćoj odmah do. Čula sam kako moj partner nakon fizičkog napada na mene zove svog oca i govori mu da je malo pretjerao na što mu otac odgovara: „pa dobro zaslužila je“! Tek ujutro dolazim do svog telefona, zovem tatu i on dolazi s policijom po mene, kazuje nam Izabela.

Njezinog partnera su priveli tek sljedeći dan popodne kada se otrijeznio. Dolaskom na sud, Izabela osjeća sram i žaljenje jer su njezinog nasilnog partnera na sud doveli iz zatvora.

– Jedan od policajaca koji ga je dopelal’ je iz spisa uzeo moj broj pa mi kasnije mjesecima slao poruke i dolazio pred firmu, a drugi je pred menom mom partneru sugerirao da je najbolje da veli da sam ga napala nožem pa se branio. Sudac dolazi s neke fešte, isto ljubičast od alkohola (poznat je tu kod nas po tome) i napiše zapisnik da smo se malo izvrijeđali i ja dobim novčanu kaznu! Šalju nas skupa doma. Zove me njegova odvjetnica i govori:  „vidiš tu ove stepenice (na sudu), e tu se budeš plakala kad ti oduzmemo dijete, Zbog straha i ucijene, da ukoliko se odselim sa zajedničke adrese sa djetetom,  kazneno će me goniti za otmicu vlastitog sina, nastavljam živjeti još mjesecima s njim u tih 40 m2 do konačnog donošenja privremene mjere, kojom mi je omogućeno da napustim zajedničko kućanstvo navodi Izabela.

Dugogodišnja bitka sa socijalnim radnicama

Kao da to nije bilo dovoljno, sad već bivši i nasilni partner uspijeva Izabeli u stanu postaviti nekoliko uređaja za snimanje zvuka. Pritisnuta surovošću pravosudnog sustava i svog nasilnog partnera, mlada majka pokušava dobiti zaštitu od države. Dan danas se zbog toga kaje i kaže da je to bila njezina najveća greška ikada.

– Ušla sam u sustav kao žrtva manijaka i obiteljskog nasilnika, a od mene su napravili nasilnu, potkapacitiranu, manipulativnu otuđiteljicu.  Centar za socijalnu skrb od prvog dana simpatizira bivšeg partera, možda zbog poklona koje im je redovito nosio, ne znam. S druge strane, ja nisam izgledala reprezentativno kao moj bivši nasilni partner. Shrvana zbog svega, bila sam u lošem stanju računajući na podršku državnog aparata, Centra za socijalnu skrb. Sve što sam željela jest da se maknem od nasilnika i da svome djetetu osiguram normalan život. Međutim, oni su me dotukli do kraja, priča nam Izabela.

Započinje dugogodišnja bitka sa Centrom za socijalnu skrb koja traje osam godina. Slučajeve nasilja koje je Izabela uredno prijavljivala, Centar za socijalnu skrb nije adekvatno evidentirao, pa nije bilo zapisnika o tim događajima. Izabela punih osam godina nije mogla dobiti uvid u spis i sumnja da je to zato jer su znali da nema niti jedna prijava koju je podnijela.

Suspektan nalaz dr. Podobnika

Sumnjajući u ispravnost postupanja nadležnog Centra za socijalnu skrb, Izabela sve prijavljuje nadležnim instancama, no do danas nisu poduzete adekvatne mjere. Izabela navodi morbidni incident iza kojeg stoji njezin nasilni bivši partner. – Jednom prilikom je bivši partner u pijanom stanju zapalil sina na dvorištu! Sve je prijavljeno policiji i Centru za socijalnu skrb i znate što se dogodilo? Ništa! Apsolutno ništa! Cijeli slučaj je zataškan, a  on je istu tu večer tak pijani dopelal sina k meni i na cesti pred zgradom mi se deral da sam kurvetina poremećena i svašta nešto i to pred djetetom. Zvala sam policiju, opet su došla dva, moram reći, balavca koji su me našli na Facebooku i pokušavali flertovati, a od policijskog postupanja ništa. Na sudu, iako postoje poruke iz kojih  se vidi da ga je točno prije incidenta pred zgradom, zapalil na dvorištu, sutkinja piše rješenje o odbačaju, a tome je, među ostalim, kumovao i nalaz dr. Josipa Podobnika koji je utvrdio da ja, eto, ne govorim istinu, prepričava Izabela neugodno iskustvo sa suda.

Pobuna roditelja iz cijele Hrvatske – zbog nalaza koje potpisuje dr. Josip Podobnik oduzimaju nam djecu!

Fizički, psihički, emocionalno i financijski Izabela pokušava nekako dovesti svoj život u red. Vidjevši što sve radi njezin bivši nasilni partner, prijavljuje ga policiji zbog nasilja nad djetetom. Policiji daje na uvid fotografije i druge materijalne dokaze koji upućuju na nasilje nad djetetom. Umjesto da ju sustav zaštiti, odvajaju dijete od Izabele na punih šest dana nakon čega dijete mijenja iskaz o slučajevima nasilja čemu ne pomaže nalaz dr. Josipa Podobnika koji tvrdi kako majka ne govori istinu.

– Moj je sin prije snimanja ženi na sudu ispričal kaj tata radi,  da pije i da njemu daje alkohol da se smiri ali kad su mu rekli da je tam zbog tate i da mora odgovoriti na pitanja on je prije nego što su ga išta upitali rekel: „moja mama laže“. To je, dakle, dijete reklo bez da ga itko išta pita što upućuje da su dijete u onih šest dana koliko je bio odvojeno od mene na neki način „obrađivalo“. Opet sam izgubila bitku. Ja sam sve izgubila jer on ima novaca, a ja nemam. Onda sam snimala telefonski poziv kak’ se dere pred sinom na mene i kak’ njemu brani da ide kod bake i meni viče da ga više nikad ne bum dobila na telefon. Prijavljujem ga zbog toga, ali, gle čuda, on prolazi nekažnjeno, a ja dobivam uvjetnu osudu za kazneno djelo neovlaštenog snimanja, priča nam Izabela.

Ni tu priči nije kraj. Umjesto na vještačenje u lokalnoj bolnici, Izabela dospijeva kod dr. Josipa Podobnika o kojem smo već pisali. Prethodno njezin bivši nasilni partner i njegova dobra poznanica iz Centra za socijalnu skrb poručuju Izabeli da neće dobiti skrbništvo nad djetetom jer je već sve dogovoreno i plaćeno. Izabela uskoro dobiva rješenje o podijeljenom skrbništvu i dijete pola vremena provodi kod oca. Naravno, takvom rješenju prethodio je nalaz kontroverznog dr. Podobnika.

I Stjepan S. optužuje dr. Podobnika za suspektno vještačenje!

– Podobnik je mene od samog ulaska u prostoriju vrijeđal da sam promiskuitetna da sam se ja j* sa xxx i nabrajal neka imena i govoril točno ono kaj je moj bivši nasilni partner govoril. Nakon kaj sam se digla mi je rekel uhvativši me za ruku da sam vrlo atraktivna. Užas! Uglavnom nitko od institucija nije reagiral na to kaj sam ja bila fizički napadnuta, kaj mi je uskraćival hranu, toplu vodu, grijanje, kaj me pošikaval v zid svaki put dok bi prešel kraj mene, da me vrijeđal na dnevnoj bazi, da me uhodil, oduzimal mi novce, oduzimal mi telefon, kontroliral sve i svakoga u doticaju s menom, zabranjival mi prijatelje i obitelj, da mi se prijetilo smrću, dizanjem auta u zrak, da će me zatvoriti kad-tad ili u zatvor ili u ludnicu, napad na cesti, pa čak ispred službenih osoba, maltretiranje i tiraniju nad djetetom, maltretiranje moje familije, financijsku prevaru nad mojim bratom, krađu moje osobne imovine, krađu i distribuciju mojih osobnih podataka, slanje anonimnih pisama, uništavanje moje osobne imovine… Nikad ništa i fascinantno je kak uvijek okrenu priču protiv mene, a jedino kaj sam ja napravila je to da sam napustila nasilnika, razočarano će Izabela.

Izabela je jedna od žena koja je podnijela kaznenu prijavu protiv dr. Josipa Podobnika zbog kaznenog djela spolne slobode – spolnog uznemiravanja i korištenja položaja, no nadležno državno odvjetništvo je istu odbacilo jer, među ostalim, nije podnesena u zakonskom roku.

Prijava protiv Podobnika je odbačena

– Iskustvo sa Podobnikom sam prvi put ispričala na ODO Varaždin, državnoj odvjetnici (podaci poznati redakciji, op.a.) koja to nije htjela ni čuti te komentirala nešto u smislu da je to moj problem. Protiv istog sam podnesla prijavu na policiji na zahtjev inspektorice iz Heinzelove. Proslijeđena je na KDO u Zagrebu, no odbijena. Obiteljsko nasilje sam od 2018.  prijavljivala inspektorici za obitelj i mlade, prvo osobnim odlascima, kasnije mi je rekla da šaljem mailom sve što se događa, no nikad nisam dobila ni jedan zapisnik. 29 pisanih prijava sam dostavila samo na adresu te gospođe. Jednoj državnoj odvjetnici sam podnesla osobno prijavu protiv bivšeg partnera za obiteljsko nasilje i nasilje nad sinom koju je pisala jedna od državnih odvjetnica. Iako su mi neki u odvjetništvu sugerirali da nadodam brutalno premlaćivanje, isto nisam učinila jer to nije istina. Ono što se stvarno događalo sam napisala i poslala, priča nam Izabela.

Za razliku od Izabele, a prema njezinim tvrdnjama, bivši nasilni partner nije baš ljubio istinu. Koristio je vrijeme provedeno sa zajedničkim djetetom kako bi ga manipulirao govoreći protiv majke. Primjerice, nakon par dana, nakon što ga je preuzela majka i odvela doma dijete u domu svoje majke o majci govori da je kurva da je treba ubiti i dati Ciganima. Majka je snimila video, a voditeljica mjere nadzora je video predala na Centar za socijalnu skrb te je utvrđeno da je autentičan. Također je dala svoje osobno mišljenje o ocu. No sve se skupa, tvrdi Izabela, zataškalo Ono što je prosječnom čitatelju teško prihvatiti da bi tako malo dijete govorilo o majci, na Centru za socijalnu skrb, a kasnije i na sudu imalo je određenu težinu i to na štetu majke!

– Moje je dijete, ne znajući gdje se nalazi, gospođi koja je bila na sudu zadužena za odnos s djetetom, rekao i da tata pije, i da njemu daje alkohol i da ga zatvara u sobu, i da se boji, i da ga nekad istuče, no kad mu je gospođa rekla da sad počinje snimanje i da je tu zbog tate on je automatski bez prethodnog pitanja rekao: „moja mama laže!“ Znači, njemu pitanje nije bilo postavljeno, on nije znao što slijedi i to je rekao. Nakon toga demantirao je apsolutno sve moje navode iz optužnice. Žena koja je sjedila nutra nije rekla ovo rečeno prije snimanja. Ponavljam, poruke, crteže, dopis škole, sve sam priložila u tužbu, ništa nisu uzeli u obzir. Predmet je odbačen, pozvali su se na nalaz Podobnika, a bivši partner i Centar za socijalnu skrb su mi prijetili kaznenom prijavom i da će me strpati u zatvor. Kako sam zbog njega već dva puta osuđena, ucijenili su me da potpišem pola – pola skrbništva da se bivšem partneru ukine alimentacija. Kako mi je jedna državna odvjetnica,  a sve preko posrednice (podaci poznati redakciji, op.a.), rekla da bivši nasilni partner ima prijave na USKOKU zbog droge, oružja, prostitucije te da će se ona potruditi da ga se ulovi, po odbačaju tužbe, otišla sam kod nje osobno da ju pitam tko je točno i iz kog razloga uzeo stvar u svoje ruke i igrao se boga da odlučuje o sudbini mog djeteta i mene na ovako podli način. Tada je jedna od državnih odvjetnica tražila da potpišem zapisnik o našem sastanku u kom je navodila da ja govorim da ona nema ništa s tim. Nisam potpisala jer ja to nisam rekla, kazala nam je Izabela.

Sustav ignorira oca, kažnjava majku

Izabelin bivši partner nije sudski odgovarao za svoje postupke, niti za verbalne napade na Izabelu, niti za palež u kojem je stradalo dijete. Međutim, Izabela je pr. osuđena za prijetnje smrću na temelju tri različite izjave njezina bivšeg partnera i 3 suspektna svjedoka. – Socijalna radnica (podaci poznati redakciji, op.a.) sama sebe je predložila za svjedoka u korist mene nakon što sam ju prijavila za primanje mita i podilaženje mom bivšem partneru i da postoje mailovi iz kojih se vidi da je održan sastanak na kojem bivši partner traži da se ta cijela priča izbaci iz spisa zato kaj nikad nisam prijetila nego da sam bila psihički rastrojena pa smo se posvađali. Dolazi na sud i daje iskaz kontra mene i kontra toga kaj je napisala i govori „ rekla je nešto tipa pa nisam baš tako mislila“. Nikad to nisam rekla i nikad tak nije bilo, jer da je, demantirala bi mail koji sam joj poslala, a ne bi na njega odgovorila potvrdno. Konkretnih materijalnih dokaza nije bilo.

– Posebno napominjem kako u svim spisevima Centra za socijalnu skrb, a  tako i obiteljskog centra stoje izjave bivšeg partnera o tome kak sam ja zapravo jako dobra mama, te je isto u više navrata ponavljao, što je apsolutno kontradiktorno njegovim postupanjima u smislu zahtjeva za vještačenje, mnogobrojnih prijava mene centru i policiji, iz čega da je ikome bilo stalo do zaštite mene i mog djeteta, bi se jasno dalo zaključiti da je njegov jedini moto mene uništiti iz osobnih razloga i frustracija koje sam potaknula svojim odlaskom od takve narcisoidne osobe. Jer svaki njegov potez je isključivo maltretiranje mene do iznemoglosti da bi me kaznio, što je najgore, preko djeteta. On koristi sudske procese kako bi mene financijski onesposobio i kontrolirao jer me drugačije više ne može. A sustav tu profitira i svojim zataškavanjem doprinose još većem narušavanju osobnih odnosa.  Apsolutno tvrdim da nikad nikome iz sustava nije bilo stalo za dobrobit djeteta, samo je profit bitan i da sve slučaj odugovlači, mene financijski uništi da bi na kraju mogli dokazati kako nisam dobar roditelj. Jer centar je zajedno sa bivšim partnerom meni u više navrata pokušao prišiti otkaz na poslu. Iz Centra za socijalnu skrb su me nazivale na centralni telefonski broj na mom poslu i prijetile kako u toku radnog vremena moram odmah doći u Centar, u suprotnom pišu da sam nesuradljiva. Slali su mi policiju na posao. Svašta je tu bilo.  Njih nije bilo briga ni za dijete ni za mene. Nije ih bilo briga što imam malu plaću, morala sam kupiti stan. Kad sam kupila stan, opet nije bilo dobro jer sam kreditno zadužena. Kad sam dobila bolju poziciju na poslu, opet nije bilo dobro jer su rekle da sam karijerist, a nitko to nije pogledao na normalan način i rekao kako je pozitivno što se trudim da djetetu omogućim bolji život. Kad sam bila trudna sa mojim aktualnim odabranikom, zbog pritiska koji su mi radili, u više navrata sam bila hospitalizirana. Kad sam rodila nije ih bilo briga što imam malu bebu, i to bebu sa poteškoćama, i što nemam auto, i što bivši partner nije želio namjerno sinu osigurati ni opremu za školu ni opremu za sport, već sam ja po apsolutno svim vremenskim uvjetima, pješke kroz cijeli grad, s malom bebom u kolicima, svojem djetetu nosila stvari da ne bi bilo nekih neugodnosti za njega. Njih nije bilo briga dok sam sama sa četvoro malodobne djece, otišla na more, a on mi je prijetio i dolazio me uznemiravati. Oni su svi svojim nepostupanjem i zataškavanjem doprinosili uništavanju mene i mog djeteta. Oni su svi znali da je on mene, u doba našeg suživota, maltretirao, pokrao, omalovažavao, tračao, isto kao i da je imao afiniteta prema maloljetnim djevojkama. Sve se to zataškavalo. Svaka moja prijava njegove pijane vožnje sa djetetom je zanemarena. Sve su znali, apsolutno svi. Kad sam plakala zbog nemoći vrijeđali su me da sam nestabilna da me treba zatvoriti na psihijatriju. Da sam ja narkoman i alkoholičar, da sam zbog toga tako mršava. Oni su mene uništili, zato sam ja mršava, jer me stres pojede. Jer živim u vječitom strahu. Jer sam zbog njih izgubila vjeru i jer zbog njih ja ne mogu svom sinu priuštiti normalno odrastanje. Ja nemam novaca više da odem sa svojim sinom na par dana negdje. Nemam novaca ni da me odvjetnik brani. Sama sam u svojim borbama, a oni su mi to napravili od života, potresno je svjedočanstvo majke Izabele.

ISPRAVAK INFORMACIJA U ČLANKU „POTRESNA ISPOVIJEST JEDNE MAJKE Najveća greška u životu bila je kad sam se za pomoć obratila državi, a dotukao me dr. Podobnik“

Dr. Josip Podobnik javio nam se putem svog opunomoćenika, odvjetnika Alberta Podobnika zahtijevajući objavu ispravka informacija temeljem Zakona o medijima.

U gornjem tekstu su objavljene određene informacije koje dr. Josip Podobnik smatra spornima:

U predmetnom članku iznose se sljedeće informacije:

1. Da je dr. Podobnik majku Izabelu od samog ulaska u prostoriju vrijeđao da je promiskuitetna da se j* sa xxx, da je nabrajao neka imena i govorio točno ono što je njen bivši nasilni partner govorio i da joj je, nakon što se digla, rekao, uhvativši je za ruku, da je vrlo atraktivna.
2. Da je dr. Podobnik izradio suspektan nalaz kojim je dotukao Izabelu.
3. Da umjesto na vještačenje u lokalnoj bolnici, Izabela dospijeva kod dr. Josipa Podobnika. Da prethodno njezin bivši nasilni partner i njegova dobra poznanica iz Centra za socijalnu skrb poručuju Izabeli da neće dobiti skrbništvo nad djetetom jer je već sve dogovoreno i plaćeno. Takvom rješenju prethodio je nalaz kontroverznog dr. Podobnika.

Radi se o neistinitim i uvredljivim tvrdnjama za koje nema nikakve osnove i koje tvrdnje su iznesene isključivo zlonamjerno. Dr. Podobnik nije dotičnu gospođu ni vrijeđao ni hvatao za ruku i govorio joj da je atraktivna. Također je neistina da je netko (valjda se misli na njezinog bivšeg partnera) oko skrbništva nešto dogovarao i plaćao. Sama gospođa Izabela navodi da je dobila rješenje o podijeljenom skrbništvu i da dijete pola vremena provodi kod oca, a pola kod nje, pa je iz samog teksta vidljivo da se radi o potpuno neutemeljenim tvrdnjama.

Dr. Josip Podobnik